IN MEMORIAM: DARIJO BLAŽEVIĆ, suradnik Postulatur BL. I. MERZA

Nakon duge i teške bolesti, 6. listopada 2014. preminuo je u Osijeku Darijo Blažević u svojoj 40. godini života. Bio je dugogodišnji zauzeti i vrijedni suradnik Postulature blaženoga Ivana Merza i prvi tehnički urednik (web-master) njegove internetske stranice. Rođen je u Osijeku 17. prosinca 1974. g. Nakon prometne nesreće koju je doživio u svojoj trećoj godini života kad ga je na ulici udario automobil, Dario je cijeli svoj život, sve do svoje smrti ostao nepokretan u donjem dijelu tijela i prisiljen na boravak u kolicima. Završio je školovanje i kada je započela kompjutorska era, on se u nju spretno uključio te je svojim radom na računalu sve do kraja života činio mnoge usluge i dobra djela onima koji su mu se obraćali.

U njegovoj osobnosti ističu se tri posebne vrline koje je Darijo usavršio na udivljenje svoje okoline, a koje inače rjeđe susrećemo kod invalidnih osoba.

Unatoč teškoj invalidnosti koja ga je prikovala uz krevet i kolica, Dario je ostao uvijek vedar i nasmijan. Svoju invalidnost podnosio je veoma strpljivo, nikad se ne ljuteći na Boga što je dopustio da ga je snašla ovako teška životna kušnja. Dok je boravio u bolnici, i kad se vratio iz nesvijesti opet se pojavio onaj njegov smiješak te je medicinsko osoblje bilo upravo edificirano kako je sačuvao vedrinu duha, smirenost i predanje u volju Božju u teškom zdravstvenom stanju u kojem se nalazio. Ta vedrina i smiješak u nošenju svoga svakodnevnog križa, a koji nije bio lagan, nisu ga napuštali sve do posljednjega dana. Darijo ne bi mogao biti takav da tu vedrinu i snagu nije crpio iz vjere. Bio je iskreni vjernik. Dok je mogao, redovito je išao u svoju župnu crkvu sv. Obitelji u Osijeku na sv. misu u svojim kolicima, molio se kod kuće, posebno sv. krunicu, čitao Bibliju i tu nalazio snagu za nošenje svoga svakodnevnoga križa. Premda je već bio u dosta teškom stanju s poteškoćama u disanju i ovisan o kisiku, kad sam ga posljednji puta posjetio svega mjesec dana prije smrti, opet me je zadivio svojom vedrinom. Donio sam mu bio na poklon autobiografiju od svjetski poznatog invalida Nicka Vujičića (bez ruku i nogu) koji je uz pomoć vjere svoju invalidnost savršeno prihvatio i od nje učinio sredstvom apostolata i širenja vjere. Za njega je Darijo već bio čuo i rekao mi je da je i on došao već do toga uvjerenje, o kojem inače Nick govori i svjedoči, a to je da i ovakav njegov život u kolicima ima u Božjem planu za njega smisao i značenje.

Druga Darijeva velika vrlina bila je njegova otvorenost prema bližnjima i njihovim potrebama koja se očitovala u njegovoj plemenitosti i dobrotvornosti. Obično se invalidne osobe zatvore u svoju nutrinu i u svojoj patnji i samoći sami nose svoj svakodnevni križ. Kod Darija je bilo međutim suprotno. Iako i sâm potreban pomoći i ovisan o drugima, imao je široko i darežljivo srce pa je pomagao bližnjima u nevolji prema svojim mogućnostima. Bio sam neposredni svjedok 2013. god. godine kada se odazvao pozivu jedne siromašne obitelji iz Zagreba koja je zapala u tešku materijalnu krizu i neimaštinu i kad im je uputio svoju novčanu pomoć koja nije bila malena. Dapače, od dvadeset dobrotvora koji su pomogli toj obitelji izaći iz krize, Darijev dar je bio najveći i daleko je nadmašio sve ostale. I danas mu je ta obitelj iskreno zahvalna. Za djecu iz Benina u Africi redovito je odvajao novce i ubacivao u košaru koja je bila postavljena u njegovoj župnoj Crkvi i to tako da ga nitko ne vidi, a radilo se o ne baš malim svotama novca, čak i po par tisuća kuna. Dosta je dijelio novca na ulici siromasima koji su ga tražili. Njegovi prijatelji, Domagoj i Krešo, koji su ga pratili prigodom njegova posjeta Zagrebu bili su svjedoci kako je podijelio siromasima ispred katedrale sav svoj novac koji je bio sa sobom ponio, a dijelio je i poveće novčanice. Siromasi su pred njime koji je bio u kolicima klecali na koljena i tražili pomoć, a on je dijelio, pričaju svjedoci.

Treća Darijeva vrlina bila je njegova dugogodišnja angažiranost u Postulaturi bl. Ivana Merza i svesrdna nesebična pomoć koju je godinama, potpuno dragovoljno i besplatno iskazivao u raznim oblicima. Bio je inače veliki štovatelj bl. Ivana Merza, želio je svakako hodočastiti na njegov grob u Zagreb pa su mu to prijatelji omogućili. Na grobu se je veoma pobožno molio. Češće je s ponosom spominjao kako ima rođendan odmah sljedeći dan nakon rođendana bl. Ivana Merza. (Bl. Ivan rođen je 16. XII., a Darijo 17. XII.). Njegov rad u Postulaturi bl. Ivana Merza trajao je gotovo petnaest godina. U prvom redu uređivao je od početka internetsku stranicu bl. Ivana. Zatim za potrebe Postulature skenirao je brojne dokumente, a na računalu prepisivao je mnoge rukopisne tekstove bl. Ivana Merza.

U svome radu za promicanje poznavanja bl. Ivana Merza Darijo je sastavljao i lijepe elektroničke prezentacije. Jednu od njih stavio je i na Internet na poznatu stranicu slideshare.net. To smo otkrili tek nakon njegove smrti. U toj prezentaciji Darijo je bio izabrao najljepše misli od blaženog Ivana o prolaznosti i vječnosti i ilustrirao ih krasnim slikama i glazbom što još više pojačava njihovu poruku. S tim se mislima blaženog Ivana Darijo potpuno identificirao i učinio ih svojima, pa ovaj njegov rad možemo smatrati u izvjesnom smislu kao njegovu duhovnu oporuku. Evo neke od tih misli bl. Ivana u kojima se Dario potpuno pronašao:

„Ima li čovjek ovdje pravo na sreću? Zar nije ovaj svijet – svijet rada i muke, i kako se čovjek pokaže u tom radu, dobiva nagradu na drugom svijetu, koji je vječan. – Kad je u prirodi sve tako sjajno uređeno mora biti i vječnost našega života u smislu pravednosti. – Znamo da je ovaj život vrlo kratka faza i da ćemo zatim biti u vječnome nebu. – Treba sve sile ovoga života usredotočiti prema životu koji slijedi nakon boravka na zemlji. – Čovjek je ovdje samo putnik, njegovo pravo određenje nije na toj zemlji, on je izabran za nešto više. – Upotrijebimo sve naše energije da spasimo naše duše i što više duša naših bližnjih. – Proći će i roditelji i sve će izgledati kao san, dok i ja ne zađem u tamnu, groznu ulicu. Ali ne, nije tamna ni grozna, nego svijetla, puna nadnaravnog sjaja. Tamo se slavi Resurrectio – Uskrsnuće.“

I na kraju prezentacije Darijo je dodao ove riječi:

Zahvaljujem što ste gledali ovu prezentaciju! Ako vam se ovo svidjelo pošaljite prezentaciju svojim prijateljima da se i oni duhovno obogate dubinom misli našega blaženika. Autor prezentacije: Darijo Blažević .

Internetska adresa prezentacije:  http://www.slideshare.net/guestfc9e6a/ivan-merz

Za svoj zaslužan rad na promicanju poznavanja i štovanja bl. Ivana Merza Darijo je dobio i posebnu zahvalu i blagoslov na pergameni od Pape Benedikta XVI. koji uramljen i danas visi u sada praznoj Darijevoj sobi njegove roditeljske kuće.

I na kraju svakako moramo spomenuti i njegov posljednji, gotovo herojski čin angažiranja za bl. Ivana Merza i potrebe njegove Postulature. Kada u posljednje vrijeme više nije mogao raditi, od svojih skromnih sredstava samoinicijativno pomagao je lijepim financijskim darom Postulaturi u promicanju širenja i poznavanja našega Blaženika.

Svega nekoliko sati prije svoje smrti, 5. 10. 2014. u 19 sati Dario je poslao posljednju poruku svojim prijateljima Domagoju i Kreši. Bio je to u stvari njegov odgovor na njihovu sms poruku koju su mu uputili iz Rima, gdje se trenutno nalaze, i u kojoj mu javljaju da će se u Rimu za njega moliti. Darijo im je odgovorio također sms-om navečer u 19 s. ovim riječima: „Drago mi je što molite i mislite na mene!“ To su posljednje riječi što ih je Darijo poslao svojim najbližima. Za nekoliko sati u rano jutro sljedećega dana Darijo se bio preselio u Vječnost.

Darijo, hvala ti za sve dobro koje si učinio u svome životu, hvala ti za krasno svjedočanstvo kršćanske vjere u nošenju svakodnevnog križa, hvala ti za tvoju vedrinu i smiješak kojima si sve nas razvedravao kad smo te posjećivali i kojim si pokazivao da čovjek i u patnji i nošenju križa može biti vedar i nasmiješen. Neka ti dobri Bog obilno nagradi tvoju strpljivost u nošenju križa, tvoju velikodušnost i ljubav koju si iskazivao svima oko sebe. Vjerujemo da su sada minule sve patnje koje si strpljivo primao iz Božje ruke, da si za njih dobio zasluženu nagradu i da si sada zajedno sa svojim roditeljima ušao u vječno blaženstvo koje je Bog obećao onima koji u njega vjeruju i po vjeri žive.

Darijo je sahranjen na Centralnom groblju u Osijeku 10. listopada 2014. i ondje počiva uz svoje roditelje. Ispratila ga je na vječni počinak njegova rodbina, prijatelji i znanci. Sprovodne obrede kao i sv. misu zadušnicu u Darijevoj župnoj ckrvi sv. Obitelji vodio je p. Božidar Nagy. Na sprovodu su bila još tri svećenika: vlč. Danijel Tigandžin, inače Darijev krizmeni kum, fra Slavko Milić, župnik župe sv. Obitelji, i fra Josip Šoštarić, župnik iz Šarengrada koji je, dok je bio na službi u Osijeku, pribavio Dariju električna kolica.

p. Božidar Nagy, SJ, postulator bl. Ivana Merza

SLIKE S POGREGA DATIJA BLAŽEVIĆA NA CENTRALNOM GROBU U OSIJEKU 10. 10. 2014.

Darijo Blazevic-slika OI 1-Darijo-Pogreb 6-Darijo-Pogreb 10-Darijo-Pogreb 12-Darijo-Pogreb 14-Darijo-Pogreb 17-Darijo-Pogreb