Milan Pavelić, D.I.

LOVAC SRCA ISUSOVA

+Dr. Ivanu Merzu o 10. godišnjici njegove smrti.

1928.-10.V.-1938.

I.

Lovak lovi mladi Ivo dugi ljetni dan do podne,
Sve bez puške i handžara i bez ogra i zagara,
Lovi junak mladi.

Namjera ga nemjerila na zvjerove ponajljuće:
Na zla zmaja i na lava, i na gorskog mrka vuka,
Do tri zvjeri grdne.

Pak mi pođe mladi lovac moliti se milom Bogu,
Ruke sklopi, zazva Gospu, pokrijepi se Svetim Tijelom
Lovac razboriti.

Tad se smjelo naprijed vinu, iz oka mu zora sinu,
Nikoše mu silna krila, iz grla se pjesma ote
Krilatu junaku.

Sam, goloruk ode Ivo noseć’ Boga u prsima,
Približi se strašnom zmaju, zmaj izbaci nečist
Onaj ognjen zmaje.

Plam junaku ne naudi: bijeli pas mu Gospa pruži,
I on stišće zmaju ralje, snježanim ga sveza pasom
Čisti Gospin vitez.

Tada riknu holi lave i zavija lakom vuče;
Srčan borac na njih usta, junačka ga sreća nađe,
Borca Gospodnjega.

Obje zvjerke za vrat ščepa, sa zemlje ih u vis diže,
Svlada lava ohologa, svlada vuka sebičnoga
Kristov dječak mili.

Gvožđem sape lovac zvijeri, tjerat’ iz njih uze zloću:
Sve ih kroti molitvama, hrani postom, pokorama
Nevin pokorniče.

I golubom zmaj se stvori, a janjetom krotkim lave,
Lakom vuče psom čuvarom, pa sad love s gospodarom
Vjerni podložnici.

II.

Lovak lovi mladi Ivo sa golubom zmajskog srca,
Sa janjetom lavlje snage i s čuvarom vučkom hrabrim
Lovi krilat junak.

On ne lovi noćnih ptica niti sinjih kukavica,
Nego ptiće orloviće, što ih k Suncu krilo miče,
Orlove – križare.

Lovi Ivo smjele momke, svom Hrvatskom on ih lovi,
Pa ih uči krotit zvjerke, što u šumi srca žive,
One zvjerke grdne.

On ih uči Gospu zvati, molit’, radit’, žrtvovati,
On ih vodi k Stolu Svetom, prima s njima Kruh Nebeski,
Kristov radnik žarki.

Sve nas nuka lijetat k nebu bez prestanka svakog danka,
Pazi na mig bijelog Oca ko na samog Spasa Krista
Vjerni sinak Crkve.

Sve nas ljubi, sve nas kara, za nas živi, snosi vaje,
Za orlove kao žrtvu i svoj život mladi daje
Kristov patnik tihi.

Ljutu cvilu cviljeli smo kad bez Tebe ostali smo,
Divni orle, Ivo brate, kadno krila odnijela Te
K vječnom Svjetlu živom.

Prosti što Te ražalismo, što Te češće ne shvatismo!
Po Tvom putu, svi sad znamo, penjat’ nam se valja tamo,
Bistar vidioče.

Premda ne bi naše krvi, naš si sav i od svih prvi,
Hrvatska Ti kosti krije, ko’ svoj program Tebe vije,
Umni pravedniče!

Svi molimo: Božji Sine, daj, s oltara da nam sine
Ovaj mladić pun milote, što nam svima srca ote,
Lovac Srca Tvoga!

(KALENDAR SRCA ISUSOVA, 1938. g. , str. 133-134.; Objavljeno sljedeće godine u zbirci pjesama o. Milana Pavelića: POD OKOM GOSPODNJIM, Zagreb 1939.)