Vlasta Molinar

LAIKU – VELIKOM BOŽJEM SVJEDOKU

Dr. Ivanu Merzu

Čuvši Božji zov da Mu se posve predaš,
privučen vječnom Dobrotom i Ljepotom,
i kao Bogu posvećen laik u svijetu,
već ovdje na zemlji živio si nebeskim životom.

Bol pere s čovjeka sve prolazno,
kako sām još u mladosti lijepo reče,
i sugerira mu smisao života –
a u tom leži filozofija sreće.

Moralna čistoća Tvoga srca
bila je snaga Tvojih pregnuća,
jer postao si gospodar svoga tijela,
pokretā svoga srca i svojih nagnuća.

Nisi dopustio da Te znanost i umjetnost
odviše jednostrano zaokupe,
jer prihvatio si zov Svetoga Duha
koji je htio Tvoje srce, um i ruke.

Rekao si: Moderno društvo očajava
jer je izgubilo vezu s Praizvorom svojim,
a samo s Božjim Kraljevstvom u srcu ono ustrajava
u Dobru, Pravdi, Istini, Ljubavi i Miru.

Kao zreo kršćanski intelektualac,
oduševljavao si mlade za Gospu i Krista –
riječju, djelom i svetačkim primjerom,
a Tvoja poruka i danas blista.

Čeznutljivo si se divio Euharistiji,
za duše si se žrtvovao do posljednjeg daha,
i znao si da su moralni siromasi
skoro potrebitiji od materijalnih siromaha.

“Žrtva – Euharistija – Apostolat”
bilo je geslo Tvoje,
živio si, radio i žarko ljubio
posvema baš to troje.

Volio si svetu liturgiju,
jer u njoj se Boga hvali,
Ti, pioniru liturgijske obnove
i pretečo Koncila – ne mali!

Zašto si ljubio Crkvu svim svojim bićem?
Jer u njoj si vidio
“jasnu sliku Spasitelja preljubljenoga,
a u Sv. Ocu pod prilikama čovjeka – Boga svoga”.

Darovao si svoj mladi život
kao žrtvu za mladež Domaje,
a Tvoja misao o vječnosti, ljubavi, životu i smrti
i sada suvremena i svježa ostaje.

Život Ti je bio Krist, a smrt dobitak
jer imao si dar svetačke vjere,
i to je Tvoj najveći životni zgoditak!
Ivane, hvala Bogu i Tebi – bez mjere!

Zagreb, 16. VII. 2002.