Arhiva autora: o. Božidar Nagy

Zagreb-Špansko: NOVA CRKVA BL. IVANA MERZA GRADI SE SRCEM I RUKAMA

U župi „Bl. Ivan Merz“  u Zagrebu 5. rujna 2020. započela jedinstvena i nesvakidašnja gradnja župne crkve. Vijest da je negdje započeta gradnja crkve i nije toliko neuobičajena sve dok se ne uvjerite o kakvim je okolnostima riječ. U župi Špansko, crkva se počela graditi na livadi i to golim rukama župljana! Promatrač u detaljima može primijetiti kako niču prvi centimetri crkve, a sve se odvija uz zajedničku molitvu i pjesmu.

Gradnja nove crkve
Župi je nasušno potrebna crkva u kojoj će se vjernici moći okupljati u prikladnim okolnostima kako bi slavili Boga. Do sada su uvjeti bili takvi da je na prostoru zemljišta veličine 2178 m2 bio postavljen kontejner koji se prije početka sv. mise pretvara u oltar, koji ima pomično svetohranište i koji sadrži sve osnovne liturgijske predmete za slavlje sv. mise. Takvu, trenutnu, stvarnost župe „Bl. Ivan Merz“ župljani su željni promijeniti. Vjernici nerijetko i pokisnu tijekom sv. mise na otvorenome, ali ih to ne obeshrabruje i puni entuzijazma govore: „Imamo kišobrane, nitko nije od šećera, a radi sv. mise ćemo svi zajedno stajati i ako treba kisnuti!“. Nevjerojatan je i broj vjernika koji se okuplja na nedjeljnim misnim slavljima. Nedjeljom se na livadi okupi i preko 600 vjernika!

Prva je akcija započela 5. rujna u kojoj se okupilo šezdesetak župljana. Iskopali su 80 rupa i betonirali 33 metra zida. Žene su donosile hranu, kafić iz kvarta je donirao kavu, a pizzerija pizze. Župljanima nije bilo u interesu da angažiraju građevinsku tvrtku jer na ovaj način, prema riječima župnika Čolaka „tako izgrađujemo živu Crkvu, to je temelj za kasnije, i za crkvu kao građevinu“.

Izazovi pred mladim župnikom, vlč. Markom Čolakom
Pokretač ovog zajedništva je mladi župnik, vlč. Marko Čolak, kojemu je ovo prva župa kojom upravlja i upravo mu je izgradnja župne crkve zadavala najveću brigu, ali kada je vidio koliko su župljani organizirani, kako žele darovati vlastito vrijeme, podmetnuti leđa i ruke, briga nestaje. „Uistinu, Bog nam je dao milost da nam se jave ljudi koji nam žele pokloniti svoje strojeve i pomoći nam u bilo kakvom obliku kako bi jednog dana i ovo zemljište zasjalo, ali i prostor za crkvu da bi bio oplemenjen i lijep“, riječi su vlč. Marka Čolaka.

Kip Kraljice Mira – simbol otvorenosti i pomirenja
Na livadi je postavljen i kip Kraljice Mira koja neprestano gleda na cijelo naselje Špansko i na župu. Kip Kraljice Mira nije postavljen slučajno. Naime, postoje i ljudi koji se protive gradnji crkve na ovome mjestu, ali župljani na čelu sa župnikom Čolakom s ljubavlju žele pozvati na mir i zajedništvo preko Majke Božje koja je uvijek primala i dalje prima sve ljude, pa su tako i nevjernici uvijek dobro došli u zajednicu župe „Bl. Ivan Merz“.

U iščekivanju prve mlade mise
U devetogodišnjem radu mlade župe blaženog Ivana Merza pojavilo se i prvo svećeničko zvanje. Bogoslov Matija Slišković završava studij i u pripremi je za đakonsko ređenje 3. listopada. „Odlučio sam se za duhovni poziv za vrijeme župnika vlč. Marka Vukovića koji nam je kroz svoj primjer pokazao radost Evanđelja, i kroz pokret Kursiljo gdje sam kroz razmišljanje shvatio koji bi bio moj poziv. Od 2015. sam u Bogosloviji, a sada završavam studij. Kako nemamo crkvu – s malim c, imamo Crkvu – s velikim C. To je dobro, jer stvaramo crkvu ispočetka, iz korijena, a kad dođe građevina, to će samo nadograditi naše zajedničko djelovanje“, rekao nam je budući svećenik.

Molitva za zagovor bl. Ivana Merza nakon svake mise za uspješnu izgradnju crkve
Župljani se osim angažmanom u vidu fizičkog rada utječu i zagovoru zaštitnika njihove župe, bl. Ivanu Merzu, kojeg su imali prilike s vremenom dobro upoznati i kojemu se utječu molitvom nakon svake sv. mise. Jedan od župljanja, student filozofije i teologije, Borna Validžić, nadahnutost blaženim Ivanom Merzom opisuje ovim riječima: „Ivan Merz mi je veliki uzor. U početku je bilo neobično slaviti misu na livadi, ali s vremenom smo se navikli. Iako nemamo crkvu, liturgijski je ovo na visokoj razini. Ovo predivno izgleda. Teško je biti kršćanin, ali to nam je i bl. Merz pokazivao, svaki dan biti Kristov, i ovdje na zemljištu, ali i u životu. Žrtvovati se za sve. To nam je Isus i rekao, da ga u tome nasljedujemo. Ivan Merz nas uči da je Euharistija naša prva radost na zemlji: po njoj već postajemo dionicima buduće nebeske slave.“

Ovaj nesvakidašnji primjer ljubavi i rada, te zalaganja za svoju župu požrtvovnošću i darovanim vremenom, pravi je putokaz i nadahnuće za sve nas. Za župljane župe „Bl. Ivan Merz“ nebo je zaista započelo na zemlji!

Opširniju fotoreportažu pročitajte na ovoj poveznici, a zvučnu reportažu poslušajte na ovoj poveznici.

Na ovoj poveznici poslušajte i pogledajte kako župljani okupljeni oko kipa Kraljice Mira pjevaju Gospi.

Pariz-Zagreb: PRIJE 99 GODINA, 12. 9. 1921. BL. MERZ PIŠE IZ PARIZA O REKRISTIJANIZACIJI HRVATSKOG NARODA

Na današnji blagdan Imena Marijina prije 99 godina  tj. 12. 9. 1921.  bl. Ivan Merz, tada još student u Parizu uputio je pismo svome profesoru dr. Ljubomiru Marakoviću (zvan od svojih učenika Ljuba), a koje ima posebnu važnost: to je njegov apostolski program koji želi ostvariti kad se bude vratio u Domovinu! Kad se čitaju ove njegove misli ostaje se pod dubokim dojmom kolika revnost, koliki apostolski žar za duhovnu obnovu i rekristijanizaciju hrvatskog naroda  izbijaju iz tih njegovih redaka!  Dok se drugi studenti vraćaju kući nakon završenog studija s prvom brigom da si nađu dobar posao, bl. Merz razmišlja o spasenju i posvećenju hrvatskog naroda!   I taj svoj program je i  uspio provesti do smrti !!!  Iz toga važnoga pisma donosimo najvažnije odlomke kako slijedi.

12. IX. 1921.
Ime Marijino

     Dragi Ljuba !

    Nakon kratkog osvrta na pojedine članke u časopisu Hrvatska prosvjeta koji je uređivao dr. Lj. Maraković, Ivan Merz nastavlja:

Često pomišljam ne bi li se mogao sastaviti jedan hrvatski liturgijski almanah, gdje bi uz svaku svetkovinu bila po koja narodna pjesma, koja odgovora toj svetkovini ili koji solidni prijevod himne, psalma i. dr. za taj dan. Uz to bi valjalo pridodati komentar o poeziji liturgijske godine i eksplicirati poeziju najvećega literarnog djela čovječanstva – Brevijara. Mislim naime da su Dubrovčani, a također i Preradovićeva generacija bolje poznavala liturgiju od nas i da ne će biti teško naći lijepih prijevoda psalama i himana. Poslužiti bi mi se dalo glagoljskim prijevodima, a kod ilustracije crkvene godine postaviti za paralelu Istočni obred…

Kada naime pomislim, da mi nemamo nikakve religiozne literature, da naši đaci nemaju dobre molitvenike, da Evanđelje nije rašireno u narodu, a da ne govorim o znanstvenim vjerskim djelima, koja su neophodno potrebita za svakoga našeg intelektualca… kada to sve znam ipak vidim da se radi, to hvalim Božjemu milosrđu, danas unatoč svih tih nedostataka, prožimlje apostolskim žarom. Ali mislim da moramo napokon započeti s konsolidacijom temeljâ i to sve svoje sile uložiti da se prevede Evanđelje i raširi po cijelome narodu. Plodovi će se kasno pokazivati  – mi ćemo i naši potomci biti tada već mrtvi – ali sam uvjeren da će riječ Božja posve spontano rekristijanizirati sve slojeve našeg naroda… Kada bude bilo u svakoj kući – gradskoj i seoskoj – Evanđelje za stolom, kada se bude uz objed čitao koji odlomak iz njega, onda se tek možemo nadati da ćemo imati brojan kler, da će se napuniti naši samostani i da će se osnivati redovi koji će odgovarati potrebama dotične epohe. Širenje Kraljevstva Božjega u našoj zemlji mora polaziti od stupovlja episkopata i svećenstva, a mi laici smo samo kamenovi ili malter te velebne zgrade.

Htio bih Vam još nešto reći o hodočašćima. U Lurdu sam osjetio veličinu tih manifestacija. Hodočašća su najbolje škole molitve. Mogu Vam reći da sam se prvi puta u Lurdu pravo molio Bl. Djevici Mariji. Moja dosadašnja molitva Bl. Djevici Mariji bila je kontemplacija jednoga fantoma moje fantazije. Priznajem da jednostavno nijesam osjetio šta znači veličina Majke Božje, žene koja je bila predestinirana od početka da bude nosiocem Onoga koji je tvorac cijeloga svemira itd. A u Lurdu čujem gdje se tisuće ljudi glasno moli i svaki zvuk i svaka kretnja pojedinoga vjernika – budući da je ekspresija njegovog vjerskoga života – sugerira mi njegovu vjersku spoznaju Bl. Djevici.

Zamislite si više tisuća glasova, kretanja, mirisa i boja i sve govori o Bl. Djevici Mariji. Je li čudno kada njena milozvučnost, njena formalna ljepota, njeni miomirisi, njena neizmjerna veličina, dobrota poprima u našemu srcu neizmjerne konture i zajedno nam izgrađuje u duši sliku prave MADONE… A k tome čujete prodiruće glasove bolesnika koji mole za ozdravljenje, a i čudesa se događaju – pa da onda ne ostanete skršeni pred veličinom One o kojoj ovisi vječni spas svih naroda! Kada navečer pođete s procesijom držeći u ruci upaljenu svijeću i gledate te hiljade svijeća kako igraju na vjetru – a jedna se ne razlikuje od druge – to osjetite da nema nikakve razlike među ljudima, staležima, da smo mi svi u ovoj suznoj dolini djeca jedne te iste Majke i da je jedini smisao života da bez ljudskoga obzira radimo na našemu spasu i spasu naših bližnjih e da tako dođemo onamo za što smo stvoreni. – To je vrlo uska skica onoga što sam ja proživio i držim da bi mi morali priređivati hodočašća u Mariju Bistricu ili druga svetišta, gdje ćemo se zajedno moliti bl. Gospi. Uvjeren sam da će biti koristi od tih molitava i za naš ovozemski život jer »Tražite kraljevstvo Božje i sve ostalo će vam se nadodati.«

Kako rekoh jedini smisao života jest spasiti vlastitu dušu i spasiti što veći broj duša naših bližnjih. Prema tome je svećenički stalež najveći stalež jer se u njemu ulažu sve energije da se ta ideja realizira. Tkogod nema poteškoća s obdržavanjem celibata ili kojih drugih zapreka neka ide u svećenike. –

Ne znam da li se još sjećate onoga poglavlja iz Huysmansovog En Route, gdje on govori o »paratonerremystique«, o redovima koji trapnjom udovoljavaju Božjoj srdžbi. Mi osim trapista nemamo na žalost takvih redova, ali imamo u našemu pokretu priličan broj bolesnikâ koji bi mogli na se preuzeti, strpljivo trpeći, sve kazne za grijehe koje se u našemu Hrvatskom katoličkom pokretu počinjaju. – Bogu je plakati promatrajući kako naši bolesnici nestrpljivo trpe, a imaju od dragoga Boga tu milost da na taj način rade za Pokret. Kada budemo imali vojsku patnika, molitelja i radnika moći ćemo na svim frontama polako ali sigurno napredovati. Uvjeren sam da tako moramo osvojiti sve slojeve našega naroda i spasiti za vječnost cijeli naš narod.

I ako katolicizam u Europi sada raste, ipak je ono u užasnoj regresiji. I spoznavši, osjetivši u Lurdu upravo na nerješivo silan način, da je cijelo čovječanstvo – ta mrvica – stvorena da odaje poštovanje neizmjernome Bogu, a kad tamo države, zakoni, radnici, zidari, cijeli činovnički aparat funkcionira kao mašina, kao da Bog ne egzistira. Čovjeku se zgrozi kad to pomisli. A tko je kriv? Dobri, jer nijesu bolji! Čovječanstvo jednostavno ne zna da Bog egzistira, jer katolici mjesto da se mole na javnim mjestima, mjesto da napuste svaki položaj, ako je u protuslovlju s vjerom, oni se sakriju kada se Bogu mole, pričešćuju kada nije nitko u crkvi itd. Na nama je krivnja. Prvi kršćani su bili „veleizdajnici“, u opoziciji s državom i okolinom  – bili bičevani i bacani u tamnice, a mi zašutimo čim vidimo opasnost.

Prije nego što završim, htio bih reći što su mi rekli u Actionpopulaire: »Najbolji rad je pozitivni rad. Loš poredak valja nadomjestiti postavivši na njegovo mjesto dobar. Što manje napadati na druge i rušiti! Čemu to ako ne znamo čime da nadomjestimo zlo? Mogli ste vidjeti da se Dossieri drže toga principa i da oni zaista svojim radom polako nadomještaju kapitalistički gospodarski poredak kršćanskim, solidarističkim.

Na srcu mi je prema tome sljedeće:

  • da se što prije započne s prevađanjem, izdavanjem Evanđelja,
  • da se priređuju hodočašća,
  • da se u svim našim listovima započne agitirati za svećeničko zvanje, stalež,
  • da se upozore naši bolesnici na veliku korist dragovoljnog trpljenja i
  • da se energija, koja se je do sada utrošila u negativnu kritiku, upotrijebi za propagiranje naše doktrine.

Molim Vas, da se ne ljutite što sam vam toliko toga napisao. Pošto se je Milost Božja Vama poslužila, da sam spoznao istinu katolicizma, to držim da sam morao sve ovo reći upravo Vama. Naravno da se i nadalje preporučam u Vaše molitve jer kako apostol kaže »ja spoznajem dobro, a činim zlo…« i »naš neprijatelj, vrag ne miruje, već poput lava koji riče, naokolo traži, koga bi prožderao.«…

Jesu li Vas pohodile čč. sestre Inviolata i Laura? One su oduševljene za Orlice i misle izabrati Jeanne d’Arc za njenu zaštitnicu. One bi Vam mogle prevađati s francuskoga i na francuski članke koje želite. Poslao sam Vam iz Toulousa rekomandirani članak o Lurdu. Je li ga Narodna Politika odštampala? Šaljete li Hrvatsku Prosvjetu u zamjenu za Demokratie. Jeste li primili brzojav, koji smo spremili za đakovački sastanak? Dobivate li već Croix de Lourdes? Jeste li primili Art et Scolastique? Šime će imati odgovor po svoj prilici koncem ovoga mjeseca. Rezultat o našim štipendijama ćemo imati doskora.

Srdačan pozdrav
Ivan Merz

Ime Marijino, 1921.

Solin: LIK BL. IVANA MERZA NA MOZAIKU U NOVOJ CRKVI U SOLINU

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić posvetio je u subotu 5. rujna 2020., novoizgrađenu crkvu Svete Obitelji u Prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu. U novoj crkvi postavljen je veliki mozaik s hrvatskim svecima i blaženicima među kojima se nalazi i bl. Ivan Merz. Crkva je izgrađena prema  projektu arhitekta Viktora Vrečka. Ima oblik elipse, duga 45 metara, široka 34 metra te visoka od 12 do 17 metara. Ima preko 600 sjedećih mjesta.

   

Za teološko-umjetničko uređenje unutrašnjosti crkve zadužen je bio jedan od najboljih suvremenih sakralnih umjetnika, slikar i kipar slovenski isusovac o. Marko Rupnik. On je, sa svojim timom, na dio iza oltara postavio mozaik koji predstavlja nebeski Jeruzalem, a u čijem je središtu Isus Krist Pantokrator (Svevladar, Svedržitelj). Izbor svetaca oko Krista predstavlja opću, europsku, hrvatsku i lokalnu Crkvu, nasljednicu negdašnje Salone. Na mozaiku su i: Blažena Djevica Marija, sv. Ivan Krstitelj, sv. Josip, sv. Petar i sv. Pavao, evanđelisti Matej, Marko, Luka i Ivan, sv. Dujam, sv. Staš, sv. Lucija, sv. Cecilija, sv. Grgur Nazijanski, sv. Ivan Zlatousti, sv. Jeronim, sv. Franjo Asiški, sv. Klara Asiška, sv. Terezija – Benedikta od Križa, sv. Ivan Pavao II., sv. Majka Tereza, sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Marija Propetog Isusa Petković i bl. Ivan Merz.

   

Nakon uvodnih pozdrava nadbiskup Barišić svoju je homiliju u misi posvete započeo ovim riječima: „’Ovo je dan što ga učini Gospodin!’ (Ps 118, 24). Okolnosti slavlja su posebne, ali opet smo radosni. ‘Zvonite, zvona Gospe od Otoka…!’. Ovo je dan koji smo dugo čekali. Pred više od 80 godina želja je bila da se na Gospinu Otoku, gdje je pobožna kraljica Jelena 976. godine dala podići prvu crkvu u Hrvata posvećenu Blaženoj Djevici Mariji, sagradi nova i veća crkva. Na ovom svetom tlu Lijepe naše, na tlu naše kolijevke i krstionice, formiranja nacionalnog identiteta i rađanja radosti zbog pripadnosti Katoličkoj Crkvi, mjestu gdje smo započeli proslavu 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata, konačno posvećujemo novoizgrađenu crkvu“, kazao je mons. Barišić u uvodnom dijelu homilije, dodavši „da je ova crkva znak zahvalnosti za 14 stoljeća hrvatskog rodoslovlja te put i nada naše budućnosti“. Sagrađena na najsvetijem tlu naše Domovine, u Prasvetištu Gospe od Otoka, simbol je nacionalnog identiteta i duhovnog zajedništva obitelji hrvatskog naroda. Kada je don Frane Bulić 1898. godine, ovdje na Gospinu Otoku, otkrio ploču kraljice Jelene i od stotinjak dijelova rekonstruirao njezin cjelovit tekst, zazvonila su sva zvona u Hrvatskoj. Uz radosni događaj posvete novoizgrađene crkve – neka i danas zazvone zvona Gospe od Otoka i sva zvona Lijepe naše“, nastavio je.

Prisutnima se obratio i predsjednik HBK i zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić koji je, između ostalog, poručio: „Zahvalni smo Bogu za ovaj kutak zemlje koji zbog osobitih prirodnih ljepota nazvasmo ‘Lijepom Našom’. Našim očevima dugujemo osobitu zahvalnost što nam namriješe ovu Didovinu prepoznatljivu po ‘znakovitom tropletu vjernosti Bogu, Crkvi Katoličkoj i grudi hrvatskoj’. Dok razmišljamo o tim davnim vremenima od prije tisuću godina, prisjećamo se i nedavnih izazovnih sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je, naime, nakon gušenja ‘hrvatskog proljeća’ (1971.) zašutjela svaka slobodna riječ. Crkva se tada pribrala i započela govoriti svojim provjerenim načinom: molitvom i hodočašćima u Gospina svetišta. ‘Devetogodišnji hod zahvalnosti’ započeo je upravo ovdje, u Solinu 1976. godine, a nastavilo se u Biskupiji kod Knina (1978.), i kod kraljevskog grada Nina (1979.). Vrhunac devetnice bio je na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. gdje se okupilo preko pola milijuna ljudi. S datumom početka devetogodišnjega hoda iz Solina bila je umrežena bližnja i daljnja naša povijest, protkana vjernošću Bogu, Crkvi i narodnim korijenima. A obilježila je i naš vrijednosni sustav, identitet, jezik, kulturu, kao i našu posebnost u zajedničkoj europskoj kršćanskoj uljudbenoj baštini.“

On-line nastava: BL. IVAN MERZ U PROGRAMU „ŠKOLA ZA ŽIVOT“.

Prigodom održavanje nastave „online“ zbog koronavirusa, u mjesecu svibnju ove 2020. godine izrađena je internetska prezentacija o životu bl. Ivana Merza koja je bila namijenjena učenicama i učenicima 5. razreda osnovne škole. Prezentacija je napravljena u sklopu programa Škole za život iz nastavnog programa vjeronauka, a priredila ju je vjeroučiteljica prof. Tihana Petković.

Cilj predavanja bio je upoznati osobu blaženog Ivana Merza, od njegovih najranijih dana sve do njegove rane smrti koju je prikazao kao žrtvu za hrvatsku katoličku mladež. Odgojni ishodi prezentacije u kojoj su bili prikazani razni momenti iz Blaženikovog života bili su prepoznavanje prisutnosti temeljnih vrijednosti Kraljevstva Božjega u životu bl. Ivana i nasljedovanje njegova svetačkog primjera.

Prezentacija je završila pozivom učenicima da po uzoru na Orlovsku organizaciju, kojoj je blaženi Ivan Merz bio suutemeljitelj, izaberu ime katoličke organizacije koju bi mogli sami osnovati i da potom sastave njezina pravila koja će biti od koristi za vjersko i odgojno usavršavanje. Njihovi su radovi objavljeni na virtualnoj školskoj radnoj ploči a mi donosimo ovdje samo neke posebno zanimljive:

  • “Osnivanjem udruge „Mlada Srca“ htjela bih potaknuti sve mlade da počnu pomagati drugima i da sudjeluju u humanitarnim akcijama kao što su volontiranje, humanitarne organizacije, pomaganje starijim osobama… Širili bismo ljubav i vjeru onima koji ih trebaju. Nadam se da bi vam se svidjela moja udruga.”

  • Udruga: Pouzdani u Boga. Aktivnosti bi bile igre na otvorenome i u zatvorenome na kišne dane. Pomaganje socijalno ugroženima, pomaganje starijima… Razgovor, i odlazak na misu, molitva krunice, klanjanje, ispovijed.

  • „Udruga: Društvo za mlade. Molili bismo svaki dan više od 1 h u tišini i miru. Učili bismo vjeronauk i druge osnovne predmete, ali najviše vjeronauk. Išli bismo zajedno u crkvu i tamo bismo ispovijedali grijehe i pomolili se Bogu za zdravlje svih ljudi na svijetu.“

  • “Sve divote svijeta, sva priroda, dovode do spoznaje da je to sve od neizmjernog Duha, od Ideala čovječanstva, od Istine, Dobrote i Ljepote” – bl. Ivan Merz.
    Željela bih pokrenuti jednu debatu sa svojim vršnjacima sa gore navedenim citatom Ivana Merza. Željela bih saznati možemo li spoznati djelovanje Isusa u svemu što radimo i imamo u današnjem životu kada smo toliko zaokupljeni drugim idejama i na neki način zarobljeni u digitalnom svijetu.“

Cijelu prezentaciju prof. Tihane Petković možete vidjeti na ovoj poveznici, a cijele radove učenika na ovoj poveznici.

ČOVJEK OD BOGA

Čovjek od Boga
Ivan je Merz,
lice mu zlatno,
slavi ga svijet!

Na putu zemaljskom,
on prošao je,
ratne strahote,
bol, trpljenje!

U svemu tome
pronašao je,
Vječnu ljepotu,
nadvladavši grijeh!

Njegovo ime
neka se pamti,
za sva vremena
nek Ivan se zlati!

Čovjek od Boga
Ivan je Merz,
lice mu zlatno,
slavi ga svijet!

Domagoj Jakumetović
18.07.2020. g.