Toni

BANJU LUKU PAPA POHODIO

Ova epska pjesma u narodnom desetercu spjevana je nakon Papina pohoda Banjoj Luci i proglašenja blaženim Ivana Merza 22. 6. 2003. Prvi puta je objavljena u Monografiji o ovom Papinu drugom pohodu Bosni i Hercegovini, koju je objavio Ordinarijat Banjalučke biskupije o Božiću 2003. Pjesma, koju je napisao Toni, nalazi se na str. 163-167 ove Monografije.

Otkad šeher Banja Luka stoji
i otkada godinice broji,
nije jače zvono zazvonilo
nit se nešto veće dogodilo.
Ne dočeka još tolike sreće
kao ove dvi’ tisuće treće.
Leti ‘tica iz Vječnoga Grada
i donese Starca srca mlada.
Donese nam čovjeka od Boga,
Ivan Pavla po redu Drugoga.

Bolestan je hodati ne može,
blagoslov mu podaj, mili Bože,
da izdrži ljeto i vrelinu,
prozbori nam kao otac sinu.
Sleti ptica onog ljetnog dana
nasred zračne luke Mahovljana.
Nitko nema što nam Bosna ima:
jedan Papa, a tri domaćina.
Pa pred gosta udarili pravac
Dragan Čović, Tihić i Paravac.
Pozdrave ga još u zračnoj luci,
krenu konvoj prema Banjoj Luci.

Policija sva u stavu «mirno»,
Papu nitko nije prstom dirn’o.
Kraj puta su neki radoznali
jedan drugog potiho pitali:
«Što je ovo, ako Boga znate,
Srbin čuva Papu i Hrvate.»
Tko bi rek’o pred malo godina
da će ovo postati istina?
Istina je, očiju mi moji’,
stiže svijeta, ‘ajde ga izbroji.
Najdužega dana u godini
okupi se na onoj ledini,
sve unatoč ljetnog dana vruća
čak šezdeset i više tisuća.
Svatko želi čudo doživiti,
na Dudiću Papu pozdraviti.

Kad je sunce uvr’ neba bilo,
veselje se silno prolomilo:
«Bože mili, jesam li to sanj’o?»
Stiže Papa, s njime biskup Franjo.
Pa kroz narod provezli se cijeli,
svi gledaju papamobil bijeli.
Ganut Papa u autu sjedi,
pa on Franji biskupu besjedi:
«Više ovdje vjernika Ti stoji,
nego što Ti dijeceza broji!
Nakon sviju nevolja i plača,
vidiš, sinko, da je Božja jača!»

Kad je sveta misa započela
zaleluja ona masa cijela.
Iz sveg srca skandirati poče:
«Volimo Te, dragi Sveti Oče!»
Koliko je narod navalio,
jedva Papa misu nastavio.
Biskup Franjo Papu pozdravio
i dugo mu srdačno zborio:
«Kako ne bi’ Bogu hvalu dali,
kad smo ovo danas dočekali.»

Pod zrakama lipanjskoga sunca
svetkovina stiže do vrhunca.
Otkriva se na oltaru slika,
Papa kliče: «Evo Blaženika!
Evo vama uzornoga lika,
Ivan Merza, vjernika laika!»
Štije Papa knjigu, blago meni:
«Ivan Merz je odsele blaženi.»
Pa on zbori uzdignute ruke:
«To je ponos grada Banje Luke,
Banje Luke i bijelog Zagreba,
cijele Crkve i samoga neba!»

A narodu Papa prozborio,
i ovako njemu govorio:
«Rat je puno napravio štete,
protjerao i starca i dijete.
Od prognanih sve do ovog sata,
najmanje se vratilo Hrvata.
Znam da sve vas taru brige mnoge,
nećete ih riješiti bez sloge!
Nije sreća svirala na vrbi,
složite se Hrvati i Srbi.
I Bošnjaci nek vam braća budu,
i nemojte sustati u trudu.
Oprostite, sve u ime Boga,
svi ste djeca Oca nebeskoga.
Hrvat, Srbin il’ se Bošnjak zvao,
nek’ ne bude pokvaren i zao».
Još nam reče bijeli Sveti Otac:
«Nemojte se hvatati u koštac,
i lomiti jedan drugom kosti,
svaki neka drugome oprosti.
Jedan drugom ispružite ruke
pa vam, eto, sretne Banje Luke!»

Još je mnogo svetkovanja bilo,
na vrućinu sve zaboravilo,
ravnodušnim nikog ne ostavlja
ovaj dan od radosti i slavlja.

Poslije ručka, i to ću vam reći,
Papu čeka i zadatak treći.
Nakon ovog velikoga slavlja
svatko trči, s Papom se pozdravlja.
Biskupovom kućom svita šeta,
kako neće, dva su entiteta.
Svaki ima svoga Predsjednika,
oni opet svojih suradnika,
i, bezbeli, supruge i djecu,
sve se žuri ovom živom Svecu.
Da je Bosna šarena kutija
govori i više religija.
Papi hrli, hrli – kako neće,
od četiri religije Vijeće.
Pa su Papu pozdravljali skupa
od Reisa pa do Nadbiskupa,
u sredini Rabin i Vladika,
eto to je naše Bosne slika.
Kad je bilo već u smiraj dana,
kad navali četa ukućana,
pa je Papi izljubilo ruke,
Bože m’ prosti, pola Banje Luke.

Kad je i to Papa izdurao,
sa svima se opraštati stao.
Žuri odma’ prema katedrali,
svi okolo u špalir su stali.
Kad se Papa Bogu pomolio,
blagoslov nam svoj je udijelio.
Brzo ide prema ‘erodromu,
umoran je žuri svome domu.
Oprašta se, prema Rimu leti,
baš Ti hvala, dragi Oče Sveti!