Arhiva autora: o. Božidar Nagy

Zagreb: NOVOM HRVATSKOM MINISTRU UPRAVE UZOR JE I BL. IVAN MERZ

Novi ministar državne uprave, 34-godišnji Šibenčanin, Ivan Malenica, koji je na
tu dužnost potvrđen 22. srpnja 2019. odgovarajući na pitanja novinara govorio je
i o svojim uzorima na kojima se nadahnjuje u svome životu i djelovanju. Na
prvom mjestu mu je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman” jer je imao
hrabrost preuzeti odgovornost da učini sve da Hrvatska postane samostalna
država”.  Drugi uzor mu je Konrad Adenauer, njemački državnik, jedan od
utemeljitelja Europske unije, koji je “imao viziju ujedinjenja europskih zemalja,
a to je ono što mi danas baštinimo kroz Europsku uniju”. Treći uzor mu je
blaženi Ivan Merz jer se “istaknuo u radu s mladima, pokušavajući ih formirati u
zrele i odgovorne ljude. Izgradio sam se kroz rad, edukaciju i obitelj, ali na ove
osobe mogu se referirati“, zaključio je novi ministar uprave u svojoj izjavi.

Josipovac kraj Osijeka: OBILJEŽENA 16. OBLJETNICA BEATIFIKACIJE BL. IVANA MERZA

U župnoj crkvi sv. Luke u Josipovcu u kojoj se nalazi vitraj bl. Ivana Merza, dana 23. lipnja 2019. godine na nedjeljnoj svetoj misi u 9,00 s. župnik Ivica Rebić ugostio je braću Domagoja i Krešimira Jakumetovića rodom iz Vukovara, a povodom 16. obljetnice proglašenja Ivana Merza blaženim. Braća su ukratko iznijela što ih je potaklo na štovanje bl. Ivana Merza i posvjedočila o svome progonu iz Vukovara 1991. godine, te istaknula povezanost s našim Blaženikom.

Župnik Ivica Rebić zahvalio je suradnicima Postulature bl. Ivana Merza braći Jakumetović s porukom da će se i župljani sv. Luke uključiti u molitve bl. Ivanu u vjeri i nadi skorašnjem proglašenju našega Blaženika svetim.

vlč. Ivica Rebić, župnik župe sv. Luke u Josipovcu

 


Vitraj bl Ivana Merza u župnoj crkvi sv. Luke u Josipovcu

 

U nastavku donosimo njihov govor:

Hvaljen Isus i Marija!

Posebna mi je čast biti danas ovdje u župnoj crkvi svetoga Luke u Josipovcu u kojoj se nalazi vitraj blaženoga Ivana Merza, a povodom 16. obljetnice njegova proglašenja blaženim.

Ivan je sa svojih sedamnaest godina na poticaj svoga gimnazijskoga profesora dr. Ljubomira Marakovića počeo pisati svoj Dnevnik, te ga je nastavio voditi sve do zrele dobi.

Kao moto Dnevniku Ivan stavlja stihove:

„Za mladih dana želio sam vruće da srca drugih svojim prožmem srcem, da svijetlim narodima, da se uspnem ja ni sam ne znam kamo…“.

Blaženi Ivan Merz u tome je i uspio ostvarivši svetost života. Prožeo je srca drugih, zasvijetlio narodima. Život mu je bio Krist a smrt dobitak. Njegova duša je postigla cilj za koji je stvorena.

O svom profesoru dr. Marakoviću Ivan je zapisao ove znakovite riječi:

„Katolik svjetovnjak spasio me za vječnost!“

Čitanjem Ivanova Dnevnika i molitvom Devetnice njemu u čast dolazim do neprocjenjivih odgovora za moj život. U potpunosti se pronalazim u blaženomu Ivanu, njegovim mislima i porukama jer do tada sam mislio da ne postoji nitko drugi sa sličnim promišljanjima.

Blaženi Ivan mi je rasvijetlio put prema Isusu. Pokazao mi je kako i na koji se način boriti i koračati kroz život. Iz njegova Dnevnika saznao sam da je on također proživio rat i njegove strahote, patnju te trpljenje baš kao i mi kada smo u onim teškim i krvavim vremenima 1991. godine izgubljeni i u strahu kao desetogodišnjaci krenuli u proboj kroz kukuruzni put iz potpuno opkoljenoga Vukovara nalazeći se sa svih strana na nišanu neprijatelja znajući da svakoga trenutka možemo poginuti.

Sada, kada se prisjetim svega toga, mogu reći da je bilo pravo čudo što smo izvukli živu glavu iz Vukovarskog grotla smrti.

Vukovar je doduše danas obnovljen i lijep grad. Fasade na kućama i zgradama su lijepe, mogu reći čak i ljepše nego prije rata. No, što je s onim ranama i ožiljcima ljudskih duša iz kojih još uvijek teku potoci i rijeke krvi? Te ožiljke može ukloniti i te rane može izliječiti jedino Isus i nitko drugi. Samo Isus može učiniti da budemo novi ljudi: ljudi nade, praštanja i ljubavi, te nam dati potrebne snage da slijedimo Njega noseći svoje životne križeve. Upravo do te istine i do te spoznaje došao je bl. Ivan Merz kada je u svome Dnevniku zapisao: „Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu.“

Kroz sve što je Ivan prošao u životu, te kroz ratne strahote u kojima je bio svakodnevno suočen s trpljenjem i smrću, on je pronašao Ono Jedino i Vječno.

Treba također reći da je Ivan Merz prvi i do sada jedini vjernik laik Crkve u Hrvata koji je uzdignut na čast oltara, a blaženim ga je proglasio sveti Ivan Pavao II. u Banjoj Luci 22. lipnja 2003. godine.

Poslušajmo sada samo neke od brojnih Ivanovih misli koje nam je u svome Dnevniku ostavio:

„Ovaj je život samo kratka priprava za vječnost. Čovjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo određenje nije na toj zemlji, on je izabran za nešto više.“

„Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci, služiti pod Tvojom zastavom.“

„I oca, i majku i sve što mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke.“

„Isuse, sav se predajem Tebi. Najradije bih Ti tamo služio gdje se neprestano o Tebi razmišlja i samo, samo Tebi i više nikome ne služi.“

„Bože, koliko te ljubim, koliko ti zahvaljujem što mi sada napunjaš dušu čudnom, punom slašću. Kako se moja duša diže, kako leti k tebi, htjela bi da nadčovječnom snagom razbije ova prsa i ode gore da se vječno s tobom sjedini.“

„Kroz bol čovjek sve vidi drugačije!“

„Pogled na tolike tisuće iznakaženih, mrtvih i ispaćenih ljudi pere sa čovjeka sve prolazno i sugerira mu smisao života.“

„Treba krvave borbe da se ne potone u običnom svijetu.“

„Život nije uživanje nego žrtva. Život bez križa, udoban, morao bi za mene biti najvećom sramotom.“

„Pričest je izvor života. U sv. Pričesti gdje se vaše tijelo i vaša duša ujedinjuje sa samim Božanstvom, treba biti vrhunac vašega života. Po svetoj Pričesti u našoj duši počinju strujati one vode koje vode u život vječni.“

„Iskreno govoreći, ja se ne bojim smrti, ta tamo gore je ono pravo carstvo!“

I na kraju što reći osim:

Ivana Merza poslalo je Nebo hrvatskome puku da nas štiti i pomaže nam na našim životnim putovima, da nam bude prijatelj i zagovornik kod Gospodina.

To je prava milost za hrvatski narod i za našu Domovinu te za sve koji se utječu njegovu zagovoru.

Neka nam svima naš blaženi Ivan uvijek rasvjetljava i pokazuje pravi put, put koji vodi do Sunca Vječnoga – Kralja i Gospodina našega Isusa Krista!

Blaženi Ivane, moli za nas! Moli za svoj hrvatski puk!

Hvala župniku Ivici na gostoprimstvu i svima vama!

Bog vas blagoslovio a Ivanov zagovor pratio uvijek i posvuda!

Hvala.

Župna crkva sv. Luke u Josipovcu

Banja Luka: PROSLAVLJENA 150. OBLJETNICA TRAPISTIČKOG SAMOSTANA MARIJA ZVIJEZDA

„Banjolučka biskupija puno duguje samostanu Marija Zvijezda i ocima trapistima i ne možemo dovoljno zahvaliti Gospodinu Bogu za sve što su učinili pa molimo vječnu Božju nagradu svima onima koji su neštedimice ugradili svoju snagu uma i srca za dobro i Crkve i ljudi ovoga kraja i ovoga naroda“, rekao je biskup Komarica.

U subotu, 22. lipnja 2019. u trapističkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Banjoj Luci biskup banjolučki mons. Franjo Komarica predvodio je svečano Euharistijsko slavlje u povodu 150. obljetnice opatije i samostana redovnika trapista Marija Zvijezda i 16. obljetnice nezaboravnog apostolskog pohoda velikog pape sv. Ivana Pavla II. Bosni i Hercegovini i gradu Banjoj Luci kada je blaženim proglasio Ivana Merza rođenog u tom gradu.

U koncelebraciji bili su pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren i izaslanik generalnog poglavara trapističkog reda iz Rima opat Dom Armando i još devet svećenika među kojima i otac Thamsanq Njiyel, predstavnik redovničke Družbe „Mariannhila“ iz Afrike koju je također, kao i trapiste u Banjoj Luci, osnovao opat Franz Pfanner.

Na početku Svete mise biskup Komarica uputio je pozdrav svim nazočnima te posebno pozdravio opata Armanda napominjući da je on rodom iz Kanade te da je živio i djelovao kao trapist na svim kontinentima, a sada obavlja službu opata u Belgiji.

U svom kratkom obraćanju opat Armando kazao je da se raduje što može prenijeti pozdrav u ime svih trapista iz cijeloga svijeta i prikazati Svetu misu kao zahvalu za sve redovnike trapiste koji su živjeli i radili na ovom području ističući da su oni djelovali u okviru Banjolučke biskupije na slavu Bogu i dobro ljudi tijekom 150 godina.

U prigodnoj propovijedi biskup Komarica poželio je još jednom dobrodošlicu svima ističući da zahvalna srca obilježavaju 150. obljetnice dolaska i djelovanja otaca trapista i obljetnicu pohoda svetog pape Ivana Pavla II. Pozvao je vjernike da uvijek budu svjesni da je Bog s njima bez obzira gdje žive te ih potaknuo da uvijek nastoje biti s Bogom zahvalni za mjesto „odakle je krenula njihova životna lađa“ odnosno župe u kojima su rođeni a iz kojih su mnogi prognani ili otišli u druge zemlje gdje ih Božja ruka također čuva o čemu svjedoče

„Veliki čovjek, i ako Bog da u skoro vrijeme i svetac za čije se proglašenje molimo svakoga dana u našoj crkvi i koji je nedovoljno poznat, jest Franz Pfanner“, kazao je biskup Komarica podsjećajući da je on rođen u zapadnoj Austriji i da je, nakon što je 13 godina bio dijecezanski svećenik, stupio u strogi trapistički red i došao u Banju Luku, u Bosnu koja je u to doba bila dio otomanskog carstva. Podsjetio je da je otac Pfanner najprije htio osnovati samostan u Zagrebu ali mu vlasti nisu dali dozvolu pa je stigao u Banju Luku te u Carigradu isposlovao dopuštenje za dolazak svoje subraće trapista prije 150 godina. Pročitao je i zapis oca Pfannera o počecima trapističkog samostana:

„Bio je to gusti šljivik, a među mnogobrojnim stablima uokolo ležale su kolibe i zakupčeva (kmetova) kućica. Jedna koliba je bila potpuno prazna, zakupac (kmet) ju je koristio kao staju za telad i ponekad za pečenje rakije, držao bi tamo i prasad. Zamolio sam ga, i tu nam je kolibu prepustio za stanovanje. I u takvu ‘divotu’ sam uveo svoju braću, nakon dvije godine rvanja i borbe. Bio je to nezaboravni dan, spomendan sv. Alojzija, 21. lipnja 1869, kada smo prvi put tamo spustili umorne glave na počinak“, pročitao je biskup Komarica zapis oca Pfannera uspoređujući njegovu borbu da se može nastaniti sa svojom subraćom s borbom brojnih prognanih iz banjolučkog i drugih područja čiji povratak „ne dvije godine nego više od 20 godina“ priječe oni koji se prave ovozemaljskim bogovima. Istaknuo je da su se otac Pfanner i brojna njegova subraća žrtvovali za Crkvu, vjernike i ljude na ovim prostorima te napravili malo čudo te da mu trebaju svi biti zahvalni. Podsjetio je da je 1881. godine ponovno u Bosni i Hercegovina uspostavljena redovita crkvena hijerarhija i biskupija sa sjedištem u Banjoj Luci.

„Banjolučka biskupija puno duguje samostanu Marija Zvijezda i ocima trapistima i ne možemo dovoljno zahvaliti Gospodinu Bogu za sve što su učinili pa molimo vječnu Božju nagradu svima onima koji su neštedimice ugradili svoju snagu uma i srca za dobro i Crkve i ljudi ovoga kraja i ovoga naroda“, rekao je biskup Komarica ističući da je potrebno nastaviti tamo gdje su ovi pobožni i marljivi redovnici stali nakon što su morali poći u druge zemlje.

Biskup Komarica potom se osvrnuo na pohod pape Ivana Pavla II. 22. lipnja 2003. godine ističući da se svake godina zahvalna srca sjećaju tog pohoda tijekom kojeg je „velikog prijatelja svih nas i naše domovine“ dočekalo mnoštvo vjernika. Dodao je da je papa Ivan Pavao II. cijeloj Crkvi i hrvatskom narodu darovao „osobito vrijedan dar uzdigavši na čast oltara najvećeg sina našega grada i naše biskupije dr. Ivana Merza, katoličkog vjernika laika“.

„Uistinu trebamo smatrati svojom svetom dužnošću zahvaliti za oba izvanredna dara, i za blaženoga Ivana Merza i za dolazak k nama sveca Katoličke Crkve. Možemo se pohvaliti da smo vidjeli skroz izbliza živoga sveca među nama“, kazao je biskup Komarica ističući da su njegova putovanja uistinu bila misijska. „Sveti Ivan Pavao II. uvijek je nastupao kao brižni otac, prijatelj, skrbnik, zastupnik i zagovornik osobito ugroženih, obespravljenih, napuštenih marginaliziranih i siromašnih ljudi. Posebnu je ljubav poklanjao mladima, obiteljima i žrtvama ratova“, rekao je biskup Komarica podsjetivši da je papa Ivan Pavao II. u Banjoj Luci mladima stavio za uzor Ivana Merza te im, između ostalog, poručio: “Budućnost ovih krajeva ovisi također o vama. Ne tražite drugdje lagodniji život, ne bježite od svojih odgovornosti očekujući da drugi riješe probleme”. Citirao je i Papine riječi prema kojima pred svima stoji „težak posao koji još treba privesti dovršenju jest izgraditi pravedan mir: mir koji će odgovoriti očekivanjima i nadama pojedinaca i konstitutivnih naroda, i omogućiti da se konačno živi u punom društvenom skladu“. Pozvao je sve na svim razinama da nastoje poslušati Papine riječi, a vjernike da nastoje slijediti blaženog Ivana Merza napominjući da je u svom dnevniku zapisao da je išao u trapističku crkvu na ispovijed.

Na kraju Mise prigodnu riječ uputio je i otac Njiyel predstavnik redovničke Družbe „Mariannhila“ iz Afrike koju je također osnovao opat Pfanner. Prenio je pozdrave svih članova svoje zajednice izražavajući radost što je mogao sudjelovati na ovoj proslavi. Kazao je da su zahvalni svima, a posebno ocu Pfanneru, Božjem čovjeku koji je neumorno radu na slavu Božju i na dobro Božjem narodu. Rekao je da dolazi u ime zajednice koju je u Južnoj ASfrici osnovao otac Pfanner 1909. godine dodajući da se sa zahvalnošću Bogu sjećaju svega što je on učinio. Pozvao je na zajedničku molitvu i rad oko proglašenja blaženim i svetim ovog Božjeg čovjeka.

Liturgijsko pjevanje animirale su sestre Klanjateljice Krvi Kristove pod ravnanjem s. Damjane Kovačević.

Nakon Svete mise prisutni su imali mogućnost posjetiti prigodnu izložbu te nastaviti zajedničko druženje uz zakusku.

Trapisti su kontemplativan red u Katoličkoj crkvi koji – šutnjom, molitvom i tjelesnim radom – služi Bogu i braći ljudima. Ti tihi monasi i monahinje cijeli svoj život posvećuju Bogu na životnome putu kojim upravlja križ. Ispravan naziv glasi Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae – Cistercitski red strožeg opsluživanja. Danas su zastupljeni na pet kontinenata, u stotinu muških i sedamdesetak ženskih samostana, a jedan od njih je i samostan Marija Zvijezda u Banjoj Luci. Nekoć najveći samostan strogoga reda reformiranih cistercita, među narodom poznatijih kao trapisti (la Trappe – ime samostana u Francuskoj), čiji je utemeljitelj o. Franz Pfanner za kojega se vodi postupak proglašenja blaženim i svetim, ima neprocjenjiv duhovni i materijalni značaj za banjolučki kraj. Od svoga dolaska 1869. godine, preko nevjerojatna napredovanja pa sve do teškoga stradanja kako u Drugome svjetskom ratu, tako i 1990-ih godina, trapisti su posve preporodili ovaj kraj.

Osijek: 16. OBLJETNICU BEATIFIKACIJE BL. IVANA MERZA BRAĆA JAKUMETOVIĆI SLAVE SVOJIM NOVIM PJESMAMA

Veliki štovatelji bl. Ivana Merza rodom iz Vukovara, a žive u Osijeku, mladi inženjeri građevine Domagoj i Krešimir Jakumetović i ove su nas godine obradovali svojim novim pjesmama u čast Blaženika za 16. obljetnicu njegove beatifikacije  22. lipnja 2019.  Zahvaljujemo za njihovo zalaganje i jedinstveno obilježavanje obljetnica bl. Ivana za koje već više od deset godina spjevaju nove pjesme:  za 16. prosinca, dan zemaljskog rođenja bl. Ivana, za 10. svibnja dan njegova rođenja za nebo i liturgijski blagdan, i za 22. lipnja dan njegove Beatifikacije. Ovogodišnje njihove pjesme donosimo u nastavku. A sve dosadašnje njihove pjesme možete naći na ovome linku: http://ivanmerz.hr/pjesme/

 

IVANE, MOLI ZA NAS

Usliši, usliši, usliši,

Molitve naše glas!

Usliši, usliši, usliši

Ivane moli za nas!

 

Oca i Sina i Duha,

Mi želimo grliti!

Nikad zaboravit’ Boga,

Ivane kao i ti!

 

Pokazao nama si pute,

K Suncu što vječno sja!

Zato ti Ivane hvala,

Ostani, budi uz nas!

 

Usliši, usliši, usliši

Molitve naše glas!

Usliši, usliši, usliši

Ivane moli za nas!

 

Domagoj Jakumetović

Za obljetnicu Ivanova proglašenja blaženim,

22.06.2019. godine

 

IVANOVE MISLI 

Tvoje misli predivne

vode k životu vječnome,

te misli što si zapisao

u svoj Dnevnik, Ivane!

 

Tvoje su riječi te

za ljude napisane sve

da srca drugih

svojim prožmeš srcem!

 

Ivane blaženi

Duhom Svetim ispunjen,

moli i za mene

Kralja najvećeg!

 

Kad svjetla više nema

u pomoć, brate, priteci!

I sjajem nebeskim

put mi osvjetli!

 

Tvoje misli predivne

vode k životu vječnome,

te misli što zapisao si

u svoj Dnevnik, Ivane!

 

Tvoje su riječi te

za ljude napisane sve

da srca drugih

svojim prožmeš srcem!

 

Osijek, 22. lipnja 2019. godine,

Za obljetnicu beatifikacije bl. Ivana Merza

Krešimir Jakumetović

Filipini-Manila: NAGRAĐENA VICEPOSTULATURA BL. I. MERZA ZA USPJEHE U NOVOJ EVANGELIZACIJI

 


Diploma o dobivanju nagrade.

Vicepostulatura „Bl. Ivan Merz“ na Filipinima nagrađena je ovogodišnjom nagradom Katoličke Nove Evangelizacije čija se dodjela održala na svečanosti u Manili. Nagradu dodjeljuje organizacija „Sv. Pavao Apostol“ koja radi na promicanju riječi evanđelja na periferije, onima posljednjima i zaboravljenima, kao što je to s oduševljenjem činio sv. Pavao. Nagrada se daje najizvrsnijima u nasljedovanju djelovanja sv. Pavla i dodjeljuje se biskupijama, organizacijama i/ili raznim grupacijama.


Članovi Vicepostulature bl. Ivana Merza na Filipinima zajedno s biskupom Leopoldom Jaucian, SVD, predsjednikom biskupske komisije za mladež nakon Konferencije o Novoj Evangelizaciji za vrijeme svečanosti dodjele nagrada u Manili

Utemeljitelj ove organizacije je filipinska Biskupska konferencija, a samo je natjecanje od velikog nacionalnog značaja. Nagrada se dodjeljuje godišnje, a ovo je druga godina održavanja ovoga natjecanja.

U finalu je bilo četiri finalista, a Vicepostulatura „Bl. Ivan Merz“ zauzela je visoko drugo mjesto. Vicepostulator Dave Della Cruz je na kraju u intervjuu rekao: „Ovo nije samo prepoznavanje rada naše Vicepostulature, ovu nagradu dugujemo i Biskupiji  Antipolo. Biskupija je dom našeg misionarskog rada i mi smo vrlo zahvalni što nam je biskup Francis dodijelio svoj blagoslov.“


Vicepostulator Dave Ceasar dela Cruz drži u rukama relikvije bl. Ivana Merza