Relikvije bl. I. Merza ugrađene u oltar bogoslovne kapelice u Sarajevu

U subotu 9. prosinca 2017. zajednica Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, u
svojih 128 godina postojanja, doživjela je jedan od najsvečanijih trenutaka –
posvetu oltara bogoslovne kapelice u koji su ugrađene relikvije bl. Ivana Merza.
Misno slavlje posvete oltara predslavio je uzoriti Vinko kardinal Puljić, nadbiskup
vrhbosanski uz koncelebraciju apostolskog nuncija u BiH mons. Luigia Pezzuta,
odgojitelje bogoslovne zajednice i desetak svećenika.

Na samom početku misnog slavlja sve prisutne biskupe, svećenike, redovnice i
bogoslove pozdravio je preč. Josip Knežević, rektor. U svojemu govoru preč.
Knežević je istaknuo: „U tih njezinih 128 godina postojanja, Bogoslovija je kao i
naš hrvatski narod često bio obespravljen – od nacionalizacije imovine do
izbjeglištva u Bolu na otoku Braču. Dakle, kao i hrvatski narod i Bogoslovija je
osjetila gorčinu komunizma kada je nakon II Svjetskog rata ovaj dio zgrade gdje se
sada nalazimo nacionaliziran, sve do 1969. godine kada ga je tadašnji nadbiskup
blage uspomene Smiljan Franjo Čekada morao otkupiti od komunističkih vlasti.“
Godine 1944. komunističke vlasti su oduzele Bogosloviju, točnije, današnje
bogoslovno krilo i u njemu nastanili kojekakve urede, skladišta, mljekare,
studentski dom. Velika je to bol i udarac bio za Crkvu na ovom području.
Bogoslovija je raspuštena, a u tom časnom Stadlerovom zdanju na profesorskom
krilu ostala su samo tri Isusovca koja su brinula o Crkvi i nenacionaliziranom dijelu
Bogoslovije. Nadbiskup Smiljan Franjo Čekada odlučuje poduzeti sve potrebne
korake i vratiti Bogosloviju u ruke onih kojima pripada, u ruke onima kojima ta
časna ustanova koja je povjerena Crkvi ovoga kraja za sveto poslanje – formiranje
budućih svećenika, predstavlja nešto sveto. 1969. godine u Bogosloviju, na
profesorsko krilo, vraća se prva grupa bogoslova, a od 1972. godine sporazumnim
dogovorom nadbiskup Čekada postavlja prvu postavu dijacezanskih svećenika za
odgojitelje – rektor preč. Rudol Römer, vicerektor vlč. Zvonimir Baotić, prefekt
vlč. Petar Jukić ( jedini danas živući od ove postave odgojitelja), te ekonom vlč.
Anto Vujčić. Dok danas govorimo o velikim Hrvatima grada Sarajeva, jedna od
upečatljivijih scena otkupa Bogoslovije je bila i ta da je nadbiskup Čekada od tada
najviših komunističkih glavešina u Sarajevu – Branka Mikulića i Hamdije Pozderca
tražio da nam vrate naš nacionalizirani dio Bogoslovije, a danas prozvani veliki
Hrvat, Branko Mikulić se tomu uvelike protivio, a otkupljivanje vlastite kuće od
komunističkih vlasti, jedini način da se Bogoslovija vrati, potpomogao je Hamdija
Pozderac.

Kapelica Naviještenja Gospodinova – Blagovijesti, ovaj patron i današnji izgled
može zahvaliti mons. Petru Jukiću, nekadašnjem prefektu i profesoru na
Bogosloviji. Mons. Jukić, tada kao odgojitelj i glavni suradnik između
organizacijskog odbora za obnovu vraćenog dijela Bogoslovije i vodstva
Bogoslovije, poduzima jedan od teških koraka. Uz savjetovanje s mnogim
stručnjacima i uz odobrenje nadbiskupa Čekade, današnju dvoranu Pavla VI,
armiranom betonskom pločom polovi i tako stvara najljepšu prostoriju u
Bogosloviji – bogoslovnu kapelicu. Dodatni stubovi, razne pregrade i kubici
armiranog betona za izgradnje srca jedne odgojne ustanove, bili su sitnica, u
odnosu na ono što e se iz te kapelice izmoliti, odgojiti i formirati. Nakon odluke da
patron ove novosagrađene kapelice bude Naviještenje Gospodinovo, ne može se
zaobići ime umirovljenog profesora Bože Odobašića, tada rimskog studenta, koji je
uz nadbiskupovo odobrenje kupio mozaik Navještenja koji se danas nalazi u
kapelici, i mons. Mate Zovkića koji je sudjelovao u organizaciji dopremanja istoga
u Sarajevo.

Zahvaljujući mons. Franji Komarici, biskupu banjolučkom, u novoposvećeni
oltar, stavljene se moći blaženog Ivana Merza. Bl. Ivan Merz kojega možemo
nazvati i sinom ove časne ustanove, redovno je u svojim dolascima u Sarajevo
na hodnicima Bogoslovije molio časoslov i krunicu. Bl. Ivan je jedan od
mnogih svetaca i blaženika koji su hodili ovim hodnicima, ali zasigurno je
jedan od najbližih srcima današnjih bogoslova, jer ipak on je sin ovog kraja i
Bosne nam drage.
U svojoj propovijedi, kardinal je pozvao sve prisutne da se poistovjete sa oltarom,
tim žrtvenikom Gospodnjim, da postanemo svjesni kako smo mi pozvani biti
žrtvenici i nositelji Krista svim ljudima i tako svjedočiti svoj identitet Kristovih
ljubljenih učenika.

Svečanom ceremonijom ravnao je bogoslov Marin Babić, ceremonijar, a zborom i
liturgijskim pjevanjem vlč. Marko Stanušić.
Nakon svečanog Misnog slavlja svi prisutni su se okupili i oko obiteljskog stola u
bogoslovnoj blagavaonici.