Banja Luka: O BL. I MERZU NA XXII. ZASJEDANJU BISKUPA BK BiH i HBK

Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije, u večernjim satima u nedjelju, 1. ožujka 2020. slavili su zajedničku Euharistiju u banjalučkoj katedrali prigodom svoga XXII. redovitog zajedničkog zasjedanja.

Euharistijsko slavlje predvodio je predsjednik BK BiH kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, a propovijed je izrekao  predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, nadbiskupi zadarski. Koncelebriralo je 16 nadbiskupa i biskupa iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

Pozdrav svakom biskupu poimence uputio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica napominjući da su neki od prisutnih biskupa „u sadašnjoj svojoj službi prvi put u ovoj ‘majci svih crkava’“ u Banjolučkoj biskupiji. „Hvala vam svima što ćete zajedno s prisutnim vjernicima, koji su kao „reliquiae reliquiarum“ (ostaci ostataka) do nekadašnjeg – tj. zadnjeg rata – brojnog katoličkog pučanstva u ovom gradu i okolini, došli da zajedno s nama zahvale Bogu za njegovu dosadašnju trajnu pomoć i zaštitu i da ga zamole za svjetlo i snagu Duha Svetoga, kako bi s kršćanskom poslušnošću i ubuduće spremno prihvaćali ono, što im mi, njihovi duhovni pastiri, kao Kristovi predstavnici, određujemo u Crkvi – kao njihovi učitelji i upravitelji“, kazao je biskup Komarica.

U svojoj propovjedi predsjednik HBK mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski komentirao ja najprije misni odlomak iz Knjige Postanka iz kojeg se razabire „kako Bog ‘stvara čovjeka’ i želi da bude ‘živa duša svemira’…“. „Povijest čovjeka počinje kušnjom… Nije nam svejedno kad na istim stranicama Biblije čitamo da je čovjek kao djelo Božje protjeran iz Edena i bačen na zemlju ratova, logora i ubijanja; u prostore pune bolesti i umiranja, u dolinu suza. Ne čudi onda što čovjek propituje može li ovakav svijet zaista biti djelo dobrog i mudrog Boga? Je li tako uvijek bilo i hoće li tako biti i ostati? To su pitanja koja su i vas progonila dok ste vlastitim očima gledali progone ljudi, oduzimanje imovine i druge ratne strahote. U opisu dalekih i nedavnih događaja otkrivamo povijest grijeha i milosti koji su sastavni dio ljudske povijesti. Međutim samo u svjetlu Božje objave moguće je razabrati sudbinu ljudi i naslutiti odgovore na teška pitanja zla i grijeha, kao i njegove podložnosti bolesti i smrt, iako čitavim svojim bićem čovjek teži za besmrtnim životom i blaženstvom“, kazao je nadbiskup Želimir. Potom je ove misli povezao sa životnim iskustvom bl. Ivana Merza:

„S takvim pitanjima mučio se i mladi Ivan Merz koji se rodio, ovdje u Banjoj Luci, prije 124 godine (1896.), te u ovom gradu po krštenju bio pribrojen Božjem narodu. Dok je studirao na Vojnoj akademiji u Beču, izbio je Prvi svjetski rat, pa je i on bio mobiliziran. Poslan je na bojište u Italiju (1916.-1918.) gdje proživio sve ratne nevolje i patnje stradanja. To mu je pomoglo da doživi potpuno obraćenje… Blaženi Ivan Merz bio je čovjek žive vjere, iskrene molitve, dnevne pričesti, adoracije i predanog trpljenja. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim na Petrićevcu, 22. lipnja 2003., i postavio mladima i vjernicima laicima za uzor kršćanskog života. Gdje je mladi Ivan nalazio snagu i nadahnuće za predanost i strpljivost, nesebičnu ljubav i apostolsku revnost po kojoj se približavao idealu kršćanske savršenosti? Na to pitanje odgovara korizma koja je vrijeme ‘duhovnog boja’ i borbe u kojoj se služimo oružjem vjere, molitve, posta i pokore… I posebice po sudjelovanju na slavljima euharistije koja je vrhunac zahvalnosti i sebedarja. Blaženi Ivan Merz je kao mladi profesor u Zagrebu svaki dan bio na Misi i pričešćivao se. Znao je, naime, i vjerovao da nas euharistija odgaja za osjećaje ljubavi, razumijevanja i praštanja. I razgaljuje srca bračnih drugova, ublažuje i umanjuje tugu i probleme napuštenih i bolesnih, prevladava sukobe zavađenih“, istaknuo je nadbiskup Želimir.

„Draga braćo biskupi, svećenici i Bogu posvećene osobe, dragi štovatelji blaženoga Ivana i svete Euharistije! Primjer blaženoga Ivana Merza, koji se dnevno hranio Božjom riječju i euharistijom, potiče i nas da se družimo s Isusom koji je tu među nama, pod prilikama kruha i vina kako bismo i mi poput ovoga Božjeg miljenika otkrivali blagodati Božjih darova koje nam ostavio u svojoj Crkvi. Okupljajmo se oko njegovoga stola eda bi rasla naša svijest i odgovornost koju nam je Bog povjerio po krštenju. Hranimo se svetim Tijelom njegovim kako bismo mogli svjedočiti da je on jedini otkupitelj čovjeka, koji ima odgovore i na naša brojna pitanja. On nosi ključeve povijesti. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova“, rekao je na kraju nadbiskup Želimir.