Beatifikacija

OLTARNA SLIKA
BLAŽENOG IVANA MERZA

POSTAVLJENA ZA VRIJEME BEATIFIKACIJE

Oltarna slika, koja prikazuje novog blaženika Ivana Merza i koja će stajati za vrijeme Papine mise beatifikacije na Petrićevcu u Banjoj Luci, djelo je osječkog slikara Zdenka Gelenčira. Slika je dimenzija 2 m x 4 m. Netko može pitati kako to da je tako velika čast - naslikati oltarnu sliku za Papinu misu beatifikacije - pripala jednom relativno mladom slikaru iz Osijeka. Dva su tome razloga.

Slika izrađena u Osijeku – zašto? - Beatifikacija Ivana Merza trebala je biti u Osijeku za vrijeme Papinog trećeg pohoda Hrvatskoj koji se upravo odvio u lipnju 2003., a što su bili odlučili hrvatski biskupi u dogovoru sa Svetom Stolicom još u jesen 2002. god. U međuvremenu su bosansko-hercegovački biskupi predložili i zamolili Svetoga Oca da beatifikacija Ivana Merza bude u Banjoj Luci, što je i prihvaćeno.
Kako je Osijek trebao biti grad Merčeve beatifikacije željelo se ipak nečim obilježiti ovu prvotnu namjeru da tako i taj grad barem nečim sudjeluje u tom svečanom činu proglašenja blaženim prvog laika Crkve u Hrvata. Stoga je izabran jedan osječki slikar da naslika oltarnu sliku. A zašto upravo g. Zdenko Gelenčir? Jer se ovaj umjetnik već okušao u slikanju Ivana Merza. Izradio je bio prošle godine po narudžbi mons. Nikole Kerčova veliku sliku-umjetninu u ulju visine 2,60 budućeg hrvatskog blaženika za župu sv. Josipa u Osijeku.

Idejno osmišljenje slike dali su zajedno banjalučki biskup Franjo Komarica i postulator o. Božidar Nagy. Slika je bogata porukom, simbolikom i sažima Merčev život. Prikazuje Ivana Merza u mladenačkom liku i u bijelom odijelu. Rađena je po uzorku dviju slika iz njegovih gimnazijskih banjalučkih dana gdje ga vidimo upravo u bijelom odijelu koje je tada nosio. Zašto je uzet njegov mladenački lik? Da se u prvom redu naglasi njegova svetačka preobraženost i nebeska slava u kojoj se sada nalazi. U nebu, gdje se nalaze blaženici i sveci, nema starosti. Tamo vlada vječna mladost i ljepota. Osim toga, ovim izborom njegove fotografije u bijelom odijelu, koje je on i u stvarnosti nosio, željela sa istaknuti čistoća njegove duše i moralna neporočnost njegova svetačkog života. Živio je moralno čistim životom; u 19 godini zavjetovao je čistoću Blaženoj Djevici Mariji do braka, a kad mu je postalo jasno da Bog od njega traži cijelo njegovo srce, sa 27 godina zavjetovao je doživotnu čistoću u posvećenom celibatu kao laik. Još kao 20-godišnji mladić zapisao je u svome dnevniku prije odlaska u vojsku ove misli o ljepoti moralno čistog življenja: «Čistoća i vječno čistoća treba da je geslo!»

Moto Papinog pohoda Banja Luci jest «Blaženi čista srca» što je jedno od osam Isusovih blaženstava iz govora na gori (Mt., 5,8) Te riječi također pišu na knjizi koju Ivan Merz drži u rukama koja je ujedno simbol i misala, i Sv. Pisma, i općenito svijeta književnosti, kulture i znanosti čime se Merz posebno bavio. Nadalje, knjiga u njegovim rukama želi ga označiti kao čovjeka knjige, studija, duhovnog čitanja i tražitelja istine, kao katoličkog intelektualca, doktora u struci (književnost) i profesora što je bio po zanimanju. U lijevoj ruci Merz drži krunicu; to je oznaka Merza kao čovjeka molitve općenito (čak je četiri sata dnevno molio) i napose kao velikog štovatelja blažene Gospe kojoj je svaki dan molio krunicu.

Merz je prikazan u hodu. Ide kroz život s knjigom i krunicom, tj. studijski proučava život oko sebe i s molitvom u srcu. Vedar je i zagledan u Kristov križ u čijem središtu je Euharistija, znak Kristove žrtve, ljubavi i njegove nazočnosti među nama, koju je Merz za života posebno štovao. Ova kompozicija podsjeća na Merčeve riječi koje je pisao majci iz Pariza da se uvjerio u istinitost katoličke vjere i da se zato «cijeli moj život kreće oko Krista Gospodina». Isto tako i na riječi iz njegova testamenta: «Život mi je bio Krist.»

Uz Merza su razne osobe predstavnici Crkve u Hrvata, iz koje je Merz izrastao, svjedoci njegove svetosti i osobe koje su na jedan ili na drugi način pridonijele njegovoj beatifikaciji.

Desna strana prvi donji red: Marica Stanković, bliska suradnica Ivana Merza u apostolatu, koja je ostvarila ideju Merčevog civilnog reda i osnovala zajednicu Suradnica Krista Kralja i koja je u ime Suradnica uputila službenu molbu crkvenim vlastima da se pokrene postupak za proglašenje blaženim Ivana Merza. - O. Josip Vrbanek, isusovac, duhovnik i ispovjednik Ivana Merza, koji ga je pratio posljednjih šest godina u njegovu usponu prema oltaru, koji ga je dopratio do smrti i koji je kao svjedok njegove svetosti napisao njegovu biografiju u vidu pokretanja postupka za njegovu beatifikaciju kao dokaz da je posjedovao kršćanske kreposti u herojskom stupnju. - Kardinal Franjo Šeper Merza je osobno poznavao, bio je uvjeren u njegovu svetost i 1958. god. kao zagrebački nadbiskup pokrenuo je postupak za Merčevu beatifikaciju.

Desna strana drugi red: Anica Ercegović iz Sunje koja je čudesno ozdravila po zagovoru Ivana Merza od neizlječive bolesti i čije je čudesno ozdravljenje prihvaćeno u Vatikanu u postupku Merčeve beatifikacije. Dr. Ivan Protulipac, mučenik, bliski suradnik Ivana Merza u orlovskoj organizaciji, žrtva komunističkih progona, ubijen 1946. god. u Trstu od jugoslavenskih komunista. Msgr. Ivan Evanđelista Šarić, sarajevski nadbiskup s kojim je Ivan Merz bio povezan velikim prijateljskim vezama i koji je Ivana Merza posebno štovao i cijenio kao svetog čovjeka. Kardinal Franjo Kuharić koji je mnogo divnih govora o Ivanu Merzu izrekao i ubrzo postupak njegove beatifikacije. – Dr. Dragutin Kniewlad, napisao prvu biografiju Ivana Merza i koji ga je otkrio hrvatskoj javnosti.

Lijeva strana prvi red: Kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, veoma zaslužan za promicanje štovanja Ivana Merza u vrhbosnaskoj nadbiskupiji i koji je osobno zamolio Svetoga Oca da dođe u Banja Luku i proglasi Ivana Merza blaženim. - Banjalučki biskup Franjo Komarica, od svih hrvatskih biskupa najviše je učinio za Ivana Merza u svojim govorima, a dvije godine ranije odredio je molitve u svojoj biskupiji za njegovu beatifikaciju i uspio je uvjeriti Svetoga Oca i Svetu Stolicu o važnosti Papinog dolaska u B. Luku i proglašenja Ivana Merza blaženim upravo u B.Luci.

Lijeva strana drugi red: Mons Fabijan Veraja, dugogodišnji djelatnik u Kongregaciji za kauze svetaca koji je napisao Poziciju Ivana Merza, temeljni dokument od 1040 stranica kojom se dokazuje herojski stupanj Merčevih kreposti i njegova svetost i time je dao odlučujući doprinos završetku procesa i njegovoj sadašnjoj beatifikaciji. – Prof. Ljubomir Maraković, profesor Ivana Merza u gimnaziji, koji ga je usmjerio prema pravim životnim vrijednostima, zaslužan za njegovu duhovnu i vjersku orjentaciju. Za njega je Merz rekao: «Katolik svjetovnjak spasio me za vječnost!» - O. Božidar Nagy, postulator postupka za beatifikaciju Ivana Merza, na koju ga je dužnost imenovao kard. Franjo Kuharić i koji ovu službu vrši već 31 godinu. - Papa Ivan Pavao II. koji je uzdigao na čast oltara Ivana Merza kao blaženika Katoličke Crkve.

U pozadini s jedne i s druge strane mnoštvo koje slijedi Ivana Merza kao onoga koji pokazuje «put k Suncu» tj. k Isusu Kristu kako su to bili izrazili u natpisu na nadgrobnom vijencu mladi Ivanovi štovatelji iz Vinkovaca 1929. i kojim su najbolje izrazili što je Merz značio i što znači i danas za hrvatske katolike, mlade i odrasle: «Hvala ti, orle Kristov, što si nam pokazao put k Suncu!»

U dnu slike s lijeve strane mjesta i institucije koje su formirale Ivana Merza. Bazilika Srca Isusova u Zagrebu u koju je Merz dolazio svakoga dana na sv. misu i sv. pričest i gdje mu se danas nalazi grob. Potom Banjalučka katedrala - rodno mjesto Ivana Merza. U sredini detalji s bojišta iz 1. svjetskog rata, podsjećaju na ratno iskustvo Ivana Merza (1916.-1918.) gdje je doživio duboko obraćenje Bogu. Desno simboli gradova u kojima je Merz studirao, Beč i Pariz, i potom Rim, Bazilika Sv. Petra, središte njegove vjerske i duhovne orijentacije i duboke ljubavi prema Crkvi.

o. Božidar Nagy, postulator