Sarajevo: SPOMEN-PLOČA I PROSLAVA 10. OBLJETNICE BEATIFIKACIJE I. MERZA

Na početku Mise sve nazočne pozdravio je rektor preč. Marko Zubak
citirajući iz dnevnika bl. Merza u Beču iz 1915. sljedeće riječi: „Kad
pomislim na svoje buduće zvanje…, rado bih bio profesorom u Bosni,
otvarao djeci pojmove, pokazivao im dublju vezu stvari, oduševljavao za
vjeru i umjetnost, a sam književno radio, možda i pisao. Nije to neki
egoizam. U čovjeku je altruistički element silno jak i on nije
zadovoljan samo da steče imanje, nego hoće da drugima duševno pomogne,
da im dade svoje krvi i svoga znoja“. Istaknuo je „da nas je pomalo stid
što nismo bolji mi bliži Kristovi suradnici, kada čitamo misli i djela
Ivana Merza koji je sebi postavio vrlo visoke ciljeve smatrajući se
lošim kršćaninom i tražeći čistoću duše i tijela“. Podsjetio je na
Merčeve riječi dok se lomio i uzvikivao: „Kako sam daleko od
savršenosti! Tijelo će mi strunuti, ali ono golemo duševno što jedva
slutim postat će veliko, puno svjetla i perspektive“. Naglasio je da taj
je drhtaj mistične jeze znao usađivati i svojim učenicima koji to
navode u svojim uspomenama na profesora Merza, te objasnio zbog čega
podižu spomen ploču bl. IVanu u sarajevskoj bogosloviji: „Želja nam je
da ovim činom bl. Ivan Merz postane i naš veći uzor i zagovornik u nebu
kako bismo svakim danom postajali savršeniji i bolji“.
    U svojoj
poticajnoj homiliji kardinal Puljić je s udivljenjem govorio o čvrstoći
vjere laika Ivana kojemu je snaga bila svakodnevna pričest, ispit
savjesti i božanski časoslov. Potičući nazočne vjernike, svećenike,
redovnike, redovnice i bogoslove da se odvaže radikalno slijediti Krista
po primjeru bl. Ivana Merza, rekao je da nitko nije postao svet bez
poteškoća. Naglasio je da je tajna Merčeva uspjeha u svetosti bila je u
tome što nikada nije stavljao sebe ispred Boga, iako nije odmah primio
pravi kršćanski odgoj, nego uljudbeni, pa će iz te učtivosti imati
povjerenja slijediti primjer svojih odgojitelja i profesora.
Nakon
Misnog slavlja, u hodniku Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa na prvom
katu između sjemenišne kapele i vitraja sjemenišne crkve otkrivena je i
blagoslovljena ploča u spomen na Ivana Merza na kojoj piše:
BLAŽENI
IVAN MERZ-Banja Luka, 1896. – Zagreb, 1928.,
kao suradnik nadbiskupa
Ivana Ev. šarića u provedbi Katoličke Akcije među Hrvatima
i kao
dopisnik Katoličkog tjednika, često je odsjedao u ovoj Bogosloviji
gdje
je uvijek sudjelovao na Svetoj misi, a na ovome hodniku pobožno molio
Božanski časoslov.

“Hvala ti, Orle Kristov, što si nam pokazao put k Suncu.”
(Natpis na svilenoj vrpci s pogrebnog vijenca od mladih iz Vinkovaca)
“Katolička vjera je moje životno zvanje.”
(Iz pisma majci iz Pariza, 1921.)
Spomen-ploča je podignuta prigodom 10. obljetnice njegove beatifikacije.
2003. – 22. VI. – 2013.


Nakon
što su kardinal Puljić i p. Božidar otkrili ploču, bogoslovi Oliver
Jerković i Ante Vrhovac su izrecitirali himnu Ivanu Merzu, a potom je
bogoslovski zbor „Stjepan Hadrović“ otpjevao liturgijsku popijevku „Do
nebesa nek se ori“.

Dana 22. lipnja 2003. papa Ivan Pavao II. je
u Banjoj Luci proglasio Ivana Merza blaženikom Katoličke Crkve. U svome
govoru na svečanom proglašenju blaženim Ivana Merza u Banjoj Luci Papa
Ivan Pavao II. je, između ostalog, rekao: „Ivana Merza dajem vam danas
kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u
vašoj povijesti… On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima
svjetovnjacima… Ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika
značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!“. Papa
Benedikt XVI. u svojoj apostolskoj pobudnici o Euharistiji „Scramentum
caritatis“ objavljenoj 2005. g. uvrstio je bl. Ivana Merza kao
predstavnika hrvatskih duhovnih velikana među 18 najvećih svetaca Crkve
kao uzor štovanja Euharistije.