Korčula: BL. IVAN MERZ U BRATOVŠTINI SVIH SVETIH

Na poziv vodstva Bratovštine Svih Svetih iz grada Korčule postulator bl. I. Merza isusovac p. Božidar Nagy, održao je pred samu svetkovinu Svih Svetih, glavnog zaštitnika Bratovštine, duhovne vježbe za članove Bratovštine.

Duhovne vježbe su započele u srijedu 30. listopada i završile 1. studenog na samu Svetkovinu Svih Svetih svečanom sv. misom. Po želji vodstva Bratovštine i njena gaštalda (predsjednika) g. Mihovila Depola, duhovne su vježbe za temu imale duhovnost bl. Ivana Merza i njegova duhovna i apostolska ostvarenja koja nam je ostavio u baštinu.

Njegov lik i djelo kao angažiranog katoličkog laika koji je proglašen blaženim mogu biti uzor za svakog vjernika laika, ali posebno za one angažiranije kao što su to članovi svake bratovštine. Početnu inicijativu za organizaciju ovih duhovnih vježbi dao je maestro Josip degl’Ivellio koji je i sam član ove korčulanske Bratovštine. Duhovne vježbe održavale su se u samoj crkvi Svih Svetih za koju se stoljećima brine sama Bratovština koja je osnovana još prije više od 700 godina, tj. 1301. godine. Duhovne vježbe završile su na samu Svetkovinu Svih Svetih.

U 10 sati krenula je velika procesija u kojoj su sudjelovali članovi svih triju bratovština koje postoje i djeluju u gradu Korčuli. Procesija je išla ulicama stare gradske jezgre grada Korčule, a članovi Bratovština nosili su zastave i ostala obilježja svih triju Bratovština.

Po prvi puta u procesiji su nošene i relikvije bl. Ivana Merza koje je njegova Postulatura za ovu prigodu poklonila Bratovštini. Dok je relikvije bl. Merza nosio postulator, mjesni župnik don Frano Kuraja nosio je relikvijar s relikvijama drugih svetaca koje se čuvaju i štuju u crkvi Bratovštine. Procesija je završila u crkvi Svih Svetih nakon čega je započela svečana sv. misa koju je predvodio postulator p. Božidar.

U svojoj propovijedi najprije je govorio o Blaženstvima koja su čitana u Evanđelju svetkovine, a potom je govorio i o bl. Ivanu Merzu koji je u svome životu savršeno ostvario duh blaženstava i tako postigao svetost koju mu je priznala sveta Crkva uzdignuvši ga na oltar kao blaženika. Nakon završetka sv. mise uslijedio je zajednički ručak svih bratima u prostorijama kuće Bratovštine Svih Svetih koja se nalazi odmah kraj crkve. Članovi Bratovštine rado će nastaviti dalje upoznavati život i duhovnost bl. Merza i širiti će njegovo štovanje na Korčuli.

U nastavku donosimo propovijed postulatora koju je održao na svečanoj sv. misi na svetkovinu Sviju Svetih u crkvi Bratovštine Svih Svetih na Korčuli.

 

Božidar Nagy, SJ
SVETKOVINA SVIH SVETIH
Crkva Bratovštine Svih Svetih na Korčuli,  1. XI. 2019. g.
Propovijed održana za vrijeme svečane sv. Mise nakon procesije

Uvod u sv. Misu

Današnjom svetkovinom Sviju Svetih sveta Crkva  jednim blagdanom slavi sve proglašene i one neproglašene svece, Božje ugodnike, koji su na ovoj zemlji živjeli po Božjim zapovijedima i evanđeoskim načelima, postigli su spasenje svojih duša i nagradu za svoj neporočan i sveti život. Na početku ovoga misnoga slavlja očistimo svoje duše činom pokajanja i molimo zagovor svih svetih da bismo jednoga dana i mi bili dostojni ući u njihovo društvo i postati dionici nebeskih radosti.

 

 

P R O P O V I J E D

Draga braćo i sestre, svake godine na blagdan Svih Svetih slušamo evanđelje o Blaženstvima. Početak je to Isusova najvažnijeg govora, zvanog Govora na gori, kako nam ga je zapisao evanđelist Matej u 5., 6., i 7. poglavlju svoga Evanđelja.  Proučavatelji svetoga Pisma upozoravaju nas da je u Blaženstvima sadržano srce Evanđelja. Isus u njima proglašava one temeljne stavove koji trebaju resiti svakoga njegova sljedbenika ako želi ući u nebesku slavu. Dapače, još naglašavaju da je u Blaženstvima Krist Gospodin ocrtao samoga sebe, dao nam je svoj autoportret, da bismo gledajući i slijedeći njega mogli postići ono što obećavaju.

Svih osam Blaženstava mogli bismo svesti na jedan zajednički nazivnik:  navještaj konačne Božje pravde. U njima Isus jasno govori da će sve jednom biti izravnato, nadoknađeno, nagrađeno. Da će svaka ljudska suza biti otrta, da će svaka patnja i bol nepravedno podnesene biti utješene i nadoknađene, a svako dobro djelo nagrađeno. U svojoj enciklici Bog bogat milosrđem Sveti Otac Ivan Pavao II. veli kako se sva Blaženstva mogu svesti na ono jedno, peto blaženstvo: Blago milosrdnima jer će milosrđe postići.

Kad dalje analiziramo blaženstva uočavamo da se ona mogu svrstati u dvije skupine: pasivna i aktivna blaženstva. Pasivna opisuju stavove koje Isusov sljedbenik treba imati u odnosu na ovozemaljske stvaranosti. Blago siromašnima tj. blago onima koji se nisu dali zarobiti bogatstvom i svoje su srce oslobodili od pretjerane navezanosti na materijalna dobra. Tu su potom blaženi oni koji trpe razne vrste nepravdi, a ne osvećuju se i ne uzimaju pravdu u svoje ruke; potom blago onima koji svoje srce čuvaju čistim da Bog u njemu može stanovati.  Aktivna pak blaženstva smjeraju na našu djelatnost, tj. da konkretno učinimo nešto dobroga. Blago mirotvorcima i blago milosrdnima, tj. onima koji promiču mir među ljudima, koji se zalažu za pravedan i miroljubiv društveni poredak, i potom napose su blaženi  oni koji čine dobro svojim bližnjima i vrše razna djela milosrđa.

Blaženstva su ujedno navještaj konačne sreće za kojom naše srce neprestano teži i ujedno označuju koji su uvjeti da tu trajnu sreću možemo postići i ostvariti.

Isusova Blaženstva jesu onaj pravi put svetosti kojim su kročili mnogi i tako ostvarili ono što ona obećavaju; ali isto tako pokazali su i nama da je moguće živjeti duhom blaženstava i da je to jedini pravi ispravni put za svakog kršćanina.

Oni koji su se na poseban način istakli na tom putu i čiji je život crkva potvrdila nazivamo svecima. Tijekom povijesti Crkve bilo ih je veliko mnoštvo. Ima ih veliki broj i onih proglašenih ali još više službeno neproglašenih svetaca i zato ih sveta Crkva ovom jednom svetkovinom sve zajedno časti i zaziva njihov zagovor. U službenom popisu svih proglašenih svetaca koji se naziva Rimski Martirologij imamo preko 7.000 imena kršćana koji su postigli čast oltara i uvršteni si u popis svetaca. Svakoga dana u tome popisu nailazimo na 10 do 20 imena blaženika i svetaca koji su na raznim stranama svijet svojim djelima posvjedočili svoju vjeru u Krista i tako ostvarili ideal kršćanske savršenosti.

Kada nam Crkva uzdiže na oltare nove blaženike i svece, želi da se ugledamo u njihov život, da ih štujemo, cijenimo, da ih posjećujemo i hodočastimo na njihove grobove i napose da poslušamo poruku koju nam Bog upućuje preko njihova svetoga života.  Jer svaki svetac jest jedan govor Božji, jedna poruka ljudima svoga vremena. Važno je tu poruku čuti, pročitati i otkriti što ona za mene znači.

Blaženi Ivan Merz kao prvi vjernik laik Crkve u Hrvata koji je uzdignut na oltar ima posebno značenje jer na njegovu primjeru vidimo kako se svetost može postići i živjeti i u običnom svakodnevnom životu, vršeći čisto svjetovne poslove, ali prožimajući ih Božjim duhom i duhom blaženstava.

Kada je Papa Ivan Pavao II. proglašavao blaženim Ivana Merza u Banjoj Luci 22. lipnja 2003. g.  u uvodu u misu beatifikacije rekao je i ove riječi:

«Kristovo svjetlo blista u jednome od sinova ove Banjolučke biskupije – u Ivanu Merzu… Njega vam želim dati kao  svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti… On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima…»

A u propovijedi na misi beatifikacije Sveti Otac je bio rekao i ove riječi:  «Ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!»

Ove Papine riječi koje je rekao za bl. Ivana Merza mogu se primijeniti i na svakog blaženika i sveca koje slavimo na današnji dan jednom svetkovinom. Svi su nam oni i svjedoci i zaštitnici i suputnici i primjeri i uzori.

Govoreći o bl. Ivanu Merzu trebamo spomenuti još jedan veoma važan podatak. Papa Benedikt XVI. veoma štuje bl. Ivana. Pročitao je i njegovu veliku biografiju (na talijanskom). I ono što je najvažnije jest ovo: 2007. Papa Benedikt XVI. izdao je Apostolsku pobudnicu o Euharistiji Sacramentum caritatis (Sakrament ljubavi). U njemu govori o važnosti štovanja i primanja Euharistije za kršćanski život. U Zaključku toga dokumenta u br. 94 Papa navodi 18 velikih svetaca iz povijesti Katoličke Crkve koji su se posebno isticali u štovanju Euharistije. (Sv. Benedikt, sv. Augustin, sv. Toma Akvinski, sv. Franjo Asiški, sv. Katarina Sijenska itd. itd.) I kao posljednji na tome popisu navodi se i jedan Hrvat, bl. Ivan Merz koji se našao dostojnim da bude pridružen tome izabranom društvu velikih svetaca Katoličke Crkve! (Tima ga je Papa Benedikt XVI. na neki način indirektno već „kanonizirao“.) To je veliko priznanje našeg Blaženog Ivang i njegove duhovne veličine, ali i priznanje nama Hrvatima da i mi imamo velikog duhovnog čovjeka kojega možemo predstaviti stranom svijetu kao uzor svetosti! Spomenimo još i ovo da se Papa Benedikt XVI. svaki dan također moli i našem bl. Ivanu Merzu. To je osobno rekao biskupu Franji Komarici kad ga je jednom primio u audijenciju!

Promatrajući vaše bijele odore kao vanjske i vidljive znakove vaše pripadnosti Bratovštinama one mi bude asocijacije i podsjećaju me na jedan od najdojmljivijih dijelova u obredu krštenja.

Nakon što bi svećenik izvršio središnji dio obreda i krsnom vodom izvršio čin krštenja djeteta, slijede još neki drugi dodatni obredi puni simbolike: predaja svijeće upaljene na uskrsnoj svijeći,  (simbol vjere), potom predaja bijele haljinice, zatim „Efata“ i dr. Od svih ovih dodatnih obreda mene se, kad podjeljujem krštenje, najviše dojimlje upravo obred predaje bijele haljinice te njezino stavljanje na novokrštenika. Svećenik tom prigodom izgovara ove riječi:

(N. N.) postao si novo stvorenje i Krista si obukao. Bila ti ova bijela haljina znakom toga dostojanstva. Pomognut riječju i primjerom svojih najbližih donesi je neokaljanu u vječni život.

U duhu uvijek promatram budućnost toga djeteta i pitam se hoće li uspjeti ostvariti ovaj nalog što mu svećenik u ime Crkve izgovara na dan njegova krštenja. Svakako, pomolim se već za vrijeme obreda za svako to dijete koje sam krstio da to uspije i ostvariti.

No znamo kako je to tijekom našega putovanja ovim zemaljskim životom. Često nam se događa da tu bijelu haljinu naše duše koju smo primili krštenjem uprljamo. Čime? Grijehom. I što onda? Božje milosrđe je i to predvidjelo i dalo nam ne samo veliku nadu nego i sredstvo da tu bjelinu naše duše ponovno zadobijemo. U današnjem prvom čitanju iz knjige Otkrivenja čuli smo i ove riječi:

“I  jedan me od starješina upita: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj«. (Otk, 7,13-14).

Riječi ohrabrujuće, poticajne, utješne!  Možemo se popraviti i očistiti se ako smo po slabosti svoju haljinu uprljali. Gdje, kako?  Pa sakrament sv. Ispovijedi jest ono sredstvo preko kojega nam se Krv Jaganjčeva, prolivena za nas na Kalvariji, izlijeva i čisti našu dušu. Kamo sreće da često pristupamo čišćenju naše duše i tako ne dopustimo da je zacrni okorjelost naših neispovjeđenih i neokajanih slabosti.

U tome smislu može nam pomoći jedna lijepa molitvica koju često preporučam, pogotovo mlađima, da je mole:

 

Daj o Bože, da mi duša

Srcem čistim tebe zove.

Te nikada ne okuša

Lažnog svijeta kobne snove

I da bijela krasna čista

Anđeoskim sjajem blista.

 

Kada promatram s radošću kako kod vas u Dalmaciji već stoljećima posvuda postoje i djeluju Bratovštine koje okupljaju tolike muževe, mladiće i dječake (nažalost, toga na sjeveru Hrvatske nemamo)  i vežu ih uz Crkvu i potiču na dublji kršćanski duhovni život,  prisjetim se što se očekuje od članova bratovštine. Članovi bratovštine trebaju ipak biti za stupanj bolji kršćani od onih običnih, prosječnih koje susrećemo posvuda, ili koji su to samo po imenu ili kad ustreba slaviti Boži, Uskrs ili još koji blagdan.

Tri bih stvari spomenuo što se očekuje od bratima, članova Bratovštine. Najprije da ova lijepa bijela odora odgovara i čistoći i bjelini njihovih  duša koje su oprali i očistili u čestoj sv. Ispovijedi. Potom od bratima se očekuje da nikada ne propuste bez opravdanog razloga nedjeljnu sv. Misu koja je onaj minimum ljubavi što dugujemo Bogu; da mu zahvalimo za sve što smo od njega primili i potom primimo njegov blagoslove za sljedeći tjedan. A onda treće, od bratima se očekuje da obavljaju i dnevnu molitvu, uzdignu svoje srce Bogu tijekom dana u raznim oblicima, posebice molitvom svete krunice, barem jednom desetinom. Inače je opasnost da članstvo u Bratovštini ne bude ono što se bi se očekivalo od jedne takve divne udruge koja ima tako veliku i časnu tradiciju i poslanje da u prvom redu svjedoči svetu kršćansku vjeru.

Završavam s jednim tekstom koji sam našao u duhovnoj literaturi za koji ne znam je li se stvarno dogodio, ali ono što je u njemu opisano izriče veliku istina bez obzira što je odjevena u ovakav način izričaja.

Jedan čovjek usnio je san i pripovijeda što je u snu doživio: „Ukazao mi se anđeo i poveo me na neko groblje obasjano blagom svjetlošću.  Nisam se osjećao baš ugodno. Anđeo me vodio između grobova i pokretom ruke poticao me da čitam natpise na njima. Imena mi nisu ništa kazivala. No, odjednom zamijetih ispod imena natpise ovakvog sadržaja: živio tri godine i šest mjeseci, živio sedamnaest dana, živio četiri mjeseca i dva dana, živio dvanaest godina, živio pedeset i dvije minute. „Zašto si me doveo na ovo dječje groblje?“ upitah anđela iznenađeno. A groblje bijaše nepregledno. „Ovo nije dječje groblje“ odgovori mi. „Ovdje počivaju odrasli ljudi.“ „Ali pogledaj što piše“, ja odvratim njemu. Anđeo se bolno osmjehnu i reče: „Znam. Ali tu piše samo koliko su vremena posvetili drugima, koliko su voljeli. Jer samo su toliko živjeli !!!“

Ovaj događaj bez obzira je li bio stvaran ili ne izražava veliku istinu, tj. ilustrira jasno ono peto blaženstvo o kojem smo govorili na početku naše homilije, a u kojem su sadržana sva ostala blaženstva: Blago milosrdnima jer će milosrđe postići. Amen.