4. studeni

Sv. Karlo Boromejski
Novara, 1538. – Milano, 1584.

Rimski martirologij: Spomen sv. Karla Borromejskog, biskupa. Njega je njegov ujak  papa Pio IV. proglaio kardinalom i postavio za biskupa Milana. Bio je pravi pastir pažljiv na potrebe Crkve svoga doba: sazivao je sinode i utemljeio je bogoslovska sjemeništa za formaciju svećenika. Više puta je posjetio svoj svoju biskupiju i vjernike u njoj kako bi potaknuo rast kršćanskog života. Donio je mnoge odredbe u vidu spasenju duša.
Opširnije o sv. Karlu vidi ovdje.

 

Sv. Emerik, princ
Mađarska, 1007. – 1031. g.

Rimski Martirologij: U Székesfehérváru, u Panoniji, u današnjoj Mađarskoj, sveti Emerik, sin sv. Stjepana, mađarskog kralja kojega je zatekla prerana smrt.

Iz Zagrebačkog Misala: Emerik je bio sin ugarskog kralja sv. Stjepana, rođen oko 1007. Otac mu je dao dobar kršćanski odgoj, te se odlikovao kreposnim životom. Bio je oženjen grčkom princezom, ali je, prema predaji, u braku živio uzdržljivo. Otac Stjepan je za njega dao sastaviti upute kako će kao kralj pravedno vladati (De institutione morum), i htio ga je već za svoga života okruniti za kralja i postaviti sebi za suvladara. Međutim kratko prije krunidbe Emerik umire nesretnim slučajem (1031. godine). Na poticaj kralja Ladislava bio je 5. studenog 1083. proglašen svetim. U Zagrebačkoj nadbiskupiji spomendan mu se slavi 5. studenog.
Opširnije o sv. Emeriku vidi ovdje.

 

Sv. Vito i Agrikola, bolonjski prvomučenici
Bologna, Italija, 4. stoljeće

Rimski Martirologij: U Bologni, sveti Vito i Agrikola, mučenici, od kojih je, prema kazivanju sv. Ambrozija, prvi u početku bio rob drugome, a zatim pratitelj do mučeništva. Vito je pretrpio takve muke da više nije bilo ni jednog dijela njegova tijela bez rana; Agrikola, nimalo prestrašen mučenjem svoga roba, pratio ga je u mučeništvu tako što je bio razapet na križ.