Centar Bl. Ivana Merza u gradu Marikina City na Filipinima u kojem je smještena filipinska Vicepostulatura bl. I. Merza pod vodstvom tamošnje Zajednice štovatelja našega hrvatskog Blaženika organizirali su 12. ožujka 2020. u Marikina City-u prvu Pokorničku procesiju na Filipinima za prestanak epidemije korona virusa koja se počela širiti i na Dalekom Istoku. U procesiji su nošene relikvije Križa našega Gospodina Isusa Krista zajedno s relikvijama bl. Ivana Merza, sv. Roka, sv. Grgura Velikog i drugih svetaca, zaštitnika od zaraznih bolesti. Procesija je krenula iz kapelice Centra. Sam grad Marikina gdje se nalazi Centar bl. Ivana također je pogođen tom opasnom bolešću i u njemu se već nalaze brojni zaraženi. Sudionici procesije su hodali bosonogi, molili krunicu, nosili križeve i svijeće. Prije procesije sudionici su u kapeli izmolili Vespere – Večernju iz Časoslova Božjega naroda. Prije same pokorničke procesije vice-postulator Dave Dela Cruz izrekao je kratki govor te je spomenuo pojedinosti iz života bl. Ivana Merza kada se nalazio u sličnim situacijama te njegovo mišljenje i odgovor na problem patnje i trpljenja.
Sljedeća pokornička procesija biti će održana 19. ožujka 2020. Misa na latinskom jeziku biti će slavljena toga dana u 18.00 sati po lokalnom vremenu u povodu obilježavanja treće godišnjice osnutka Vicepostulature bl. Merza na Filipinima.
U svom završnom obraćanju na kraju procesije vice-postulator Dela Cruz rekao je: „Osjećam kako se strah uvukao u naše ljude, ali moramo imati hrabrosti i vjere kao blaženi Ivan Merz!“.
Vicepostulatura bl. Merza na svojoj facebook stranici navela je i nekoliko misli, tekstova svetaca iz povijesti Crkve i njihova svjedočanstva, a koji su se borili s kugom i zaraznim bolestima. Navodimo ih kako slijedi.
Sveti Karlo Boromejski: „On je za vrijeme kuge hodao bosonog gradskim ulicama, noseći križ, s užetom oko vlastitog vrata, nudeći se za žrtvu Bogu zbog prijestupa i grijeha ljudi i za prestanak kuge“.
Sveti Grgur Veliki: „Novoizabrani papa Grgur I. Veliki pozvao je 590. godine sav rimski narod u procesiju rimskim ulicama za kraj kuge koja je harala gradom gotovo 50 godina. Povijesna predaja kaže kada je procesija došla do mosta na Tiberu preko kojega se išlo u Baziliku sv. Petra gdje je procesija trebala završiti, da se Papi koji se našao na mostu ukazao sv. Mihael arkanđeo. Stojeći na vrhu Hadrijanovog mauzoleja (danas mauzolej nosi ime po tom događaju, a zove se Anđeoska tvrđava), arkanđeo Mihael vraćao je mač u korice kako bi pokazao da su molitve naroda uslišane i nakon toga kuga je prestala“.
Teolog Jessica Ortega u svojoj magistarskoj radnji piše: „Sveti Grgur nije samo preživio pošast u 6. stoljeću, nego je bio i prvi papa koji je organizirao procesiju protiv kuge. Procesije su bile zajednički izraz pobožnosti i načina štovanja pojedinog sveca ili Blažene Djevice Marije. Procesija može pratiti relikviju određenog sveca ili njegovu sliku kroz grad; osim toga procesija može biti i zajedničko hodočašće u neko od svetih mjesta. U Srednjem vijeku su bolesti i grijeh bili u tijesnoj povezanosti. Procesije su bile smatrane kao mjere ozdravljenja u kojima je društvo poduzimalo nužne korake protiv zahvata kuge. Epidemije nisu bile ekskluzivnog karaktera i nisu pogađale samo griješnike nego i one nevine.“
Sveti Rok, Sveti Sebastijan i Sveti Alojzije: „Sebastijan i Rok su često prikazivani zajedno zato što su obojica bili smatrani svecima zaštitnicima protiv kuge. Sam sv. Rok je bio zaražen tom bolešću. Sv. Alojzije Gonzaga je isto tako prisutan jer je i on umro od kuge nakon što se zarazio pomažući oboljelima po rimskim ulicama i noseći ih u bolnicu.“
