Arhiva autora: o. Božidar Nagy

PISMO BL. IVANA MERZ IZ PARIZA OD PRIJE 100 GODINA 1921. – 18. listopada – 2021.

18. listopada 2021. navršilo se točno sto godina kako je bl. Ivan Merz iz Pariza uputio pismo svome prijatelju Draganu Maroševiću u Zagreb. Dragan je bio njegov prijatelj sa studija u Beču, a nakon završenog studija razbolio se od tuberkuloze i umro je godinu dana prije bl. Merza. Ovo pismo bl. Ivana Merza, koje je pisao nakon svoga hodočašća u Lurd koje ga se duboko dojmilo, jest jedno od najljepših, najduhovnijih i najdubljih njegovih pisama u kojemu otkriva svoju dušu, svoju pobožnost prema bl. Djevici Mariji i svoje duboke kršćanske poglede na trpljenje i njegovu apostolsku vrijednost kad se prikazuje Bogu za druge.

+ Hvaljen Isus i Marija!

Pariz, dr. med. sv. Luka, 18. X. 1921.

Dragi Dragane,

Obradovao si me Tvojim brzim odgovorom. Jamačno se sjećaš onih scena iz Evanđelja kad je naš Spasitelj utjerao vraga u svinje koji su poletjeli u jezero i utopili se. Ljudi se prepadoše i zamoliše Isusa da ode iz njihova kraja. Isto je ljude obuzeo strah kada je naš Gospodin izliječio jedinca. Taj fenomen kao da se uvijek pokazuje kada Nadnaravna Sila stupa u krepost. (Na fronti se to često događa!) Isto u Lurdu; samo te tamo ponajprije obuzme osjećaj da je tamo „Ona“, Majka Božja koja je veća i moćnija i ljepša i mirisavija i jača nego li svi oni Pirenejski gorostasi koji Lurd okružuju. Ona tamo na zaseban način stoluje i ja mislim da svi koji su tamo, pa makar i ne vjerovali, moraju imati taj osjećaj da ona tamo jest. Ti se onda nalaziš u Lurdu pokraj Nje: Ona tamo izdiže glavu iznad Pirineja, drži u naručju Boga. Dakle pred Tobom je Ona – to je jedan realan osjećaj kojega se ne možeš otresti – a tisuće vjernika, po noći (svaki s upaljenom svijećom u ruci) ide u serpentini uz brežuljak i pjeva bez prestanka Ave, Ave, Ave Maria. Svaka svijeća koja trepti to je jedna duša koja će danas, sutra ili za koju godinu k Njoj. Oh, hoće li što prije doći taj čas, čovjek tamo pomisli jer zaista tamo ima neki „predokus“ Neba.

Po danu stotine i više bolesnika leži na nosilima, svijet raskriljenih ruku glasno moli krunicu, a Isus u Presv. Sakramentu ide od bolesnika do bolesnika, naginje se svakome posebice i blagoslivlje ga. Međutim jedan svećenik glasno viče: Gospodine mi te ljubimo, Gospodine mi ti se klanjamo, daj da progledam itd. Katkada netko povikne: „Ozdravio sam“… Ja sam stigao dva dana nakon čuda i otputovao isto nekoliko dana prije novi čudesa. Ove godine je vrlo mnogo ljudi ozdravilo. U toj te atmosferi strah često obuzme kao one ljude iz Evanđelja.

Da, u Lurdu sam naučio što je Krunica i to mi je odsada drugi najbolji prijatelj. Prije Lurda, iskreno priznajem, bila je u dnu duše neka sumnja, neki osjećaj da li se ja ne molim kakvome fantomu moje mašte!? Molio sam, dakako, jer da sam prestao znači ne vjerovati u Bl. Djevicu Mariju. A kuda onda? Okreni se od Katolicizma, sve je oko tebe mračno i ružno. Dakle,Lurd je mojoj razumnoj vjeri pridodao osjećajni moment.

Sebe spominjem jer držim da je cijeli naš Hrvatski katolički pokret – a ja sam čedo toga pokreta – u vjerskom pogledu vrlo racionalističan. Za svaku najsitniju stvar treba im apologija da ih uvjeriš. Ne postoji onaj kontakt od srca k srcu s Bl. Djevicom Marijom, ona slijepa djetinja ljubav koja vjeruje, a ne traži hiljadu argumenata za tu vjeru.

Što Ti pišem, to je samo nabačeno, ali znam da rado meditiraš. Držim, da ćeš ono, što sam izostavio sam nadopuniti. Nisi li i ti malo racionalističan? Čedo našega Pokreta?! Znam da je teško trpjeti, ali neki ljudi imaju poziv (vocatio) trpljenja. Mi smo tijelo Kristovo te su na njemu uloge podijeljene. Jedni moraju trpjeti da uklone kaznu Božju koja bi se morala stresti na okolicu. Huysmans bi nazvao te odabranike mističkim gromobranima. Jesi li ikada na to pomišljao da Ti trpiš za naš Pokret? Je si li svoje muke prikazao Gospodinu Kristu za pokret? Katolicizam se neće u nas širiti ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Patnika. To je jedan zakon u širenju Kraljevstva Božjega na zemlji. Naš Pokret je stvorio do sad samo prvi tip (radnika) i mi smo si stvorili u našim dušama ideal Radnika za Katolički pokret. Molili smo se manje, a trpjeli smo kada smo morali. Zadnji tip je svakako vrhunac – imitacija potpune Žrtve Spasiteljeve na Križu. I vidim u našemu Pokretu već priličan broj patnika. Pošto slučaja nema, to držim da je plan Providnosti upravo u tome da spoznamo ovaj misterij iz Njegova života; trpjeti za druge.

Istina je da je lako govoriti o Križu, a teško ga je nositi. Svakako se moraš svim silama i nadalje moliti Bl. Djevici Mariji. Po mogućnosti promeditiraj dnevno cijelo krunicu. Kod žalosnog otajstva „koji je za nas teški križ nosio“, možeš promotriti cijeli Križni put i moraš joj nešto obećati.Npr. da ćeš kroz cijeli život jednom dnevno izmoliti krunicu ili što drugo. U obećanju je glavno da ono bude jedna stvarna obveza da ćeš do konca života ostati u Njenoj službi. Možda Ona to upravo od Tebe  traži jer misli da bi ti mogao postati kroz kraće vrijeme nehajan, a ovakva obveza poput kakve regule disciplinira čovjeka u vjerskome životu.

To je moje mišljenje. Ne znam jesam li pravo pogodio Tvoje duševno stanje, ali držim da je redovita i konzekventna meditacija jedino sredstvo da čovjek na zemlji ne izgubi nikada ravnotežu i da se radosno iz dana u dan (budućnost to nije ništa spram vječnosti!) s Kristomraduje ili s Njime trpi.

Tebe voli i za Te se Bogu moli Tvoj                                                         Ivica

P.S.Tvojim se molitvama preporuča i srdačno pozdravlja tvoje roditelje te gospođice Mariju i Anču.

 

DODATAK

Jedna važna zanimljivost:  Na kraju pisma, kao što je gore vidljivo u P(ost) S(criptum) Merz upućuje pozdrave dvjema Draganovim sestrama, Mariji i Anki. Marija Marošević bila je nastavnica u Građanskoj školi u Zagrebu i kasnije aktivna suradnica bl. Ivana Merza u apostolatu među hrvatskom mladeži nakon što se Merz vratio iz Pariza. Ovu Građansku školu pohađao je kasnije Franjo Tuđman i Marija Marošević bila mu je razrednica. Kad je Franjo Tuđman završio Građansku školu njegov otac nije namjeravao poslati svoga sina da nastavi školovanje. Kad je to doznala Marija Marošević pošla je u Veliko Trgovišće i uvjerila njegova oca da ipak omogući svome sinu nastavak školovanja kojega je uočila kao veoma talentiranog mladića. I tako je Franjo Tuđman zahvaljujući svojoj nastavnici i razrednici završio u Zagrebu srednju školu!

Zagreb: U SPOMEN DANIJELU VUKOVIĆU, VRSNOM INŽENJERU AERONAUTIKE I VELIKOM ŠTOVATELJU BL. IVANA MERZA

Danijel Vuković, jedan od najcjenjenijih hrvatskih inženjera aeronautike i veliki štovatelj bl. Ivana Merza, preminuo je u zagrebačkoj infektivnoj klinici „Dr. Fran Mihaljević“ 14. svibnja 2021. od posljedica koronavirusa u 45. godini života. Rodio se u Splitu 1976. a školovao se u Zagrebu gdje je doktorirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Od svojih studentskih dana kao vjernik bio je veliki štovatelj bl. Ivana Merza kojemu duguje mnoga uslišanja. Njegove javne zahvalnice bl. Ivanu mogu se pročitati na web stranici bl. Merza (Uslišanja-Zahvale).

Radio je u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske kao savjetnik za zrakoplovnu tehniku. Svojim je znanjem i savjetima pridonosio odlukama o nabavi nove borbene eskadrile Republike Hrvatske, a radio je i na nadogradnji i modernizaciji MIG-ova 21. Danijel Vuković iza sebe ima i vojnu karijeru, služio je u protuzračnoj obrani s činom satnika. Nakon toga bio je zaposlen kao predavač u Heli centru u Krapinskim toplicama. Osnovao je vlastitu tvrtku „Elevon“ tehnologije koja se bavila zrakoplovnim, strojarskim i podvodnim inženjeringom.

Kao izniman stručnjak za zarakoplovstvo pozvan je od strane uglednog moskovskovskog avijacijskog instituta gdje je održavao predavanja o razvoju zrakoplovstva.

Danijel Vuković je na posljednjem održanom svjetskom aeromitingu MAKS-u u Rusiji predstavio i svoju knjigu u koju je, nadahnut bl. Ivanom, zabilježio i ove misli:
Nakon urušavanja komunizma probudio se kršćanski identitet kod hrvatskog i ruskog naroda. Premda prvi katolici, drugi pravoslavni, oba naroda pripadaju istoj vjeroispovijesti, kršćanstvu. Koliko smo i na činjenici kršćanskog identiteta povezani, oslikava i činjenica kako se odnedavno na dalekom istoku Ruske Federacije, u gradu Habarovsku, štuje blaženi Ivan Merz (1896.-1928.), Hrvat kojega je mladež tamošnje katoličke župe uzela za svoga zaštitnika.“
Cijeli tekst možete pročitati na ovoj poveznici.
Ove je misli ing. Vuković ilustrirao i slikom bl. Ivana Merza koja je naslikana u stilu ruskih ikona u Habarovsku i štuje se s relikvijama hrvatskog blaženika u župnoj katoličkoj crkvi u istome grdu.

Osim ove knjige, ing. Vuković bio je i su-autor knjige o kozmonautici u kojoj je na početku knjige stavio ovu Blaženikovu misao iz njegova Dnevnika: „Bože, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kreće, a čovjek, sve to misli. Kuda to vodi? Zašto čovjek ima tijelo, kad je on u biti duša? Zašto? Kuda? Kako? Vječne tajne.“  (Ivan Merz, Dnevnik, B.Luka, 2. 3. 1914.)
Cijeli članak možete pročitati na ovoj poveznici.

U uredu svoje firme Danijel je držao na zidu kopiju slike bl. Ivana Merza iz katoličke župne crkve iz Habarovska iz Rusije.

Osim svojih velikih zasluga na području Hrvatske i svjetske aeronautike, Danijel Vuković je bio i dobar obiteljski čovjek te otac dvoje djece.

Ivan Selak, Danijelov kolega i učenik u povodu Danijelove smrti na svom je Facebook profilu objavio lijep tekst o pokojnom Danijelu kojega prenosimo u cijelosti:

Kada bih u poslu kojim sam se bavio cijeli život imao neku sumnju,
ili nisam baš bio siguran, ili mi nešto nije u potpunosti jasno, ili ne daj
Bože ne znam, ili jednostavno želim potvrditi da sam u pravu i da to
znam, a vezano je uz aerodinamiku, mehaniku leta, aerodinamiku velikih
brzina, razbijanje udarnog vala promjenom kuta konusa, ili….. Uvijek
sam znao koga nazvati, koga pitati, s kim se posavjetovati, tražiti mišljenje
ili potvrditi svoje. I uvijek, ali baš uvijek našao je vrijeme da se nađemo,
onako, na kavi i kolačima, kraj Bundeka u Vinceku, ili kod mene u Lupu,
ili na poslu, ili doma, a ja bih napravio kavu.
nikada neću zaboraviti koliko si je taj čovjek dao truda da mi objasni zašto
je došlo do prodora nadzvučnog vala iza konusa i do prekida rada motora.
Došao je s gomilom skica, crteža, originalnih, ali i svojih samo da bi mi
objasnio “to se ne događa, ali evo kako je moguće da se i dogodi”. I bio je
kao uvijek, nedvojben i jasan. Nikada i niti u jednom trenu nisi mogao
osjetiti sumnju u ono o čemu govori.
A mene nikada nije bilo sram pitati. Njega nikada. Nikada kad sam ja sumnjao,
nikada kad sam ja dvojio, nikada kad nisam bio siguran. A bio je dosta mlađi
od mene, ali o aerodinamici je znao sve, za mene si bio profesor, a ja sam se
osjećao kao đak s ogromnom praksom. I nije me to bilo sram ni reći njemu,
a niti to i javno reći.

Dragi moj prijatelju Danijele Vuković hvala ti za svako tvoje objašnjenje, za
svaku sekundu koju si izdvojio da mi ono što mi je bilo jasno bude još jasnije,
da u ono što sumnjam bude ne sumnjivo, da mi ono što ne znam, saznam.
Otišao je veliki čovjek, otišao je ljudina….

Otišao je Danijel Vuković

I dragi moj prijatelju, daj kad dođeš tamo negdje, u taj beskraj svemira, daj
napravi neku letjelicu, onak sebi za dušu, kako si govorio,
a ja ću je probati kad dođem.“ – Ivan Selak

Postulatura bl. Ivana Merza posebno zahvaljuje ing. Danijelu Vukoviću  za njegovo zanimanje za bl. Merza i za promicanje njegova poznavanja u Rusiji kako usmeno tako i preko pisane riječi. Na sam blagdan bl. Ivana Merza 10. svibnja 2021. Danijel je u bolnici primio sv. sakramente umirućih od bolničkog dušobrižnika, a četiri dana nakon toga ušao je u vječni život. Vjerujemo da ga je na rajskim vratima dočekao bl. Ivan i uveo ga u blaženu vječnost.

Filipini: ŠTOVANJE RELIKVIJA BL. IVANA MERZA

Godina 2021. jest godina jubileja za Crkvu na Filipinima jer su prije točno 500 godina u toj zemlji započeli kršćansku evangelizaciju španjolski redovnici augustinijanci koji su zajedno s istraživačem i moreplovcem Ferdinandom Magelanom otkrili Filipinski arhipelag te donijeli Radosnu vijest ovoj dalekoj zemlji.

Povezujući filipinski Jubilej i od pape Franje proglašenu Godinu sv. Josipa, zajednica štovatelja bl. Ivana Merza nastavila je apostolsku inicijativu „Obilazak relikvija bl. Ivana Merza“ kojoj su ove godine pridružili  i relikvije sv. Josipa. Još od 1. listopada 2003. relikvije bl. Ivana Merza obilaze Filipine i time zajednica okupljena oko bl. Ivana Merza pomaže župnicima u osnaživanju vjere i nade među župljanima i potiče na djela milosrđa u ovo vrijeme pandemije. Na slikama vidimo pojedine prizore iz pohoda relikvija bl. Ivana Merza i sv. Josipa pojedinim župama na Filipinima posljednjih mjeseci.

Filipini: PROSLAVA OBLJETNICE BEATIFIKACIJE BL. IVANA MERZA

U gradu Marikini na Filipinima, 22. lipnja, zajednica štovatelja bl. Ivana Merza proslavila je 18. obljetnicu proglašenja blaženim bl. Ivana Merza. Svećenik vlč. Richard Adalim, predvodio je svetu misnu žrtvu u zahvalu Bogu što je blaženi Ivan uzdignut na čast oltara. Noseći repliku misnice koja se koristila za vrijeme proglašenja blaženim u Banja Luci, proslava je time podsjećala na dan kada je papa sveti Ivan Pavao II. proglasio Ivana Merza blaženim u Banjoj Luci. Tijekom misnog slavlja vlč. Adalim predstavio je blaženoga Ivana kao Božjeg ugodnika s čvrstim moralnim stavovima koji može i treba biti uzor kršćanima u ovom modernom vremenu kada se mnoga načela kršćanskog morala dovode u pitanje.

Proslava obljetnice bila je obogaćena lijepim i aromatičnim cvijećem koje je postavljeno uz sliku blaženog Ivana kao i u svetištu Centra bl. Merza. Brat Gabriel Mendez, jedan od sljedbenika bl. Ivana i član zajednice štovatelja blaženog Ivana Merza vodio je uljepšavanje proslave ove večeri. Sampaguita, službeni cvijet Filipina, ukrašavao je  sliku i svetište Centra bl. Ivana u znak prikazanih molitava i zahvalnosti.

MLADA MISA VELEČASNOG MATIJE SLIŠKOVIĆA U ŽUPI BL. IVANA MERZA ZAGREB-ŠPANSKO

U nedjelju 27.lipnja 2021. u župi blaženog Ivana Merza u Zagrebu bilo je iznimno svećano i radosno zbog slavlja mlade mise velečsnog Matije Sliškovića. Slavlje je održano na župnom zemljištu na križanju Zagrebačke avenije i Zagrebačke ulice gdje župljani u nedostatku vlastite crkve već više od godinu dana održavaju euharistijska slavlja. Župa blaženog Ivana Merza ove godine slavi 10 godina postojanja i ponosna je na svog prvog mladomisnika.

Na samom početku misnog slavlja upravitelj župe vlč. Marko Čolak pozdravio je mladomisnika, njegovu obitelj, okupljene župljane, druge mladomisnike, svećenike i đakone.

Mladomisničko geslo vlč. Matije Sliškovića je: „Doista, jao meni ako evanđelje ne naviješćujem“.

U svojoj propovjedi vlč. Marko Vuković se osvrnuo na navještaj evanđelja , značenje i važnost Božje riječi rekavši: „Koliko nas duboko mogu pogoditi riječi? Riječi prolaze kroz tijelo i kroz dušu i ulaze u najtajnije i najskrivenije odaje naše savjesti i tamo, ili provociraju i tjeraju nas na nasilje ili liječe i tješe.“ Potom je nastavio s pitanjima potičući nas na razmišljanje:“ Pred Božjom riječi čovjek se nalazi na ispitu pred kojim se ne može sakriti. Jesi li spreman riskirati u ime Božje riječi? Imaš li vjere, imaš li povjerenja da je to riječ izgovorena s ljubavlju i brigom za tebe? Hoćeš li krenuti u avanturu života s Bogom, u avanturu otkrivanja onog talenta kojeg je Bog usadio u tebe i želi da se razvije preko granica tvoje sigurnosti, tvojih predvidljivih, jeftinih i dosadnih puteva? Usuđuješ li se s Bogom krenuti u avanturu života? „

Velečasni Marko Vuković nastavlja: „Od Božje riječi čovjek ne može pojeći. Božja Riječ je život. Čovječe nisi sam, Bog te ljubi.“

Obračajući se mladomisniku vlč. Marko nastavlja: „Ti ćeš biti taj koji će ljudima reći da se Božja riječ ostvaruje, da ima učinak i da je Božja riječ život.  Ti ćeš nuditi sakramente. Temljena smisao sakramenata je da je čovjek izgubljen i da ne može izaći sam iz svoje izgubljenosti i slabosti i da će se vrtjeti neprestano u istom krugu svoje ljudske slabosti. I koliko god puta odlučio suprotno uvijek ćeš se vraćati na isto, osim ako ga sam Bog preko svojih sakramenata, djelujući svojom riječi i milošću ne iščupa iz tog stanja. Ti ćeš reći čovjeku: Nisi sam, Bog te ljubi u tvom pozivu da kreneš u avanturu  života s Bogom, u ostavrenje talenata koje ti je dao. Nisi sam kada budeš riskirao u društvu, u odnosima, u obitelji, i sam sa sobom, kada budeš riskirao sve što imaš, sve što si gradio u svom životu, kada budeš visio na koncu života, kada se budeš držao za zadnju slamku ispod tebe će stajati Božje ruke. Nemoj se bojati, Bog je obećao i on je pristutan. Jedino s njime možeš ići u avanturu života.“ Za kraj je poručio mladomisniku: „Dragi Matija najveći smisao tvoga života, tvoje najveće dobro i užitak neka bude život ovih ljudi. Za tebe nema veće plaće i većeg uspjeha nago da su oni slobodni i da koračaju s Bogom. Da im sa srca otpada sve što ih tišti i čega se boje, kad ne znaju kamo ići ti se Matija razdaj za njih. To je tvoja temeljna i najveća životna zadaća, tvoj najveći uspjeh i tvoja najveća radost da ljudi koje ćeš susretati, zbog kojih ćeš se odreći svoje obitelji, i nekih čežnja svojeg srca, kako bi mogao voljeti sve i razdati se svima i kako  bi mogao živjeti za sve. Neka Bog tu tvoju odluku i tvoju ljubav života oplemeni i učini te sposobnim da voliš povjerene ti vjernike njegovom ljubavlju.”

Nakon završenog misnog slavlja mladomisnik prepun emocija zahvalio je Bogu, svojim roditeljima, braći Branimiru i Davidu, prijateljima, župljanima i svima koji su ga pratili na svećeničkom putu.

Misno slavlje uveličali su župni zborovi: zbor mladih Put k suncu, mješoviti župni zbor i obiteljski zbor. Uslijedio je mladomisnički blagoslov, te domjenak i druženje uz pjesmu i veselje na župnom zemljištu.

Mladoj misi predhodila je trodnevna priprava i molitva krunice.

Galerija fotografija s mladomisničkog slavlja