Pozdravni govor na osnivanju Europske Akademije,

Banja Luka, 16. studenog 2005.

 

IVAN MERZ - DAŠAK SVJEŽEGA ZRAKA

 

 

16. studenog 2005. Banjalučka biskupija utemeljila je u Banjoj Luci Europsku Akademiju. Pozdravljajući mnoge ugledne osobe iz crkvenog, političkog i kulturnog svijeta koji su tim povodom stigli iz bliza i daleka mjesni biskup Franjo Komarica izrazio je svoju radost što će Europska akademije ljudima ovog podneblja nastojati osvjetljavati suvremene teme i probleme od životne važnosti za svekoliki napredak i čvršće povezivanje Bosne i Hercegovine s Europskom zajednicom. Četiri su područja na kojima će djelovati Akademija: 1. očuvanje i zaštita stvorenoga svijeta (okoliša). 2. odgoj i obrazovanje. 3. gospodarska etika i 4. aktualna društvena pitanja. Na utemeljnju akademije sudjelovao je kao predstavnik iz Francuske prof. Thomas Gueydier koji je pozdravio sve nazočne. Njegov pozdravni govor donosimo ovdje u cijelosti:

 

Vaša uzoritosti, ekscelencije, dame i gospodo!

 

Veoma sam sretan što mogu sudjelovati na osnivanju Europske Akademije u Banjoj Luci. Za mene je ovo otkriće toga projekta kao i ovoga grada i ove zemlje. Ne znam još što će Akademija postati, ali imam dojam da se radi o velikoj stvari za Bosnu i Hercegovinu, ali također i za Francusku, kao i za Europu.

To što čast biti danas s vama, to je zahvaljujući Blaženom Ivanu Merzu. Veoma sam ganut što se nalazim u njegovom rodnom gradu, u kojem ga je Papa Ivan Pavao II. nedavno proglasio blaženim. Donedavno još  nepoznat u Francuskoj, ovaj mladi Hrvat koji je proveo dvije godine u Parizu, od 1920. do 1922., postaje sve više značajan za brojne Francuze.

Pored dragocjenih informacija, koje su nam na raspolaganju na Internetu zahvaljujući ocu Nagy-u, poznajemo zasad Ivana Merza preko njegove doktorske disertacije koju je napisao na našem jeziku o utjecaju liturgije na francuske književnike, nedavno objavljene kod nas (u Francuskoj). Naravno, riječ je o samo jednom sitnom dijelu njegovog autorskog djela, ali preko kojeg možemo otkriti bogatstvo njegove europski utemeljene osobnosti.

U izlaganju koje je Msgr. Franjo Komarica održao tijekom posljednje sinode biskupa u Rimu, govorio je o Ivanu Merzu kao o dašku svježeg zraka. Zaista, ne može se izabrati bolji izraz da bi se opisao učinak koji proizvodi otkriće njegovog poimanja francuske kulture i književnosti.

Ustvari, u teškoj atmosferi koja je prisutna u Francuskoj zbog neočekivanog povratka laicizma, Ivan Merz ohrabruje i tješi francuske katolike. Želimo li iskorijeniti kršćanstvo iz europskog sjećanja? Ivan Merz nas podsjeća u svom doktorskom radu da su se francuski pisci, pa i oni suvremeni, nadahnjivali na katoličkoj liturgiji. Želi li se zatvoriti religioznost u sferu privatnoga, Merz nam pokazuje uz pomoć dokaza da cijela francuska književnost svjedoči o društvenim blagodatima katoličke vjere.

Temeljitije govoreći, studija Ivana Merza posvećena utjecaju liturgije na francuske književnike, prožeta je jednom snažnom vizijom Kulture. Podsjećajući na liturgijsku kulturu kao na «nacionalnu baštinu francuskog naroda» od koje koristi ima i cijeli svijet, on ustvari pomiruje potrebu za ukorijenjenjem i težnju za Univerzalnim, što se nalazi u srcu svakog čovjeka. Sasvim nam je jasno da današnja Europa, koja traga za idealima, utjelovljenim idealima, treba upravo takvu viziju kulture.

Nakon objavljivanja njegove studije, prije samo nekoliko mjeseci, održalo se više značajnih manifestacija u Francuskoj posvećenih Ivanu Merzu.  Ponajprije se održao susret teologa na Katoličkom Sveučilištu u Parizu. Zatim je tu bila javna tribina kojoj je predsjedao bivši predsjednik Akademije moralnih i političkih znanosti, koja se održala na uglednoj Sorbonni, gdje je Ivan Merz studirao tijekom svog boravka u Parizu.

Štoviše, Centar za teološke studije u Cean-u, čije aktivnosti koordiniram, stavio je Ivana Merza u središte svoje proslave početka nove akademske godine 28. rujna ove godine. Tom prigodom imali smo čast ugostiti oca B. Nagy-a, kojem zahvaljujem od sveg srca, kao i četiri UNESCO-va veleposlanika: veleposlanika Hrvatske, veleposlanicu Bosne i Hercegovine (Željana Zovko), veleposlanika Francuske i Stalnog promatrača Svete Stolice pri UNESCO-u, Msgr. Follo-a, koji je također sudjelovao na tribini na Sorbonni. Bio je to jedan nezaboravan događaj!

Nedavno, jedan časopis posvetio je pohvalni članak Blaženom Ivanu Merzu i njegovoj doktorskoj disertaciji u svom posljednjem broju. Štoviše, ne radi se o bilo kojem časopisu: to je časopis koji uređuju studenti uglednih francuskih visokih škola, između ostalog, Ecole Normale Supérieure (Visoka Normalna Škola), škole koja je htjela pod svaku cijenu uključiti Charles-a Peguy-a, i koja odgaja buduću francuske intelektualnu elitu. Sve to navodim da vam kažem da je Ivan Merz počeo svoju misiju poslije svoje smrti (post mortem)  kod francuske mladeži.

Neka ovaj njegov drugi boravak u Parizu, što ga on ostvaruje kao Blaženik, donese mnogo plodova Francuskoj, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i cijeloj Europi. Želim također da Europska Akademija, utemeljena u gradu Ivana Merza, uzmogne promicati dijalog među europskim narodima i zajedničke pothvate za dobro ljudi ove toliko napaćene zemlje, te za učvršćenje mira u ovom dijelu Europe.