Slavko Matanić

IVANE, BRATE!

Časni sine svoje domovine,
Duh moj leti često u visine
Tebi, geniju, čovjeku dostojanstva,
Koji si sve svoje vrline
Stavio u službu Crkve i Domovine!

Tisuću prepreka svladao si u svom radu,
Klonuo nisi, stupao si naprijed i
Tvoji samoprijegori urodiše plodom:
Molitve svete pred Bogom
Učiniše sretnim mladež – Tvoju nadu!

Ivane, brate, moli Oca svoga,
Da Tvoje mezimče – naš cvijet ponosni –
Ljubi Te i dalje srcem radosnim!
Mladi će Ti pjevat’ svetu odu,
Ti ćeš za njih molit’ na nebeskom svodu…

Tvoji dični sljedbenici, Tvoja cvjetna nada,
Obećavali su uvijek, obećavaju i sada,
Da će Tvoje riječi čuvat’ k’o amanet,
Da će među njima vladat najljepša sloga,
Da će Tebi biti – vjerni do groba!

Oh, kako će biti sretna domovina naša,
Kad se u tančine ispuni Tvoj san!!!
Bit ćemo tada sretni stvorovi,
Hrvatska će se obnovit’ u vjeri,
Za našu mladost svanut’ će novi dan!!!

Sunce žarko ljepše će sjati,
Ptičice zlatne ljepše će pjevati,
Nestat će olovni oblaci sivi,
A gorom i dolom iz svih hrvatskih grla
Orit će gromki – BOG ŽIVI!

(KR. KRILA, br.5, Pakrac, 6.X.1940.)