Svečana Akademija u povodu stote obljetnice Ivana Merza
U nedjelja, 15.prosinca 1996. s početkom u 17 sati održana je u Hrvatskom narodnom kazalištu Svečana Akademija posvećena 100.obljetnici rođenja Sluge Božjega Ivana Merza. Akademiju je organizirala Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza. Brojni štovatelji Ivana Merza ispunili su kazalište do posljednjeg mjesta. To je već drugi puta da je spomen na Ivana Merza održan u ovome hramu hrvatske kulture. Prvi puta u Hrvatskom narodnom kazalištu bila je svečano proslavljena 15. obljetnica smrti Ivana Merza i to u svibnju mjesecu 1943.god. što je bilo spomenuto na ovoj sadašnjoj akademiji. Na akademiji su sudjelovali razni izvođači, među njima i pet pjevačkih zborova: Akademski zbor "Palma" iz Bazilike Srca Isusova iz Zagreba, Collegium pro musica sacra iz Zagreba, zbor učenika Nadbiskupske klasične gimnazije, zbor učenika Osnovne škole "Dr.Ivan Merz" iz Zagreba, zbor "Katančić" iz Valpova. Kroz riječ i glazbu raznih izvođača prikazan je lik Ivana Merza. Pojedine točke ilustrirale su određene vidove njegove duhovnosti. Tako je kroz riječ i glazbu ponovno predstavljena ljepota njegove duše i još jednom došla do izražaja poruku koju nam Bog preko njega upućuje.
Pozdravni govor postulatora, o.Božidara Nagya, na otvorenju Akademije:
"Već po drugi puta od kako je Ivan Merz napustio ovu zemlju i ušao u blaženu vječnost, u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu održava se komemoracija njemu u spomen. Prvi puta bilo je to 1943. godine kada se komemorirala 15.obljetnica njegove smrti. Nakon više od pedeset godina opet se na ovome mjestu okupio novi naraštaj njegovih štovatelja koji čuvaju njegov spomen da u ovome hramu hrvatske kulture proslavi stotu obljetnicu rođenja čovjeka koji je duboko označio hrvatsku religioznu kulturu u ovom našem stoljeću svojim svetačkim životom i svojim odgojiteljskim radom među hrvatskom mladeži. "Suđeno je za neke ljude, da njihovo ime nikada ne silazi sa poprišta duhovne borbe čovječanstva" - tim riječima započinje svoj poznati esej o Ivanu Merzu njegov bliski prijatelj, prof. Dušan Žanko, intendant Hrvatskog narodnog kazališta u vremenu od 1941. do 1943. Svoj esej prof. Žanko nastavlja: "Ti se ljudi pojave najednom kao neki poslenici višega svijeta i uđu u službu ovoga svijeta, .... ne misleći na uspjeh i ne računajući na snagu svoje riječi i svoga srca, nego samo na slavu Ideje. Kao vjesnici nijeme Providnosti, kao oblici nevidljive ljubavi umiješaju se među ljude i njihova budnost ide pred svima, njihova mudrost uznemiruje sve... Ime Ivana Merza može se već danas sigurno ubrojiti među imena onih koji se neće izbrisati ni na nebu ni na zemlji" završava prof. Žanko uvod svoga eseja o Merzu. Svjedoci smo da se ove gotovo proročanske riječi Dušana Žanka koje je napisao još daleke 1938.god. i danas ostvaruju, sedamdeset godina nakon Merčeve smrti, a sto godina nakon njegova rođenja. Ime Ivana Merza svih ovih godina nije silazilo niti se umanjivalo, postalo je dapače program života i rada jedne cijele generacije mladih hrvatskih katolika i sada se nalazi u svome usponu da zasjaji sa oltara naših crkava kao blaženik i svetac. Kada je Hrvatska pošta u siječnju ove godine u izvjesnom smislu otvorila proslavu Merčeva jubileja, 100. obljetnice njegova rođenja objavivši poštansku marku s njegovim likom razaslavši je u cijeli svijet, objavila je tu marku zajedno s druge dvije u seriji "Svjedoci srca i duhovnosti u Hrvata". Ono što nas je večeras ovdje okupilo to je upravo duh i srce Ivana Merza, i to onaj njegov duh i srce koji su bili potpuno prožeti i obogaćeni Božjom milošću. I taj njegov preobraženi duh i srce Kristovom milošću dali su poticaj da je te iste godine 1943. kad se na ovom mjestu svečano komemorirala 15. obljetnica njegova ulaska u vječni život, po prvi puta u javnosti iznesena ideja da treba pokrenuti postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim. Trebalo je međutim pričekati još drugih 15 godina da se od ideje prijeđe na ostvarenje. 1958. god. još za života Kardinala Alojzija Stepinca, a zalaganjem nadbiskupa Franje Šepera i Merčevih štovatelja, ovdje u Zagrebu pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim, a koji se sada u Rimu sretno privodi kraju i vjerujemo da ne ćemo morati još tako dugo čekati da našega Ivana Merza vidimo na našim oltarima. Prošlog mjeseca i u Parizu, u gradu u kojem je Merz završio svoj studij, svečano je proslavljen jubilej Merčeve 100. obljetnice. Tom smo se prigodom prisjetili onoga što je pisao francuski katolički dnevnik La Croix, neposredno nakon Ivanove smrti. Donoseći tužnu vijest o njegovoj smrti popraćenu nekrologom, u članku se navodi kako nas je ostavio čovjek koji je pobuđivao velike nade, a članak završava ovim riječima: "Ali hrvatskim katolicima ostaje ipak jedna velika utjeha, a ta je da je Ivan Merz umro kao svetac, nakon što je živio kao svetac." Već iz Pariza, gdje je Merz za vrijeme studija već provodio svetački život njegovi prijatelji koji su tome bili također svjedoci iznijeli su francuskoj javnosti preko ovoga lista svoje uvjerenje o Merčevoj svetosti. Svetost Ivana Merza jest ono najvrednije na njemu što od njegova lika i djela čini neprolaznu vrijednost, te je izvor trajnih nadahnuća za kršćanski život, čega je potvrda i cijela ova proslava njegove 100. obljetnice rođenja. činjenica da mnoštvo hrvatskih mladića i djevojaka slijedi i danas njegove ideje u okviru katoličkih organizacija, kao što je to bilo i u prošlosti, znak je koliko su duh i srce Ivana Merza privlačni, koliko su njegove ideje snažne i jake. Ono što nas na Merzu privlači jest u stvari sam Isus Krist kojemu je Merz potpuno otvorio vrata svoje duše i svoga srca. Na Ivanu Merzu, kao i na svakom Božjem ugodniku, vidimo sliku obnovljenog čovjek u Kristu na što je pozvan svaki kršćanin snagom sakramenta krštenja i potvrde. Ovom Akademijom želimo kroz riječ i glazbu ne samo odati počast i komemorirati 100. obljetnicu Merčeva rođenja nego i omogućiti da nam progovori njegov duh i srce. I dok svi želimo i molimo da nam Ivan što prije zasvijetli sa naših oltara kao svetac sveopće Crkve, poslušajmo i ovom prigodom za njegovu 100. obljetnice rođenja što nam on govori, ali isto što nam Bog želi reći kroz njegov lik, kroz svjedočanstvo njegova svetoga života."
Program i sadržaj Akademije
Akademiju je otvorio pjevački zbor "Katančić" otpjevavši himnu Ivanu Merzu za koju je riječi napisao Mirko Validžić, a glazbu Vinko Glasnović. Slijedila je pozdravna riječ o.Božidara Nagy, postulatora kauze Sluge Božjega Ivana Merza. Prve tri pjesme izveo je zbor "Katančić" iz Valpova koji je sudjelovao također i na proslavi Merčeva stogodišnjeg jubileja u Rimu. Pjesma "O Ljubavi božanska vjerna" od D.Bortnjanski- E.Trišler, sa svojim sadržajnim riječima ilustrira Božju ljubav koja je sva prožela Ivana Merza, njegovu dušu i njegov život i bila je u izvorištu svih djela što ih je Merz načinio u svome apostolatu. U svojim duhovnim bilješkama Merz je zapisao 1923.g.: "Osjetio sam svu ljubav Božju koja se očituje u njegovim neizmjernim dobročinstvima... Pokreće svemir, sunca, da ja mogu živjeti... No najveće je dobročinstvo gdje nam se neizmjerni Bog sam daje. " Na jednom mjestu u svojoj za sada još neobjavljenoj studiji "Glazba i katolicizam" Ivan Merz spominje glazbenika Palestrinu, a njegovu glazbu naziva glazbom svetosti te je preporuča mladima za slušanje i izvođenje. Pjesmu "Jesu Rex admirabilis" od Palestrine izveo je zbor "Katančić" iz Valpova. Prijevod pjesme na hrvatski glasi: Isuse Kralju predivni, uzvišeni pobjedniče, slatkoćo neizreciva cijeloga te želimo. Ostani s nama Gospodine i osvijetli nas svjetlom, zagrij duh toplinom, a svijet ispuni svojom dobrotom. Ove riječi izražavaju one misli koje je Ivan Merz zapisao 1923.g. u svojim duhovnim bilješkama: "Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci, služiti pod Tvojom zastavom. I oca, i majku i sve što mi je drago zaboravljam, kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Najradije bih Ti tamo služio, gdje se neprestano o Tebi razmišlja, i samo, samo Tebi i više nikome ne služi." Ivan Merz posebno je štovao Gospu Bezgrešnu. U kutu svoje sobe imao je kip Bezgrešne pred kojom je stalno gorjelo vječno svjetlo. Na sam dan Bezgrešnog Začeća još kao 19 godišnji mladić položio je zavjet čistoće do ženidbe, a nekoliko godina kasnije 1923.g. položio je za isti blagdan Bezgrešne 8. prosinca i vječni zavjet čistoće. Pjesmu "Bezgrešna Djevice" od franjevca oca Kamila Kolba, koju je izveo zbor "Katančić" iz Valpova ilustrirala je ljubav i odanost Ivana Merza prema Bezgrešnoj Djevici.
Mira Preisler: Naš dobri
brat Ivan
C. Franck: Panis Angelicus
O. di Lasso: Domine, labia mea
aperies
M.Pavelić-M. Lešćan: Ivanu Merzu
Recital: čovjek Žrtve,
Euharistije, Apostolata
V.Stahuljak: Isuse naš; G.
Rossini: O salutaris hostia; Alessandro Scarlatti: Exultate Deo -
Akademski zbor "Palma"
Ilija Pandža: Dr.Ivanu Merzu; -
Boris Kolb: Božjemu Orlu dr.Ivanu Merzu
Zdrava Devica, obrada M. Lešćan
- Collegium pro musica sacra
B. Papandopulo, Psalam 150 -
Collegium pro musica sacra
Dušan Žanko: Duša Ivana Merza -
izvadci iz eseja
M. Grlić: Ivanu Merzu; L.
Kuzinović: Ivanu Merzu - Zbor učenika Nadb.klasične gimnazije
P. Perica: Mladi naprijed - Zbor
učenika Nadb.klasične gimnazije
G. Verdi: Zbor Hebreja iz opere
Nabucco. Izvodi Dječji zbor Osnovne škole "Dr.Ivan Merz" iz Zagreba
I na kraju programa voditelji su naglasili
jednu važnu činjenicu. Dok slavimo 100. obljetnicu rođenja našega Ivana
Merza ne možemo a da se ne sjetimo i završetka njegova život. Znajući da
Bog želi i traži od njega da mlad umre on spremno prikazuje Bogu svoj
mladi život i svoju ranu smrt kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež o čemu su
nam ostavili sigurna svjedočanstva njegovi najbliži kojima je to on bio
priopćio, i kako je zapisano u njegovim biografijama. Koliko je ta žrtva
bila ugodna Bogu, koliko je donijela ploda pokazale su godine koje su
slijedile sve do naših dana. Tisuće mladih sve do danas uzele su Ivana
Merza za uzor; što je on za njih značio najbolje su to izrazili sami mladi
kad su mu na grob donijeli vijenac s vrpcom, na kojoj stoji natpis: Pjesma Bože čuvaj Hrvatsku koju su svi zajedno zapjevali i zbor i publika na koncu akademije, podsjetila je na žrtvu života Ivana Merza za hrvatsku mladež i na njegovu trajnu molitvu pred prijestoljem Svevišnjega za hrvatski narod i hrvatsku domovinu u kojoj je živio i našao svoje posljednje počivalište. |