Banja Luka: PREDSTAVLJEN DNEVNIK I. MERZA ZA NJEGOVU STOTU OBLJETNICU 1914.-27.II.-2014.

Stota godišnjica, 27. veljače 2014., kako je bl. Ivan Merz, tada još maturant, počeo pisati svoj Dnevnik 1914., svečano je obilježena i proslavljena u Banjoj Luci, rodnom gradu bl. Ivana. Toga je dana na Europskoj akademiji  koja djeluje u okviru banjalučke biskupije predstavljeno prvo, cjelovito izdanje Merzova Dnevnika. Ovo je ujedno 4. svezak u nizu Sabranih djela koja su objavljena o blaženom Ivanu Merzu.  Predstavljanju je prethodila sv. misa u banjalučkoj katedrali  koju je u koncelebraciji sa svećenicima predvodio banjalučki biskup Franjo Komarica.

O knjizi su govorili: Mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, dr. Božidar Nagy, SJ, postulator, prof. na FFDI-u, Zagreb, dr. Saša Ceraj, ravnatelj Hrvatske olimpijske akademije, Zagreb i prof. Anton Toni Šarac, KŠC „Ivan Merz“ Banja Luka. Predstavljanje knjige je popraćeno prigodnim glazbeno – scenskim programom kojega su animirali učenici Katoličkog školskog centa „Ivan Merz“ u Banjoj Luci. Voditeljica programa bila je Monika Milojković, učenica KŠC „Ivan Merz“. U glazbenom dijelu programa nastupili su učenici Katoličkog školskog centra: David Vukelić na violini i njegov rođeni brat Filip Vukelić na klaviru.

Direktor Europske akademije u Banjoj Luci, mons. dr. Miljenko Aničić je uvodnim riječima pozdravio predavače i mnogobrojno slušateljstvo rekavši kako je predstavljanje Dnevnika bl. Ivana Merza uistinu „povijesni dan za Akademiju, ali i za grad Banju Luku“. Naglasio je kako će „Dnevnik“ biti, za sve čitatelje, a posebno za mlade ljude „putokaz u životu i stremljenju prema trajnim životnom vrijednostima“.

Nakon uvodnoga pozdrava direktora akademije, Ognjen Todorović, sedamnaesto-godišnji učenik 3. razreda Kat. školskog centra pročitao je tekst što ga je bl. Ivan Merz upravo toga prvoga dana zapisao prije sto godina i time započeo vođenje svoga Dnevnika. Čitanje ove prve stranice Dnevnika tada 17-godišnjeg banjalučkog gimnazijalca mladoga Merza, a čitao je njegov dobni vršnjak nakon stogodina, ostavilo je na sve nazočne dirljivi i duboki dojam. Tijekom predstavljanja, između nastupa pojedinih predavača, Ognjen Todorović čitao je ostale odabrane najljepše  dijelove koje je bl. Merz kasnije zapisao u svome Dnevniku.

Prvi izlagač bio je biskup Franjo Komarica koji je i napisao predgovor za ovo izdanje Dnevnika blaženog Ivana Merza. Istaknuo je da „Dnevnik otkriva na osobit, upečatljiv način iskrenost i vjerodostojnost mladog čovjeka, kršćanina našeg podneblja, koji je na neuobičajen način nadvisio vrijeme u kojem je živio“. Također je naglasio kako „se na stranicama Dnevnika može – kao prepoznatljiva ”crvena nit” – uočiti milosno djelovanje Duha Svetoga u životu, duhovnom zrenju i izuzetnom apostolskom djelovanju ovog mladog katoličkog intelektualca u laičkom staležu. Otvarajući se tim poticajima mladi Ivan sve više otkriva istinu o životu i svijetu; sve dublje doživljava postojanje u svijetu  i dobra i zla, a u Crkvi postojanje duhovno-mistične osmišljenosti i stvarnosti.“Dnevnik B.L.-27-2-14-2

Istaknuvši kako su bl. papa Ivan Pavao II. i papa u miru Benedikt XVI. imali vrlo pozitivno mišljenje o Blaženiku – biskup Franjo zaključio je svoje predavanje riječima: „Ako se opravdano kaže da je,”lijepa misao najbolji drug”, onda se također opravdano može reći da će mnoge lijepe, pa i originalne vrlo sadržajne misli ovog našega domaćeg ”mislioca i naučitelja” – napisane u ovom njegovom Dnevniku – obogatiti svojim sadržajem mnoge koji ih budu čitali i o njima razmišljali. Želim od srca svima vama da promatrajući put vjere po kojem je bl. Ivana Merza vodila Božja milost i vi sami obnovite i učvrstite svoju vjeru te na njenim vrijednostima  izgrađujete svoj budući život“.

Dr. Božidar Nagy, kao postulator za kanonizaciju – proglašenje svetim Ivana Merza, pokrenuo je 2011. godine izdavanje sabranih djela bl. Ivana Merza, a knjiga koju je predstavljao, četvrta je u tom nizu. Govorio je općenito o „Dnevniku“, njegovu izdavanju i karakteristikama. Rekao je – između ostalog – da je „nevjerojatno kako mladi čovjek s 18 god. vrlo zrelo razmišlja, kakve ideje ima i iskreno piše o svojoj nutrini, doživljajima i refleksijama na svijet, ljudima koje susreće“. Istaknuo je da „tko pažljivo studira Ivanov život zamjećuje da je u njegovoj duši jasno na djelu Božja milost koja ga vodi prema kršćanskoj savršenosti“.

Dr. Saša Ceraj, ravnatelj Hrvatske olimpijske akademije u Zagrebu, koji je 2013. godine doktorirao u Zagrebu na temu „Doprinos dr. Ivana Merza i hrvatskog orlovskog saveza hrvatskoj kulturi i tjelesnoj kulturi“ istaknuo je o Blaženiku – između ostalog – da je „njegov život poput buktinje postigao ono što mnogi nisu uspjeli kroz stoljeća. Promatramo i čitamo u Dnevniku jednu iskru koja započinje intimnim odlukama o trepetajima jedne duše koja na početku još ne zna definirati ono što traži, ali zna čvrsto što želi: niti manje niti više nego savršenstvo i puninu stvaranja“ . Spomenuo je također da „Merz u Dnevniku govori jedinstveno o svima, ali svakoga prima osobno i čini se da govori svakome od nas. Ivanovi odgovori nadahnuti su posebno duhovnom težinom, znanstveno – filozofski proniknuti, pa čak izmame i osmjeh, kao što se to vrlo često susreće kod svetaca“. „Ivan daje izvrsne savjete o francuskoj književnosti otkrivajući se u svjetlu svjetskog stručnjaka, zadivljuje sintetičko znanje na području književnosti i Merzova mirnoća, a savjeti koje daje dočaravaju sigurnost vrsnog praktičara“ dodao je dr. Ceraj.

 

Svoje izlaganje dr. Ceraj završio je riječima koje su za njega „najljepše i najganutljivije što je pročitao od blaženog Ivana Merza“ a nalaze se na nadgrobnom spomeniku Merza i glase: „Očekujem nepodijeljeno, potpuno, vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova. Moja će duša postići cilj za koji je stvorena“.

Prof. hrvatskog jezika i književnosti, Anton Toni Šarac, iz KŠC „Ivan Merz“ u Banjoj Luci predstavio je ljepotu književnosti i njezinu vrijednost u „Dnevniku“ Ivana Merza. Prof. Šarac je istaknuo da veliku važnost u pisanju blaženog Merza ima umjetnost – protkana vjerom – s kojom i započinje svoj „Dnevnik“ pišući: „Živjela umjetnost“. „Iz ”Dnevnika” izbija njegova misao, karakter, napori, težnje, obveze, čitanja, odnosi prema roditeljima profesorima, kolegama, školi i društvu“ dodao je prof. Šarac. Istaknuo je također da je „Ivan živio ono što je čitao i to kroz istinu, ljepotu i dobrotu“. „Pišući svoj ”Dnevnik” Ivan je želio odgojiti svoju nutrinu i od svoje duše stvoriti remek djelo i to je i uspio“ nadodao je prof. Šarac.  ”Dnevnik” Ivana Merza je dnevnik uzor! Ovo je jedan zreo plod osobnosti jednoga katoličkog intelektualca. Jer, teško da bi se danas pojavilo nešto tako poticajno za mlade ljude kao što je ovaj ”Dnevnik”“ završio je prof. Šarac.

Gospin kip prezivio ratOrganizatori programa predstavljanja željeli su uvrstiti u program čitanja i dijelove Dnevnika u kojima se bl. Ivan Merz lijepim riječima obraćao Blaženoj Djevici Mariji i krasnim zazivima moli je za pomoć u životu. No zbog duljine programa i raznih nastupa već u početku sastavljanja programa morali su odustati od te namjere. Međutim istoga dana, neposredno prije početka programa dogodilo se nešto neočekivano. Prije nekoliko mjeseci nakon osamnaest godina pošto je bila spaljena i razorena crkva u Liskovici u banjalučkoj biskupiji pristupilo se raščišćavanju njezinih ruševina. U ruševinama je pronađen još dobro sačuvan, ali dosta oštećen kip Gospe Lurdske koji je odmah prenesen u biskupiju. I upravo toga poslijepodneva prema sačuvanim fotografijama i svjedočanstvima očevidaca ustanovljeno je da je to isti onaj kip pred kojim se molio bl. Ivan Merz kao mladić u Banjoj Luci. Kip se nalazio u staroj banjalučkoj katedrali i nakon potresa 1969. g. prenesen je  u župu Liskovicu gdje je ostao do rata i gotovo čudesno sačuvan u ruševinama crkve. Fotografija kipa objavljena je u ovom izdanju Dnevnika. Biskup Franjo Komarica dao ga je iste večeri prenijeti u dvoranu Europske akademije gdje se odvijalo predstavljanje Dnevnika i tu je kip izazvao posebnu pozornost i divljenje svih sudionika i gostiju. Na kraju cijelog programa biskup Franjo Komarica završio je program predstavljanja otpjevavši jednu manje poznatu ali veoma lijepu pjesmu u čast Blaženoj Djevici Mariji.