Rim: OBRANA DISERTACIJE O BL. IVANU MERZU NA PAPINSKOM SVEUČILIŠTU URBANIANI U RIMU

Disertacija obrađuje  filozofsku misao blaženog Ivana Merza (1896. – 1928.) pod vidom odnosa razuma i vjere.Autor disertacije u proučavanju ove teme kod I. Merza polazi od 
temeljne postavke da se ne odvaja vjera od razuma jer oboje zajedno
prate razvoj misli I. Merza u odnosu na razne egzistencijalne i
filozofske teme prisutne u njegovom razmišljanju i djelima.

      Prvo poglavlje s biografskim elementima predstavlja ključne
momente iz života I. Merza koji su utjecali na njegovu duhovnu i
intelektualnu izgradnju, njegova životna opredjeljenja s osvrtom na
društveno-kulturne i povijesno-geografske utjecaje. Važno je uočiti
činjenicu kako se mladi Merz suprotstavio obiteljskoj i društvenoj
sredini koja je bila uglavnom laičkog obilježja. Dramatika ratnih
događaja vode ga prema dubokoj analizi zbivanja kojih je bio sudionik
te zauzima kritički stav prema duhu svoga vremena; u svemu na osoban
način traži egzistencijalne i uvjerljive odgovore.

     Drugo poglavlje posvećeno traženju istine i smisla života,
produbljuje filozofska pitanja s kojima se Merz susreće kroz svoje
refleksije, a koje vode računa o različitim stajalištima filozofije i
vjere, držeći se otvorenim onim slutnjama koje  određuju njegovo osobno
traženje. Merz upozorava na važnost duhovnosti kojom svladava pojam
materijalističog gledanja na pojam „slučaja“ i „ne-smisla“ života;
prepoznaje jedan viši red, dakle također i prvenstvo Istine koja dovodi
do Izvora, tj. do Boga.

     U trećem poglavlju posvećenom otvorenosti čovjeka prema transcendenciji, analizira se misao I. Merza
koji prepoznaje pojavne vidove umjetnosti preko estetike, koju dovodi u
religiozno područje. To se posebno odnosi na liturgiju koju otkriva kao
najviši oblik umjetnosti. Tako umjetnost koja uvire u religiju, kao
etika i moral, te vjera i razum pridonose konačnom upoznavanju Boga i
čovjeka.

     U zaključku se na sažet i jasan način iznosi, pozivajući se na
glavnu misao teze, Merzovo stanovište u odnosu vjere i razuma u
čovjeku. Takav odnos je dijalektičan; vjera i razum uzajamno se
podupiru iako se čini da potencijali jednoga postavljaju granice
drugome. Ovaj odnos dopušta da oni budu vodilja i pomoć jedno drugome;
tako vjera i razum postaju sastavni elementi u davanju smisla čovjekovu
životu.

 Sve o obrani teze na talijanskom može se naći na adresi: http://www.ivanmerz.hr/international/tal/ribic1.htm

          Stjepan Ribić rođen je u Osijeku 1977.g. Srednju školu
završava u Valpovu i Virovitici. Kao katolički laik studira filozofiju
na Papinskom sveučilištu Gregorijani u Rimu gdje 2003. postiže
licencijat sa specijalizacijom iz sistematske filozofije. Nastavlja
dalje doktorski studij iz filozofije na Papinskom sveučilištu Urbaniani
gdje priprema doktorsku disertaciju. U međuvremenu se zaposlio u
 službi za međunarodne projekte i evropske integracije
Osječko-baranjske županije. Trenutno je direktor Regionalne razvojne
agencije Slavonije i Baranje s uredom u Osijeku i Bruxellesu.