Rajlovci – Sarajevo: PROSLAVLJEN ZAŠTITNIK VOJNE KAPELICE BL. IVANA MERZA

Blagdan bl. Ivana Merza, čije ime nosi katolička vojna kapelica svečano je proslavljen 10. svibnja u vojarni Rajlovac nadomak Sarajeva. Euharistijsko slavlje tom prigodom, uz koncelebraciju devet svećenika i sudjelovanjem pripadnika Oružanih snaga BiH predslavio je isusovac p. Ante Topić, župnik župe Sv. Ignacija na Grbavici i vicepostulator cause Č. Sl. Božjeg Petra Barbarića.

U propovijedi p. Topić je istaknuo na osnovu evanđeoskog izvještaja kako moramo postati svjetlost. – Ali što znači, biti svjetlost? Ili još točnije: Imati svijetlu egzistenciju? Biti svijetlost znači tri stvari: znači prihvatiti Boga, prihvatiti sebe i prihvatiti druge. Pogledajmo redom te elemente svjetlosti.

Prihvatiti Boga: znači vjerovati da živimo u njegovu svijetu, da je on prisutan uvijek i svugdje, da je svijetom razlivena njegova ljubav, osobito prema čovjeku i svakom stvorenju. Avantura bl. Ivana Merza počela je onog časa, kad je shvatio da je uronjen u misterij sveprisutnog Boga, Biti vođen tom idejom, tim uvjerenjem, da «živimo, mičemo se i jesmo u Bogu», to znači prihvatiti potpuno Boga.

Prihvatit sebe: znači znati da smo od Boga blagoslovljeni. To nije puka govornička fraza. Isus je više puta jasno rekao učenicima da ih Otac voli. A blažene je nazvao «blagoslovljenima Oca mojega». Prihvatiti sebe znači dakle živjeti u uvjerenju, da nam Bog želi svako dobro. „Ovaj život je samo kratka priprava za vječnost“ poručuje na blaženim Ivan.

Prihvatiti druge: onda znači željeti i drugima isti taj Božji blagoslov, za koji smo uvjereni da ga imamo sami. “Učiniti djelo ljubavi čovjeku koji trpi temelj je svakog duševnog života. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani, poručuje nam blaženik Ivan.

Svi smo pozvani da obnovimo i ojačamo svoj kršćanski život poput našeg Blaženika.

Katolička vjera naša sveta vjera bilo je životno zvanje našega Blaženika. Po Kristovoj riječi svijetlio je svima koji su ga susreli. A što je s nama? Gdje smo mi? Kamo idemo mi? Koga mi oduševljavamo za Krista? Postali smo mlaki kršćani. Bavimo se sobom, svojom karijerom, svojim osobnim interesima, sebično idemo naprijed… Kakav je moj život vjere? Je li to život obzorâ, nade, hrabrosti ili mlaki život koji ne zna izdržati teške trenutke?

Ivan je dobro uvidio dok je bio u službi vojnika i po ratištima što znači rat i život bez Boga ali se nije dao pokolebati. Opredijelio se svim srcem za Krista i obukao se u njegovu bojnu opremu da se odupre zlu. Stao je pod zastavom Kristovom, dušom i tijelom kao vojnik Kristov, za krst časni bijuć boj, a sve za spas duša. Ivanova zahvaćenost Kristovom ljubavlju pretvorila ga je u začin svijetu: Vi ste sol zemlje i svjetlost svijeta.

Hvala ti, orle Kristov, što si nam pokazao put k Suncu! Ove riječi najbolje izražavaju što je Ivan Merz značio za hrvatsku mladež: onaj koji pokazuje put k Isusu Kristu, Svjetlu svijeta i Suncu života. Blaženik nam poručuje: Vratimo se molitvi, vratimo se Kristu jedinoj našoj nadi i spasu! Blaženi Ivane Merče, moli za nas!

Nazočne je na kraju pozdravio vojni kapelan vlč. Ivo Jezidžić te svima izrazio dobrodošlicu, izmolivši molitvu za milost po zagovoru bl. Ivana. Na kraju je p. Ante blagoslovio sve prisutne s blaženikovim moćima koje je donio tom prigodom. Druženje je nastavljeno u vojničkoj blagovaonici uz objed.