Rim: Preminuo mons. dr. FABIJAN VERAJA

Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, mons. Fabijan Veraja, preminuo je u utorak 28. X. 2014., u svome domu u Grottaferrati kraj Rima. Dok je radio u Vatikanskoj Kongregaciji za kauze svetaca napisao je Poziciju o Ivanu Merzu čime je puno pridonio za njegovo proglašenje blaženim.

Mons. Fabijan Veraja, sin Ivana Veraje i Danice rođ. Šunjić, rodio se 20. siječnja 1923. u Metkoviću. Osnovnu školu pohađao je u rodnome Metkoviću a gimnaziju s maturom u Biskupskome sjemeništu u Splitu. Filozofsko-teološki studij započeo je u Đakovu 1941. godine jer to u Splitu nije bilo moguće zbog ratne situacije i talijanske okupacije. Pred prodorom partizana, 14. travnja 1945. svi bogoslovi su napustili Đakovo. Kratko su se zadržali u Zagrebu i onda su 6. svibnja krenuli na put u nepoznato prema Sloveniji i Austriji. U posljednji trenutak Veraja je promijenio svoj plan u Sloveniji i krenuo prema Italiji. To mu je spasilo život od sigurne smrti. Sve te događaje kasnije će opisati u autobiografskoj knjizi „Putovima providnosti“. Zajedno s nekoliko drugih bogoslova stigao je u Rim, u Zavod sv. Jeronima 5. lipnja 1945. Zavod sv. Jeronima nije bio za bogoslove pa je Veraja s drugim bogoslovima smješten u Irski kolegij koji je bio otvoren za klerike i svećenike koji nisu imali smještaja u drugim crkvenim ustanovama. Studij je nastavio na Papinskome Gregorijanskome sveučilištu.  

Za svećenika Splitske i Makarske biskupije zaređen je u Rimu u bazilici Santi XII Apostoli, 19. srpnja 1947. Sutradan je slavio Mladu Misu u Kalistovim katakombama pored groba sv. Fabijana. U Zavodu sv. Jeronima boravio je od 1947. do 1959. s prekidom studija 1948. do 1952. zbog slaboga zdravlja. Nakon ređenja nastavio je studij teologije na Gregoriani. Doktorirao je 18. prosinca 1956. s tezom Le origini della controversia teologica sul contratto di censo nel XIII secolo. Magisterij iz kanonskoga prava položio je na Papinskome lateranskom sveučilištu 1962. Dok je boravio u Zavodu sv. Jeronima pastoralno je pomagao u više župa i ustanova. Od 1959. do 1979. bio je kapelanom u rimskome „Istituto dell’Assunzione“. Predavao je osnovno moralno bogoslovlje u rimskome novicijatu sestara Asumpcionistkinja (1956-1958). Od 1957. do 1961. predavao je vjeronauk u liceju sestara Ančela u Rimu. Godine 1961. primljen je u „Kongregaciju obreda“ i time je definitivno ostao na službi u Rimu. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 7. prosinca 1981. godine podtajnikom Kongregacije za proglašenje svetima i na toj službi je ostao do odlaska u mirovinu 1993. godine.

Pok Fabijan Veraja je bio izrazito plodan znanstveni radnik. Najviše radova, knjiga i stručnih članaka, objavio je na talijanskome i latinskome jeziku a neka su mu djela prevedena na više jezika. I nakon odlaska u mirovinu posvetio se pisanju. Tako je među ostalim napisao „pozicije“ za proglašenje blaženim i svetim bl. Ivana Merza i bl. Miroslava Bulešića. U lipnju ove godine Zavod sv. Jeronima objavio je njegovu posljednju knjigu „Nikola Moscatello. ‘Uspomene’ u svijetlu dokumenata“.

Predviđeno je da u crkvi sv. Jeronima u Rimu bude oproštajna sv. misa s tijelom pokojnika o čemu ćemo naknadno izvjestiti. Potom bi slijedio prijevoz tijela u Domovinu i ukop u Metkoviću.

Don Jure Bogdan, rektor