Paring: Relikvije bl. I. Merza stigle u Njemačku

2-rlikv.njem-2

Na molbu generalnog upravitelja Regularnih kanonika od Windesheima  u mjestu Paring u Njemačkoj (Bavarska) Postulatura bl. Ivana Merza poslala je njegove relikvije tome samostanu  sredinom listopada 2013. gdje su izložene u samostanskom oratoriju za štovanje.

Zanimanje za štovanje hrvatskog blaženika u tome samostanu nastalo je preko jednoga Hrvata, Elvira Tabakovića koje je stupio među Regularne kanonike i sada obavlja ondje novicijat. Blaženi Ivan Merz je bio poznat po svome radu s mladima pa se i ostali novaci koji su s Elvirom u novicijatu rado utječu njegovu zagovoru kao što se može vidjeti iz priloženih slika.

3-relikv.njem-333

4-relikv.njem-4

    OPŠIRNIJE O REGULARNIM KANONICIMA  I NJIHOVOM SAMOSTANU U PARINGU MOŽETE SE INFORMIRATI NA OVOJ INTERNETSKOJ ADRESI:   www.facebook.com/Propstei.Paring

 

O regularnim kanonicima općenito

     Regularni kanonici okupljeni su u redovničke zajednice klerika koji su prihvatili pravilo (regulu) svetoga Augustina. Liturgija zauzima značajno mjesto u njihovu životu, prvenstveno kroz slavljenje euharistije i zajedničku molitvu časoslova. Iz tih izvora kanonici crpe snagu za ispunjavanje svojih službi u župama i drugim vidovima dušebrižništva.

    Inspirirani apostolskim idealom prve Crkve (Dj 4, 32) u 4. su stoljeću neki od biskupa (sv. Euzebije Vercelski, sv. Augustin i drugi) formirali kleričke zajednice oko svojih katedrala, uz uvođenje evanđeoskih savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti. Posebnost tih zajednica bila je u tome što su bile sačinjene od klerika, dok je redovnički način života u to vrijeme bio primarno laički. Na tim temeljima počiva današnja Konfederacija regularnih kanonika, sazdana od devet nezavisnih kongregacija. 

Specifičnosti kongregacije Windesheim

     Kongregacija Windesheim nastala je u sklopu razvoja duhovnog pokreta “Devotio moderna” (moderna pobožnost) koji u središte postavlja osobni, unutarnji odnos s Isusom Kristom. Najistaknutiji član kongregacije je Toma Kempenac i njegov biser kršćanske duhovnosti, remek-djelo “Nasljeduj Krista” koje i danas glasi za drugu najčitaniju knjigu nakon Biblije.

     Od osnutka 1387. u mjestu Windesheim u Nizozemskoj pa sve do kraja 15. stoljeća, broj samostana se popeo na skoro stotinu. Pojavom protestantizma došli su prvi progoni tijekom kojih su mnogi samostani zatvoreni, a tijekom sekularizacije u 19. stoljeću prisilno je oduzet i posljednji samostan.

    Prema Crkvenome zakoniku, redovnička zajednica nastavlja pravno postojati dodatnih 100 godina nakon smrti posljednjeg člana. Po Božjoj providnosti, Konfederacija regularnih kanonika odlučila je 1961. ponovno oživjeti kongregaciju Windesheim. Obnovu je predvodio dr. Karl Egger, priznati latinist i dugogodišnji voditelj Latinskog ureda u Vatikanu.

Samostan sv. Mihaela u Paringu

    Dobrotom regensburškog biskupa Rudolfa Grabera, kongregaciji je 1974. na korištenje ustupljen samostan u Paringu (Njemačka) kojega su davne 1141. osnovali upravo regularni kanonici. Današnji ideal podrazumijeva otvorenost poticajima i karizmama Duha Svetoga, objedinjujući kontemplativnu duhovnost Windesheima (Devotio moderna) sa svečanom liturgijom i klasičnim apostolatom regularnih kanonika.