KONGREGACIJA ZA KAUZE SVETIH

V A T I K A N

DEKRET O ČUDU PO ZAGOVORU IVANA MERZA

Proglašen u Vatikanu, u nazočnosti Pape Ivana Pavla II. 20. XII. 2002.

         Časni Sluga Božji Ivan Merz rodio se u Banjoj Luci, u  Bosni, 16. prosinca 1896. godine. Vrlo je uspješno završio studije postigavši doktorat na Zagrebačkom sveučilištu. Nakon toga mu je bilo povjereno da na Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu poučava francuski jezik. Od mladosti je bio dosljedan  i velikodušan u vjernosti svojim krsnim obećanjima i revno je sudjelovao u misiji Crkve, nastojeći svim snagama promicati Katoličku akciju i kršćanski odgoj omladine, te liturgijski život, euharistijsku pobožnost, dužnu vjernost Rimskom Prvosvećeniku i katoličku kulturu. Shrvan bolešću umro je na glasu svetosti 10. svibnja 1928.

         Papa Ivan Pavao II. dne 5. srpnja 2002. izjavio je da je Sluga Božji u herojskom stupnju vršio bogoslovne, stožerne i njima srodne kreposti.

         Postulator kauze, u vidu beatifikacije, podvrgao je sudu Kongregacije za kauze svetih navodno čudesno ozdravljenje Anice Ercegović, nastanjene u Zagrebačkoj nadbiskupiji, koja je 1924., kad je imala 19 godine, oboljela od tuberkuloze s kavernom, čemu su pridošli reumatični polyarthritis i srčano oboljenje. U ono vrijeme nije bilo uspješnih lijekova protiv tuberkuloze, stoga se stanje djevojke postupno pogoršavalo. Godine 1925. njezino je zdravlje bilo tako loše da je bila smještena u jednu zagrebačku kliniku, odakle je izašla u vrlo lošim zdravstvenim uvjetima uopće i s bolesnim plućima. Lijekovi nisu imali nikakva učinka ni uza sve to što je potpuno mirovala i promijenila klimu.

         Godine 1930. umrla joj je majka, uslijed čega je Anica bila i tjelesno i duševno skršena. U srpnju iste godine kroz nekoliko dana bila je u Zagrebu na duhovnim vježbama, a potom je, prije nego se vrati kući, otišla na grob Sluge Božjega Ivana Merza moliti da bi njegovim zagovorom kod Boga ozdravila od bolesti, koja ju je već šest godina mučila. Ondje se odmah osjetila zdravom i, vrativši se kući, prihvatila se redovitih poslova uživajući dalje u punom zdravlju. Njezino je ozdravljenje bilo potpuno i trajno.

         Nadbiskup je zagrebački 2002. godine ustanovio posebno Povjerenstvo koje je trebalo sakupiti sva svjedočanstva o gornjem ozdravljenju. Ova je Kongregacija dne 1. ožujka iste godine priznala tim svjedočanstvima i dokazima pravnu vrijednost za daljnji postupak. Liječničko vijeće je u sjednici od 8. svibnja izjavilo da se radi o brzom, potpunom, trajnom i znanstveno neprotumačivom ozdravljenju. Sljedećeg 13. rujna održan je Posebni kongres konzultora teologa, a 5. studenoga Redovita sjednica Otaca kardinala i biskupa, u kojoj je bio ponens  kauze preuzv. gosp. Salvatore Fisichella, naslovni biskup Voghenze. U jednom i u drugom tijelu, bilo konzultora bilo kardinala i biskupa, na pitanje je li utvrđeno da se radi o čudu od Boga učinjenu, odgovoreno je pozitivno.

         Pošto je potpisani Kardinal prefekt o svemu ovome podrobno izvijestio Vrhovnog Svećenika Ivana Pavla II., Njegova Svetost je, prihvativši i potvrdivši mišljenja Kongregacije za kauze svetih, naredila da se o gornjem čudesnom ozdravljenju priredi dekret.

         Pošto je to propisno učinjeno, sazvavši danas niže potpisanog Kardinala prefekta i Ponensa Kauze te mene Tajnika Kongregacije i ostale koji se obično pozivaju, u njihovoj prisutnosti Sveti je Otac svečano izjavio: Utvrđeno je čudo što ga je Bog učinio po zagovoru Časnoga Sluge Božjega Ivana Merza, kršćanskog laika, tj. brzo, potpuno i trajno ozdravljenje Anice Ercegović od «tuberkuloze pluća, s istom bolešću u obitelji, te reumatičnog sindroma i miocarditisa».

         Njegova Svetost je odredila da se ovaj dekret objavi i da bude uvršten u akte Kongregacije za kauze svetih.

         U Rimu, 20. prosinca 2002.

              Iosephus kard. Saraiva Martins

Prefekt

+ Eduardus Nowak

Nasl. nadbiskup Lunija,

Tajnik