Arhiva autora: o. Božidar Nagy

Remetinec-Varaždin: BLAGOSLOVLJEN PRVI HRVATSKI PASTORALNI CENTAR IMENOM „BL.IVAN MERZ“

U Župi Kraljice Svete Krunice u Remetincu kraj Varaždina u nedjelju 24. listopada svečano je otvoren i blagoslovljen novi pastoralni centar koji nosi naziv „Pastoralni centar blaženi Ivan Merz“.

   

Samom otvorenju prethodilo je misno slavlje koje je predvodio varaždinski biskup mons. Bože Radoš koji je i blagoslovio novi centar. Biskup je na otvorenju istaknuo kako je lijepo da se uz crkvu u Remetincu otvara još jedna kuća, centar u kojoj se može promišljati o riječi Božjoj te je iskazao svoju zahvalnost moliteljima, darovateljima i graditeljima koji su pomogli da raste još jedna ovakva kuća u Varaždinskoj biskupiji. Biskup je istaknuo i kako zna da je u temeljima ove kuće Krist i kako želi da svaki susret u njoj vodi čovjekovom spasenju.

Otvorenju je prisustvovao idejni začetnik izgradnje pastoralnog centra, župnik Josip Pavlek, pater Božidar Nagy postulator kauze Ivana Merza, nekoliko svećenika, gosp. Siniša Jenkač gradonačelnik Novog Marofa i saborski zastupnik i brojni vjernici.

   

Programu otvorenja su pridonijela i brojna udruženja iz Remetinca. Glazbeni dio su župni zborovi, Kulturno umjetničko društvo Remetinec i djeca Područne škole Remetinec, dok su u organizaciji pripomogli Vatrogasno društvo Remetinec i Sportsko društvo Remetinec.

Otvorenje je nastavljeno uz malu okrepu za sve prisutne, kao i ručak u samom centru s brojnim uzvanicima.

Ono što treba posebno istaknuti jest da je ovo Prvi Pastoralni centar u Hrvatskoj koji je dobio ime po bl. Ivanu Merzu.

Zagreb: ZA SVE SVETE Bl. IVAN MERZ I OVE GODINE NA ZAGREBAČKIM FONTANAMA

Udruga Kristov Stol – Misijska Europska Inicijativa i grad Zagreb, i ove godine, po šesti puta za redom  u pon 1.studenog 2021. na blagdan Svih Svetih a uoči Dušnog dana, od 17.30h do 23h na Zagrebačkim fontanama (kod Nacionalne sveučilišne knjižnice) projicirali su slike hrvatskih i Hrvatima posebno dragih svetaca i blaženika, te slike svih hrvatskih blaženika i slugu Božjih čiji posmrtni ostaci počivaju u zagrebačkim crkvama i na Mirogoju: bl. Stepinac, bl. Merz; Sluge Božjekard. Kuharić, biskup Lang, o. Antić, o.Vošnjak, o.Benigar i na  Mirogoju Marica Stanković i drugi. Kako neke od njihovih grobova zbog potresom zatvorenih crkvi već dulje ne možemo fizički posjetiti, zato smo im odali počast ovim putem i preporučili u njihov zagovor naš grad  i čitavu Domovinu.Tako su i ove godine blagdani Svih Svetih i Dušnoga Dana obilježeni  sada već na tradicionalan način. Svakom Božjem ugodniku dodijeljena je po jedna minuta pa se tako njihove slike stalno izmjenjuju kroz svih pet i po sati projekcije na fontanama. Kako je to izgledalo u stvarnosti pogledajte na videu na ovoj poveznici.

Bl. Ivana Merza možete vidjeti na 0,47 min.  i  na  3,27 min. ovoga videa.

Za Misijsku inicijativu
Drina Čavar

SV. PAPA IVAN PAVAO II. – 22. listopada

22. listopada smo slavili sveca kojega smo imali priliku osobno gledati, vidjeti, čuti, susretati. To je sveti Papa Ivan Pavao II, „ljubljeni papa Hrvata“. Njegov liturgijski spomendan, odnosno blagdan slavi se svake godine, 22. listopada. To je dan kada je novoizabrani Petrov nasljednik 1978. g. službeno preuzeo papinsku službu i započeo svoj pontifikat i kad je u svom nastupnom govoru izrekao one čuvene riječi: „Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu!“Svojom Iskrenom ljubavlju za hrvatski narod koju je pokazivao u brojnim prigodama, sveti Ivan Pavao II. zadužio je Hrvate za sva vremena, tim više što je bio prvi Papa u povijesti koji se uvijek obraćao Hrvatima na hrvatskom jeziku, a što niti jedan Petrov nasljednik prije njega to nije činio.

Ivan Pavao II. jest 264. papa u povijesti Katoličke Crkve. Kao Karol Józef Wojtyła rođen je u Wadowicama, blizu Krakowa, 18. svibnja 1920. Nakon završetka gimnazije upisuje se 1938. na sveučilište Jagiellonian u Krakowu. Kada su nacisti zatvorili sveučilište g. 1939. mladi je Karol  radio u kamenolomuod 1940. do 1944., a potom u kemijskoj tvornici “Solvay” kako bi mogao zaraditi za život te izbjeći deportaciju u Njemačku.Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu kao bogoslov Krakowske nadbiskupije. Za svećenika je zaređen u Krakowu 1. studenoga 1946. Tadašnji Krakowski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapieha šalje mladog svećenika Wojtyłuna dvogodišnji daljnji studij u Rim, gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s disertacijom o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa.Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja najprije službu kapelan, potom studentskog kapelana u Krakowu. Kasnije postaje profesorom iz moralne teologije na krakowskoj bogosloviji i na Teološkom fakultetu u Lublinu.

U 38-oj godini života, 1958., Wojtyłaje posvećen za biskupa, a šest godina kasnije, 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom. Nakon tri godine 1967. postaje kardinalom. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom koncilu (1962. – 1965.) pruživši važni prinos u izradi konstitucije “Gaudiumetspes”. Nakon smrti Pape Ivana Pavla I. pape Lucianija, i njegova kratkog pontifikata od svega 33 dana, 16. listopada 1978. kardinal Wojtyłabiva izabran za papu i uzima ime Ivan Pavao II. po svome prethodniku. Tako nakon punih 455 godina na Petrovu stolicu dolazipapane-Talijan, i toprvi poljski ali i slavenski papa,ukoliko ne računom papu Siksta V., FeliceaPerettijas konca 16. stoljeća čiji su pretci bili hrvatskog podrijetla.

Za vrijeme svoga pontifikata papa Ivan Pavao II. izvršio je 104 apostolska putovanja izvan Italije. Objavio je14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo. Bio je treći Papa u povijesti Crkve po dužini pontifikata koji je trajao 27 godina, premda je već na početku njegova službe 1981. bio na njega izvršen atentat organiziran od strane europskog komunističkog bloka kako je sve do danas opće  uvjerenje slobodnoga svijeta. Papa Wojtyłaje u tijeku svoje papinske službe proglasio 1.345 blaženika među njima našega Kard. Stepinca, sestru Mariju Petković i laika Ivana Merza. Potom je proglasio 482 sveca, među njima su bilai dva Hrvata sv. Marko Križevčanin i sv. Leopold Bogdan Mandić.

Niti jedan papa prije njega nije se susreo s tolikim brojem ljudi: na više od tisuću općih audijencija srijedom u Vatikanu sudjelovalo je više do 16 milijuna hodočasnika, ne ubrajajući u to posebne audijencije i vjerska slavlja. Samo u tijeku Velikog jubileja 2000. g. u Rim je hodočastilo više od 8 milijuna hodočasnika koji su Petrova nasljednika uživo vidjeli i sudjelovali na jubilejskim slavljima. Pored toga Papa se susreo sa stotinama milijuna ljudi tijekom svoja 104 apostolska putovanja diljem cijeloga svijeta. Zanimljivo je da je 100 Papino svjetsko putovanje bilo upravo u Hrvatsku koju je pohodio tri puta. Jednom riječju, kao nitko prije njega, Papa Wojtyła približio je Kristovo Evanđelje i Katoličku Crkvu ovim svojim apostolskim putovanjima ne samo katolicima nego i svim ostalim narodima raznih konfesija i uvjerenja.Osim raznih  drugih crkvenih pastoralnih pothvata i institucija ustanovio je Svjetski dan bolesnika 11. veljače te Svjetski dan mladeži koji se svake godine slavi na nedjelju Cvjetnice. Također je za njegova pontifikata objavljen Katekizam Katoličke Crkve, važan dokument za upoznavanje i produbljivanje znanja o našoj katoličkoj vjeri.

Na društveno političkom planu svoga vremena najveća njegova zasluga jest da je nenasilnim načinom srušio komunizam na europskom kontinentu  u čemu se slažu svi povjesničari i političari toga vremena i tako je oslobodio porobljene narode istočne Europe od komunističke diktature i njezina ropstva.

Za nas Hrvate Papa Ivan Pavao II. ima nezamjenljive i nemjerljive zasluge. Još za vrijeme komunizma Papa je  pozdravljajući brojne hrvatske hodočasnike imao hrabrosti reći „dragi moji Hrvati“ te govoriti o „samobitnosti hrvatskog naroda“ što mu je jugoslavenski komunistički režim i te kako zamjerao.Nikad nećemo zaboraviti također i one njegove čuvene riječi iz njegova prvoga govora upućena Hrvatima na proslavi Branimirova jubileja 30. travnja 1979. g. u Bazilici sv. Petra, u nazočnosti 10 tisuća Hrvata kada je rekao:  „Dragi moji Hrvati. Papa vas voli, Papa vas grli i prima! Papa vas blagoslivlja.“ A najveće zasluge za naš narod Papa Ivan Pavao II. stekao je  za vrijeme domovinskog rata. Bio je jedini od svjetskih vođa koji je dizao svoj glas u obranu našega napadnutog naroda i ostalih susjednih naroda. Potresno je i dirljivo čitati o tome njegove javne apele i pozive za prestanak velikosrpske agresije i rata, te prijekore međunarodnoj zajednici koja je mogla spriječiti ratna stradanja ali nije htjela.

Vrhunac njegova zauzimanja za hrvatski  narod u vrtloguratnih zbivanja bio je dan 13. siječnja 1992.koji je zlatnim slovima upisan u hrvatsku povijest. Toga je dana država Vatikan po izričitom naređenju Pape Ivana Pavla II. prekinula svoju stoljetnu diplomatsku tradiciju i bila među prvim državama koje su priznale slobodnu i neovisnu hrvatsku državu.

Nebeski Otac pozvao je svoga vjernog slugu koji ga je toliko proslavio,k sebi u svoj dom u subotu 2. travnja 2005. godine uoči Mladog Uskrsa, tj. Bijele nedjelje i Nedjelje Božanskog milosrđa.Njegov neposredni nasljednik Papa Benedikt XVI. proglasio ga je  blaženim 2011. godine.  A Papa Franjo uzdigao ga je na oltar kao sveca Katoličke crkve  2014. g.

Na kraju želimo ukazati da je prigodom beatifikacije Pape Ivana Pavla II. Filozofsko teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu 2011. god.  objavio zbirku svih njegovih govora i pozdrava koje je na hrvatskom jeziku uputio Hrvatima tijekom 27 godina svoje papinske službe. Govori su svi razvrstani po godinama. Knjiga nosi naslov Papa govori Hrvatima 1978. do 2005. Posebno preporučamo čitateljima da pročitaju one Papine apele i govore Hrvatima i svjetskoj javnosti prigodom Domovinskog rata. Također želimo spomenuti da su svi ti govori i u pisanom i u zvučnom obliku onako kako ih je Papa izgovorio na hrvatskom dostupni na Internetu, na stranici Informativne katoličke agencije IKE. Onaj minimum ljubavi koju kao Hrvati dugujemo velikom i svetom Papi Ivanu Pavlu II., velikom prijatelju hrvatskog naroda pokazat ćemo upravo ako pročitamo i čitamo što je Papa govorio Hrvatima na hrvatskom jeziku kroz  27 godina svoje papinske službe. I molimo ga da njegov svetački zagovor i blagoslov i nadalje prati sada iz nebeskih visina cijeli hrvatski narod.

Priredio pater Božidar Nagy

PISMO BL. IVANA MERZ IZ PARIZA OD PRIJE 100 GODINA 1921. – 18. listopada – 2021.

18. listopada 2021. navršilo se točno sto godina kako je bl. Ivan Merz iz Pariza uputio pismo svome prijatelju Draganu Maroševiću u Zagreb. Dragan je bio njegov prijatelj sa studija u Beču, a nakon završenog studija razbolio se od tuberkuloze i umro je godinu dana prije bl. Merza. Ovo pismo bl. Ivana Merza, koje je pisao nakon svoga hodočašća u Lurd koje ga se duboko dojmilo, jest jedno od najljepših, najduhovnijih i najdubljih njegovih pisama u kojemu otkriva svoju dušu, svoju pobožnost prema bl. Djevici Mariji i svoje duboke kršćanske poglede na trpljenje i njegovu apostolsku vrijednost kad se prikazuje Bogu za druge.

+ Hvaljen Isus i Marija!

Pariz, dr. med. sv. Luka, 18. X. 1921.

Dragi Dragane,

Obradovao si me Tvojim brzim odgovorom. Jamačno se sjećaš onih scena iz Evanđelja kad je naš Spasitelj utjerao vraga u svinje koji su poletjeli u jezero i utopili se. Ljudi se prepadoše i zamoliše Isusa da ode iz njihova kraja. Isto je ljude obuzeo strah kada je naš Gospodin izliječio jedinca. Taj fenomen kao da se uvijek pokazuje kada Nadnaravna Sila stupa u krepost. (Na fronti se to često događa!) Isto u Lurdu; samo te tamo ponajprije obuzme osjećaj da je tamo „Ona“, Majka Božja koja je veća i moćnija i ljepša i mirisavija i jača nego li svi oni Pirenejski gorostasi koji Lurd okružuju. Ona tamo na zaseban način stoluje i ja mislim da svi koji su tamo, pa makar i ne vjerovali, moraju imati taj osjećaj da ona tamo jest. Ti se onda nalaziš u Lurdu pokraj Nje: Ona tamo izdiže glavu iznad Pirineja, drži u naručju Boga. Dakle pred Tobom je Ona – to je jedan realan osjećaj kojega se ne možeš otresti – a tisuće vjernika, po noći (svaki s upaljenom svijećom u ruci) ide u serpentini uz brežuljak i pjeva bez prestanka Ave, Ave, Ave Maria. Svaka svijeća koja trepti to je jedna duša koja će danas, sutra ili za koju godinu k Njoj. Oh, hoće li što prije doći taj čas, čovjek tamo pomisli jer zaista tamo ima neki „predokus“ Neba.

Po danu stotine i više bolesnika leži na nosilima, svijet raskriljenih ruku glasno moli krunicu, a Isus u Presv. Sakramentu ide od bolesnika do bolesnika, naginje se svakome posebice i blagoslivlje ga. Međutim jedan svećenik glasno viče: Gospodine mi te ljubimo, Gospodine mi ti se klanjamo, daj da progledam itd. Katkada netko povikne: „Ozdravio sam“… Ja sam stigao dva dana nakon čuda i otputovao isto nekoliko dana prije novi čudesa. Ove godine je vrlo mnogo ljudi ozdravilo. U toj te atmosferi strah često obuzme kao one ljude iz Evanđelja.

Da, u Lurdu sam naučio što je Krunica i to mi je odsada drugi najbolji prijatelj. Prije Lurda, iskreno priznajem, bila je u dnu duše neka sumnja, neki osjećaj da li se ja ne molim kakvome fantomu moje mašte!? Molio sam, dakako, jer da sam prestao znači ne vjerovati u Bl. Djevicu Mariju. A kuda onda? Okreni se od Katolicizma, sve je oko tebe mračno i ružno. Dakle,Lurd je mojoj razumnoj vjeri pridodao osjećajni moment.

Sebe spominjem jer držim da je cijeli naš Hrvatski katolički pokret – a ja sam čedo toga pokreta – u vjerskom pogledu vrlo racionalističan. Za svaku najsitniju stvar treba im apologija da ih uvjeriš. Ne postoji onaj kontakt od srca k srcu s Bl. Djevicom Marijom, ona slijepa djetinja ljubav koja vjeruje, a ne traži hiljadu argumenata za tu vjeru.

Što Ti pišem, to je samo nabačeno, ali znam da rado meditiraš. Držim, da ćeš ono, što sam izostavio sam nadopuniti. Nisi li i ti malo racionalističan? Čedo našega Pokreta?! Znam da je teško trpjeti, ali neki ljudi imaju poziv (vocatio) trpljenja. Mi smo tijelo Kristovo te su na njemu uloge podijeljene. Jedni moraju trpjeti da uklone kaznu Božju koja bi se morala stresti na okolicu. Huysmans bi nazvao te odabranike mističkim gromobranima. Jesi li ikada na to pomišljao da Ti trpiš za naš Pokret? Je si li svoje muke prikazao Gospodinu Kristu za pokret? Katolicizam se neće u nas širiti ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Patnika. To je jedan zakon u širenju Kraljevstva Božjega na zemlji. Naš Pokret je stvorio do sad samo prvi tip (radnika) i mi smo si stvorili u našim dušama ideal Radnika za Katolički pokret. Molili smo se manje, a trpjeli smo kada smo morali. Zadnji tip je svakako vrhunac – imitacija potpune Žrtve Spasiteljeve na Križu. I vidim u našemu Pokretu već priličan broj patnika. Pošto slučaja nema, to držim da je plan Providnosti upravo u tome da spoznamo ovaj misterij iz Njegova života; trpjeti za druge.

Istina je da je lako govoriti o Križu, a teško ga je nositi. Svakako se moraš svim silama i nadalje moliti Bl. Djevici Mariji. Po mogućnosti promeditiraj dnevno cijelo krunicu. Kod žalosnog otajstva „koji je za nas teški križ nosio“, možeš promotriti cijeli Križni put i moraš joj nešto obećati.Npr. da ćeš kroz cijeli život jednom dnevno izmoliti krunicu ili što drugo. U obećanju je glavno da ono bude jedna stvarna obveza da ćeš do konca života ostati u Njenoj službi. Možda Ona to upravo od Tebe  traži jer misli da bi ti mogao postati kroz kraće vrijeme nehajan, a ovakva obveza poput kakve regule disciplinira čovjeka u vjerskome životu.

To je moje mišljenje. Ne znam jesam li pravo pogodio Tvoje duševno stanje, ali držim da je redovita i konzekventna meditacija jedino sredstvo da čovjek na zemlji ne izgubi nikada ravnotežu i da se radosno iz dana u dan (budućnost to nije ništa spram vječnosti!) s Kristomraduje ili s Njime trpi.

Tebe voli i za Te se Bogu moli Tvoj                                                         Ivica

P.S.Tvojim se molitvama preporuča i srdačno pozdravlja tvoje roditelje te gospođice Mariju i Anču.

 

DODATAK

Jedna važna zanimljivost:  Na kraju pisma, kao što je gore vidljivo u P(ost) S(criptum) Merz upućuje pozdrave dvjema Draganovim sestrama, Mariji i Anki. Marija Marošević bila je nastavnica u Građanskoj školi u Zagrebu i kasnije aktivna suradnica bl. Ivana Merza u apostolatu među hrvatskom mladeži nakon što se Merz vratio iz Pariza. Ovu Građansku školu pohađao je kasnije Franjo Tuđman i Marija Marošević bila mu je razrednica. Kad je Franjo Tuđman završio Građansku školu njegov otac nije namjeravao poslati svoga sina da nastavi školovanje. Kad je to doznala Marija Marošević pošla je u Veliko Trgovišće i uvjerila njegova oca da ipak omogući svome sinu nastavak školovanja kojega je uočila kao veoma talentiranog mladića. I tako je Franjo Tuđman zahvaljujući svojoj nastavnici i razrednici završio u Zagrebu srednju školu!

Zagreb: U SPOMEN DANIJELU VUKOVIĆU, VRSNOM INŽENJERU AERONAUTIKE I VELIKOM ŠTOVATELJU BL. IVANA MERZA

Danijel Vuković, jedan od najcjenjenijih hrvatskih inženjera aeronautike i veliki štovatelj bl. Ivana Merza, preminuo je u zagrebačkoj infektivnoj klinici „Dr. Fran Mihaljević“ 14. svibnja 2021. od posljedica koronavirusa u 45. godini života. Rodio se u Splitu 1976. a školovao se u Zagrebu gdje je doktorirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Od svojih studentskih dana kao vjernik bio je veliki štovatelj bl. Ivana Merza kojemu duguje mnoga uslišanja. Njegove javne zahvalnice bl. Ivanu mogu se pročitati na web stranici bl. Merza (Uslišanja-Zahvale).

Radio je u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske kao savjetnik za zrakoplovnu tehniku. Svojim je znanjem i savjetima pridonosio odlukama o nabavi nove borbene eskadrile Republike Hrvatske, a radio je i na nadogradnji i modernizaciji MIG-ova 21. Danijel Vuković iza sebe ima i vojnu karijeru, služio je u protuzračnoj obrani s činom satnika. Nakon toga bio je zaposlen kao predavač u Heli centru u Krapinskim toplicama. Osnovao je vlastitu tvrtku „Elevon“ tehnologije koja se bavila zrakoplovnim, strojarskim i podvodnim inženjeringom.

Kao izniman stručnjak za zarakoplovstvo pozvan je od strane uglednog moskovskovskog avijacijskog instituta gdje je održavao predavanja o razvoju zrakoplovstva.

Danijel Vuković je na posljednjem održanom svjetskom aeromitingu MAKS-u u Rusiji predstavio i svoju knjigu u koju je, nadahnut bl. Ivanom, zabilježio i ove misli:
Nakon urušavanja komunizma probudio se kršćanski identitet kod hrvatskog i ruskog naroda. Premda prvi katolici, drugi pravoslavni, oba naroda pripadaju istoj vjeroispovijesti, kršćanstvu. Koliko smo i na činjenici kršćanskog identiteta povezani, oslikava i činjenica kako se odnedavno na dalekom istoku Ruske Federacije, u gradu Habarovsku, štuje blaženi Ivan Merz (1896.-1928.), Hrvat kojega je mladež tamošnje katoličke župe uzela za svoga zaštitnika.“
Cijeli tekst možete pročitati na ovoj poveznici.
Ove je misli ing. Vuković ilustrirao i slikom bl. Ivana Merza koja je naslikana u stilu ruskih ikona u Habarovsku i štuje se s relikvijama hrvatskog blaženika u župnoj katoličkoj crkvi u istome grdu.

Osim ove knjige, ing. Vuković bio je i su-autor knjige o kozmonautici u kojoj je na početku knjige stavio ovu Blaženikovu misao iz njegova Dnevnika: „Bože, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kreće, a čovjek, sve to misli. Kuda to vodi? Zašto čovjek ima tijelo, kad je on u biti duša? Zašto? Kuda? Kako? Vječne tajne.“  (Ivan Merz, Dnevnik, B.Luka, 2. 3. 1914.)
Cijeli članak možete pročitati na ovoj poveznici.

U uredu svoje firme Danijel je držao na zidu kopiju slike bl. Ivana Merza iz katoličke župne crkve iz Habarovska iz Rusije.

Osim svojih velikih zasluga na području Hrvatske i svjetske aeronautike, Danijel Vuković je bio i dobar obiteljski čovjek te otac dvoje djece.

Ivan Selak, Danijelov kolega i učenik u povodu Danijelove smrti na svom je Facebook profilu objavio lijep tekst o pokojnom Danijelu kojega prenosimo u cijelosti:

Kada bih u poslu kojim sam se bavio cijeli život imao neku sumnju,
ili nisam baš bio siguran, ili mi nešto nije u potpunosti jasno, ili ne daj
Bože ne znam, ili jednostavno želim potvrditi da sam u pravu i da to
znam, a vezano je uz aerodinamiku, mehaniku leta, aerodinamiku velikih
brzina, razbijanje udarnog vala promjenom kuta konusa, ili….. Uvijek
sam znao koga nazvati, koga pitati, s kim se posavjetovati, tražiti mišljenje
ili potvrditi svoje. I uvijek, ali baš uvijek našao je vrijeme da se nađemo,
onako, na kavi i kolačima, kraj Bundeka u Vinceku, ili kod mene u Lupu,
ili na poslu, ili doma, a ja bih napravio kavu.
nikada neću zaboraviti koliko si je taj čovjek dao truda da mi objasni zašto
je došlo do prodora nadzvučnog vala iza konusa i do prekida rada motora.
Došao je s gomilom skica, crteža, originalnih, ali i svojih samo da bi mi
objasnio “to se ne događa, ali evo kako je moguće da se i dogodi”. I bio je
kao uvijek, nedvojben i jasan. Nikada i niti u jednom trenu nisi mogao
osjetiti sumnju u ono o čemu govori.
A mene nikada nije bilo sram pitati. Njega nikada. Nikada kad sam ja sumnjao,
nikada kad sam ja dvojio, nikada kad nisam bio siguran. A bio je dosta mlađi
od mene, ali o aerodinamici je znao sve, za mene si bio profesor, a ja sam se
osjećao kao đak s ogromnom praksom. I nije me to bilo sram ni reći njemu,
a niti to i javno reći.

Dragi moj prijatelju Danijele Vuković hvala ti za svako tvoje objašnjenje, za
svaku sekundu koju si izdvojio da mi ono što mi je bilo jasno bude još jasnije,
da u ono što sumnjam bude ne sumnjivo, da mi ono što ne znam, saznam.
Otišao je veliki čovjek, otišao je ljudina….

Otišao je Danijel Vuković

I dragi moj prijatelju, daj kad dođeš tamo negdje, u taj beskraj svemira, daj
napravi neku letjelicu, onak sebi za dušu, kako si govorio,
a ja ću je probati kad dođem.“ – Ivan Selak

Postulatura bl. Ivana Merza posebno zahvaljuje ing. Danijelu Vukoviću  za njegovo zanimanje za bl. Merza i za promicanje njegova poznavanja u Rusiji kako usmeno tako i preko pisane riječi. Na sam blagdan bl. Ivana Merza 10. svibnja 2021. Danijel je u bolnici primio sv. sakramente umirućih od bolničkog dušobrižnika, a četiri dana nakon toga ušao je u vječni život. Vjerujemo da ga je na rajskim vratima dočekao bl. Ivan i uveo ga u blaženu vječnost.