Ilija Pandža

DR. IVANU MERZU

Kad nam zemlju prekri tama,
Zapadosmo u tu tminu,
Bezboštvo se širit poče,
Da nam truje omladinu.

Podiže se ruka bezbožnika,
Da nam ruši crkve i oltare,
Što je Hrvat kroz vjekove stvar’o,
Da nas baci u poganstvo staro.

Tad nam zasja sjajna zvijezda
U toj crnoj tamnoj noći,
Pokaza nam novu stazu,
Kud nam valja naprijed poći.

Pun ljubavi i svetoga žara
Merz je staj’o kao vitez mladi,
Podigao junačku desnicu
I razvio zastavu orlova.

Ti si tada pobjednikom
Izašao iz tog boja,
Rastjer’o si gustu tminu,
Bog je bio snaga Tvoja.

Blistale su Tvoje oči
Kao bistro gorsko vrelo,
Šumio je glas molitve
Ko’ potočić kroza selo.

Plamtjelo je Tvoje srce
Od ljubavi i od sreće,
Pozivalo omladinu
Da Božijim putem kreće.

Da stojimo ko’ junaci,
Razgoneći gustu tminu,
Da ljubimo Krista Boga
I Hrvatsku domovinu.

Mladež Tebe vjerno slijedi,
Za primjerom Tvojim hodi,
Ta Kristova avangarda
Domovinu preporodi.

Ti nam svijetliš kao uzor,
Bijela ružo sa hrvatske grude,
Ti nam šalješ blagoslov s nebesa,
Tebi neka vječna slava bude!

(KATOLIČKI TJEDNIK, br.19, Sarajevo, 8.V.1938.)