Pariz-Zagreb: PRIJE 99 GODINA, 12. 9. 1921. BL. MERZ PIŠE IZ PARIZA O REKRISTIJANIZACIJI HRVATSKOG NARODA

Na današnji blagdan Imena Marijina prije 99 godina  tj. 12. 9. 1921.  bl. Ivan Merz, tada još student u Parizu uputio je pismo svome profesoru dr. Ljubomiru Marakoviću (zvan od svojih učenika Ljuba), a koje ima posebnu važnost: to je njegov apostolski program koji želi ostvariti kad se bude vratio u Domovinu! Kad se čitaju ove njegove misli ostaje se pod dubokim dojmom kolika revnost, koliki apostolski žar za duhovnu obnovu i rekristijanizaciju hrvatskog naroda  izbijaju iz tih njegovih redaka!  Dok se drugi studenti vraćaju kući nakon završenog studija s prvom brigom da si nađu dobar posao, bl. Merz razmišlja o spasenju i posvećenju hrvatskog naroda!   I taj svoj program je i  uspio provesti do smrti !!!  Iz toga važnoga pisma donosimo najvažnije odlomke kako slijedi.

12. IX. 1921.
Ime Marijino

     Dragi Ljuba !

    Nakon kratkog osvrta na pojedine članke u časopisu Hrvatska prosvjeta koji je uređivao dr. Lj. Maraković, Ivan Merz nastavlja:

Često pomišljam ne bi li se mogao sastaviti jedan hrvatski liturgijski almanah, gdje bi uz svaku svetkovinu bila po koja narodna pjesma, koja odgovora toj svetkovini ili koji solidni prijevod himne, psalma i. dr. za taj dan. Uz to bi valjalo pridodati komentar o poeziji liturgijske godine i eksplicirati poeziju najvećega literarnog djela čovječanstva – Brevijara. Mislim naime da su Dubrovčani, a također i Preradovićeva generacija bolje poznavala liturgiju od nas i da ne će biti teško naći lijepih prijevoda psalama i himana. Poslužiti bi mi se dalo glagoljskim prijevodima, a kod ilustracije crkvene godine postaviti za paralelu Istočni obred…

Kada naime pomislim, da mi nemamo nikakve religiozne literature, da naši đaci nemaju dobre molitvenike, da Evanđelje nije rašireno u narodu, a da ne govorim o znanstvenim vjerskim djelima, koja su neophodno potrebita za svakoga našeg intelektualca… kada to sve znam ipak vidim da se radi, to hvalim Božjemu milosrđu, danas unatoč svih tih nedostataka, prožimlje apostolskim žarom. Ali mislim da moramo napokon započeti s konsolidacijom temeljâ i to sve svoje sile uložiti da se prevede Evanđelje i raširi po cijelome narodu. Plodovi će se kasno pokazivati  – mi ćemo i naši potomci biti tada već mrtvi – ali sam uvjeren da će riječ Božja posve spontano rekristijanizirati sve slojeve našeg naroda… Kada bude bilo u svakoj kući – gradskoj i seoskoj – Evanđelje za stolom, kada se bude uz objed čitao koji odlomak iz njega, onda se tek možemo nadati da ćemo imati brojan kler, da će se napuniti naši samostani i da će se osnivati redovi koji će odgovarati potrebama dotične epohe. Širenje Kraljevstva Božjega u našoj zemlji mora polaziti od stupovlja episkopata i svećenstva, a mi laici smo samo kamenovi ili malter te velebne zgrade.

Htio bih Vam još nešto reći o hodočašćima. U Lurdu sam osjetio veličinu tih manifestacija. Hodočašća su najbolje škole molitve. Mogu Vam reći da sam se prvi puta u Lurdu pravo molio Bl. Djevici Mariji. Moja dosadašnja molitva Bl. Djevici Mariji bila je kontemplacija jednoga fantoma moje fantazije. Priznajem da jednostavno nijesam osjetio šta znači veličina Majke Božje, žene koja je bila predestinirana od početka da bude nosiocem Onoga koji je tvorac cijeloga svemira itd. A u Lurdu čujem gdje se tisuće ljudi glasno moli i svaki zvuk i svaka kretnja pojedinoga vjernika – budući da je ekspresija njegovog vjerskoga života – sugerira mi njegovu vjersku spoznaju Bl. Djevici.

Zamislite si više tisuća glasova, kretanja, mirisa i boja i sve govori o Bl. Djevici Mariji. Je li čudno kada njena milozvučnost, njena formalna ljepota, njeni miomirisi, njena neizmjerna veličina, dobrota poprima u našemu srcu neizmjerne konture i zajedno nam izgrađuje u duši sliku prave MADONE… A k tome čujete prodiruće glasove bolesnika koji mole za ozdravljenje, a i čudesa se događaju – pa da onda ne ostanete skršeni pred veličinom One o kojoj ovisi vječni spas svih naroda! Kada navečer pođete s procesijom držeći u ruci upaljenu svijeću i gledate te hiljade svijeća kako igraju na vjetru – a jedna se ne razlikuje od druge – to osjetite da nema nikakve razlike među ljudima, staležima, da smo mi svi u ovoj suznoj dolini djeca jedne te iste Majke i da je jedini smisao života da bez ljudskoga obzira radimo na našemu spasu i spasu naših bližnjih e da tako dođemo onamo za što smo stvoreni. – To je vrlo uska skica onoga što sam ja proživio i držim da bi mi morali priređivati hodočašća u Mariju Bistricu ili druga svetišta, gdje ćemo se zajedno moliti bl. Gospi. Uvjeren sam da će biti koristi od tih molitava i za naš ovozemski život jer »Tražite kraljevstvo Božje i sve ostalo će vam se nadodati.«

Kako rekoh jedini smisao života jest spasiti vlastitu dušu i spasiti što veći broj duša naših bližnjih. Prema tome je svećenički stalež najveći stalež jer se u njemu ulažu sve energije da se ta ideja realizira. Tkogod nema poteškoća s obdržavanjem celibata ili kojih drugih zapreka neka ide u svećenike. –

Ne znam da li se još sjećate onoga poglavlja iz Huysmansovog En Route, gdje on govori o »paratonerremystique«, o redovima koji trapnjom udovoljavaju Božjoj srdžbi. Mi osim trapista nemamo na žalost takvih redova, ali imamo u našemu pokretu priličan broj bolesnikâ koji bi mogli na se preuzeti, strpljivo trpeći, sve kazne za grijehe koje se u našemu Hrvatskom katoličkom pokretu počinjaju. – Bogu je plakati promatrajući kako naši bolesnici nestrpljivo trpe, a imaju od dragoga Boga tu milost da na taj način rade za Pokret. Kada budemo imali vojsku patnika, molitelja i radnika moći ćemo na svim frontama polako ali sigurno napredovati. Uvjeren sam da tako moramo osvojiti sve slojeve našega naroda i spasiti za vječnost cijeli naš narod.

I ako katolicizam u Europi sada raste, ipak je ono u užasnoj regresiji. I spoznavši, osjetivši u Lurdu upravo na nerješivo silan način, da je cijelo čovječanstvo – ta mrvica – stvorena da odaje poštovanje neizmjernome Bogu, a kad tamo države, zakoni, radnici, zidari, cijeli činovnički aparat funkcionira kao mašina, kao da Bog ne egzistira. Čovjeku se zgrozi kad to pomisli. A tko je kriv? Dobri, jer nijesu bolji! Čovječanstvo jednostavno ne zna da Bog egzistira, jer katolici mjesto da se mole na javnim mjestima, mjesto da napuste svaki položaj, ako je u protuslovlju s vjerom, oni se sakriju kada se Bogu mole, pričešćuju kada nije nitko u crkvi itd. Na nama je krivnja. Prvi kršćani su bili „veleizdajnici“, u opoziciji s državom i okolinom  – bili bičevani i bacani u tamnice, a mi zašutimo čim vidimo opasnost.

Prije nego što završim, htio bih reći što su mi rekli u Actionpopulaire: »Najbolji rad je pozitivni rad. Loš poredak valja nadomjestiti postavivši na njegovo mjesto dobar. Što manje napadati na druge i rušiti! Čemu to ako ne znamo čime da nadomjestimo zlo? Mogli ste vidjeti da se Dossieri drže toga principa i da oni zaista svojim radom polako nadomještaju kapitalistički gospodarski poredak kršćanskim, solidarističkim.

Na srcu mi je prema tome sljedeće:

  • da se što prije započne s prevađanjem, izdavanjem Evanđelja,
  • da se priređuju hodočašća,
  • da se u svim našim listovima započne agitirati za svećeničko zvanje, stalež,
  • da se upozore naši bolesnici na veliku korist dragovoljnog trpljenja i
  • da se energija, koja se je do sada utrošila u negativnu kritiku, upotrijebi za propagiranje naše doktrine.

Molim Vas, da se ne ljutite što sam vam toliko toga napisao. Pošto se je Milost Božja Vama poslužila, da sam spoznao istinu katolicizma, to držim da sam morao sve ovo reći upravo Vama. Naravno da se i nadalje preporučam u Vaše molitve jer kako apostol kaže »ja spoznajem dobro, a činim zlo…« i »naš neprijatelj, vrag ne miruje, već poput lava koji riče, naokolo traži, koga bi prožderao.«…

Jesu li Vas pohodile čč. sestre Inviolata i Laura? One su oduševljene za Orlice i misle izabrati Jeanne d’Arc za njenu zaštitnicu. One bi Vam mogle prevađati s francuskoga i na francuski članke koje želite. Poslao sam Vam iz Toulousa rekomandirani članak o Lurdu. Je li ga Narodna Politika odštampala? Šaljete li Hrvatsku Prosvjetu u zamjenu za Demokratie. Jeste li primili brzojav, koji smo spremili za đakovački sastanak? Dobivate li već Croix de Lourdes? Jeste li primili Art et Scolastique? Šime će imati odgovor po svoj prilici koncem ovoga mjeseca. Rezultat o našim štipendijama ćemo imati doskora.

Srdačan pozdrav
Ivan Merz

Ime Marijino, 1921.