O, Vi, Bijeli Vukovarski Križevi…

O,  Vi, Bijeli Vukovarski Križevi…

Gledam vas na polju gdje ste posijani i izrasli
Iz žrtve i krvi onih kojima ste spomen-znak.
Tolike misli u glavi mi se roje kad vas promatram…

Tako nam puno govorite
Tako nam duboku poruku prenosite!
Vi ste svjedoci i navjestitelji,
Vi ste znakovi prošlosti,ali i budućnosti,
Vi ste vrata kroz koja se prolazi,
Vi ste mjesta gdje se susreće bolna prošlost i blažena vječnost!

Bolna prošlost vaše patnje trajala je jedan trenutak, možda i nekoliko dana, tjedana, i mjeseci, ali je prošla i završila je !
A blažena vječnost u koju ste ušli, čiji ste vi vjesnici, ne završava nikada, traje u vijeke!
„Velik Petak trajao je samo jedan dan, a Uskrs je vječan!“ – napisao je u jednoj svojoj korizmeno-uskrsnoj poslanici Kardinal Franjo Kuharić !
Kako se divno ostvaruju ove riječi našega Kardinala na vama!
O, vi Bijeli Vukovarski Križevi!

U vama vidimo, osjećamo, dotičemo Krista Pobjednika!
Gledam kroz vas bijelu, sjajnu haljinu Njega Uskrsloga !
Gledam Njega koji lebdeći obilazi humke grobova iz kojih ste izrasli i govori njihovim najbližima i svima nama:  „Nisu ovdje, sada su sa mnom u slavi moga Uskrsnuća, u bjelini i sjaju uskrsnog jutra, novoga svijeta i vječnoga života!“
O, vi  Bijeli Vukovarski Križevi!
„Još danas ćeš biti samnom u raju!“ – Svatko od vas čije tijelo sniva ispod svoga bijeloga križa sigurno je čuo u posljednjim trenucima svog zemaljskog života i patnje te riječi; njih je sasvoga križaumirućiSpasitelj uputio ne samo svome desnom susjedu u patnji, nego i svakom tko svoj patnički život završava s riječima na usnama: „Sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo!“

O,vi Bijeli Vukovarski Križevi!
Čujemo vašu poruku koju nam dovikujete:
„Ne bojte se patnje i križa, ni boli ni smrti!
Jer samo smo po njima
I mi ušli u svjetlo i slavu Uskrsloga!“

Vi, Bijeli Križevi, pozivate nas da svoj pogled upravimo prema gore
„Gdje vjera gleda svjetlo iza vela svog
A kao sunce samo ljubav kraljuje !“ (Iz himna svetkovine sv. Petra i Pavla)

Promatrajući vas,mnoštvo Bijelih Vukovarskih Križevana um mi padoše one utješne riječi iz knjige Otkrivenja-Apokalipse:
“Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše? Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu.“ (Otk 7, 13-15)

*********************

I dok sam pisao gornje riječi i dovršavao ovaj tekst, promatrajući slike Bijelih Vukovarskih Križeva, sjetih se stihova hrvatskog pjesnika Augusta Đarmatija koje je napisao još 1941. god.:

O, zemljo Hrvatska, dozrijevaju zlatni plodovi
Krvavih tragova na tvome tlu,
Koje su ostavili oni, koji prođoše
S ljubavlju većom nego što su smjeli.
I hrabrošću, što je narasla do žrtve.
O, nikada nisu bili mrtvi Tvoji krvavi humovi,
U njima je ležala prijetnja neprekidne borbe,
Jer smrt je onih, koji su umrli prije vremena,
Opasnija od života.
Najjača su oružja htijenja velikih predaka
A najteža borba s prolivenom krvlju,
Dušman je uvijek poražen mrtvim jurišem grobova.

                                                                                                             August Đarmati

 Ove stihove našega hrvatskog pjesnika o snazi grobova i žrtava onih koji u njima leže potvrđuje i sv. Pavao u svojoj 2. poslanici Korinćanima nakon što je naveo Isusove riječi koje mu je uputio u jednom viđenju:

“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” A Pavao onda nastavlja: “Najradije ću se, dakle, još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. 1Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.”(2 Kor 12, 9-10).

*********************

I za kraj evo riječi Krista Pobjednika upućene svima onima koji ga slijede prije nego što je otišao na križ, a kroz njega u slavu Uskrsnuća:

„To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku,ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!”(Iv 16,33)

*****************

Ovaj tekst s elementima poezije u prozi napisao sam još 2015. g. nakon što sam pročitao knjigu „Vukovarske čežnje“ od Domagoja i Krešimira Jakumetovića. Pogled na naslovnicu knjige koja prikazuje vukovarsko memorijalno groblje s bijelim križevima, a onda i sam sadržaj knjige, dali su mi inspiraciju da napišem gornji tekst u kojem sam izrazio svoj doživljaj tragedije i pobjede Vukovara i sve što je s time povezano, ali u svjetlu kršćanske vjere koju potvrđuju i naviještaju Bijeli Vukovarski Križevi!

Na  Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje koji se od 2020. g. po prvi puta počeo slaviti kao državni praznik.

U Zagrebu, 18. 11. 2021.

Božidar Nagy, SJ