Boravak bl. Ivana Merza na Košljunu 1926.

Franjevački samostan (Klaustar) na Košljunu koji je bl. Ivan Merz „posvetio“ svojim boravkom u njemu od 14. do 25. 8. 1926.

Boraveći na Košljunu na liječenju bl. Ivan Merz uputio je jednu razglednicu i dva pisma svojim prijateljima. Prvima se javio Obitelji Belić u Đakovo razglednicom tadašnjeg „Aleksandrova“, a danas Punta. Drugo, veoma opširno pismo uputio je svome prijatelju i suradniku dr. Ivanu Protulipcu, predsjedniku Hrvatskog Orlovskog Saveza. U tome pismu dr. Merz govori o problemima i poteškoćama s kojima se tih mjeseci susretala Orlovska organizacija kojoj je bio u vodstvu kao tajnik i idejni vođa.

A treće, kraće pismo napisao je Marici Stanković, predsjednici Sveze Hrvatskih Orlica. Također se iz sadržaja vidi da se radi o uniformi orlica, koje su bile ženska grana Orlovstva. U nastavku donosimo sva ta tri pisma koja uz datum nose i naziv mjesta gdje su pisana: Košljun.

Ova su pisma objavljena u 7. svesku Sabranih djela Ivana Merza 2022. g. na stranicama  291-296.

1.

Obitelj – dr. Matija Belić

ĐAKOVO

Košljun, 17. 8. 26.

Srdačne pozdrave s Košljuna svima šalje

1. Merz

(Razglednica Košljun-Aleksandrovo)

2.

Dr. Ivan Protulipac

ZAGREB, Pejačevićev trg 15

Košljun, 21. 8. 1926.

+ Dragi Ivo!                                                                Sv. Iv. Francisca Chantal

Hvala Ti za pismo od 17. 8. 1926. u kojem mi javljaš da si isključen iz Seniorata jer nisi dao pročitati sporazum. Konzekventno bi bilo da smo svi isključeni iz Seniorata jer smo svi bili mišljenja da sporazum ne treba pročitati. Ako dakle seniori iz HOSa drže da bi bilo razborito u tom smjeru upraviti dopis na odbor Seniorata, to možete staviti i moj potpis.

Držim da više nema mnogo razloga da budemo učlanjeni u Seniorat. Ako i ostale isključe položaj neće biti znatno promijenjen. No to mora biti povod da se još čvršće priljubimo uz posvećenu hijerarhiju. Osim nadnaravnih plodova koje ćemo time ubrati dolazi i potreba koordinacije rada svih katoličkih kulturnih radnika, institucija, pokreta. – Orlovski pokret nije jedini faktor svjetovnjačkog apostolata, mora računati s ostalim katoličkim akcijama što ih vode svjetovnjaci; on sam za sebe ne može se dostatno razvijati, već treba suradnje i pomoći i drugih faktora. Budući da Seniorat u današnjoj formi ne može udovoljiti tim potrebama, preostaje jedino čvrsto prislanjanje na hijerarhiju – bez obzira na to da li su se već svi biskupi uživjeli u potrebu Katoličke akcije; jer po samoj biti katoličkog života sve što je katoličko mora da se – hotice ili nehotice – koncentrira u biskupu kao u svom žarištu…..

U nastavku ovoga veoma opširnog pisma bl. Merz daje konkretne prijedloge kako rješavati nastale teškoće u Orlovskoj organizaciji i potom predlaže smjernice i program za daljnje djelovanje. Pismo potom završava ovako:

Dolazim u Zagreb 26. ili 28. u 20 sati. Želim izliječiti svoj bronhitis i ufam se da ću to postići.

Pozdravi svu braću iz HOSa, gospođice iz SHO-a, a ti čuvaj svoje zdravlje i svoje živce da ne bi podlegao upravo u času kada će tvoja pomoć na slavu Božju biti najnužnija.

U Xtu Bog živi.                                                  I. M.

3.

Marica Stanković, učiteljica

ZAGREB, Demetrova ul.15

Košljun, 23. 8. 1926.

Cijenjena gospođice!

Svećenstvo ovoga kraja drži da je nezgodno uvođenje orličke odore u ove krajeve gdje ima lijepih narodnih nošnja, jer tvrde da odora u pogledu estetskom kao i obzirom na čednost znači korak nazad. Isto tako im se ne sviđa orlička kapa s perom i drže da bi kapica, što je nose djevojke u Konavlju, mogla postati distinktivum za sve orličke narodne nošnje. Tu kapicu možete vidjeti u Etnografskom muzeju u Zagrebu (odio narodne nošnje u Konavlju).

U Xtu odani                                            I. M.