1979.

Ivan Merz - remek  djelo  Duha Svetoga

        15. prosinca 1979.g. održan je susret nadbiskupa Franje Kuharića sa studentima koji se okupljaju u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. Bilo je to uoči dana rođenja Ivana Merza. Nadbiskup Kuharić predvodio je koncelebrirano misno slavlje u dvorani uz Baziliku i tom prigodom održao je prigodnu propovijed iz koje donosimo važnije izvatke, napose one koji se odnose na Ivana Merza.

Već na početku svoje homilije govoreći o pojmu sakramentalnosti Crkve, otac nadbiskup je naglasio kako je Drugi vatikanski  sabor nazvao Crkvu  sakramentom spasenja  u svijetu i da  Koncil u svim krštenicima produbljuje svijest da je svatko od njih  ne samo dio Crkve, nego sakrament Crkve,  dapače da je svatko Crkva pogotovo kad je u zajednici sa svim drugim krštenicima. Dalje je nadbiskup nastavio:

Gdje se nalazi član Crkve tu se nalazi Krist

          Premda su službe različite,  odgovornosti su podijeljene;  ali gdje god se nalazi jedan krštenik, tu se nalazi Crkva,  a cijela Crkva u svoj svojoj cjelini i u svim svojim dijelovima jest opet sakrament određene prisutnosti djelovanja spasiteljske ljubavi samoga Isusa Krista. Tako u određenom smislu možemo reći gdje se nalazi član Crkve, tu se nalazi Krist. Tu djeluje Krist. On tu živi,  on tu ljubi, on je tu svjetlost...Bilo to u tvornici, bilo to na katedrali, bilo to u rudniku, u školi, na ulici, u laboratoriju,  svuda je razlivena Crkva  sa svojim otajstvima  gdje je prisutan krštenik.

Duhom Svetim Merz uveden u otajstvo Crkve

I to je tako divno bilo ostvareno  u Ivanu Merzu. Zaista Ivan Merz bio je Duhom Svetim uveden u to otajstvo  Crkve. I dao je sakramentalni znak da se u njemu mora dogoditi Kraljevstvo Božje  i da se po njemu mora izlijevati u svijet Kraljevstvo Božje,  Kraljevstvo Isusa Krista. I svi oni koji se žele nadahnjivati  na tom primjeru i tom svjedočanstvu,  na tom kršćanskom otvorenom  životu, moraju nastojati da sada u ovom trenutku  naše povijesti,  sada na ovom tlu,  u ovim okolnostima žive ono što je živio Ivan. Takav život nije ostvariv ljudskim mogućnostima. Takav život je ostvariv samo snagom duha. I  Duh Sveti zaista djeluje. On djeluje i u današnjem svijetu. I ovaj susret je djelo Duha Svetoga. Gdje se god događa jedno nadahnuće,  jadna težnja za dobrim,  za istinom,  za lijepim,  to je sve šaputanje Duha Svetoga  u dubini ljudske savjesti.

U Ivanu Merzu prisutna sveta Crkva

Duh je duša organizma Crkve i djeluje u svakome prema planu koji ima sa svakim,  kojega ugrađuje baš u tom vremenu, baš na tom prostoru u otajstvo mističnog tijelaKristova. I Duh Sveti je tako  i u Ivanu Merzu. Ivan Merz je remek djelo Duha Svetoga. On se je napajao neprestano na izvoru Duha Svetoga. Vječni Duh Sveti, živi Duh Sveti čini uvijek Crkvu živom, čini je nepobjedivom, čini je uvijek sposobnom da odgaja svetost i da živi svetost. I kad molimo”vjerujem u jednu svetu katoličku Crkvu”, onda se sjetimo da je to i obaveza vjerovati u svetu Crkvu. To znači treba nastojati da se ta svetost dogodi u nama,  u svakome od nas;  da bude prisutna sveta Crkva kao što je bila i u Ivanu Merzu prisutna sveta Crkva,  jer je on nastojao biti zaista svet,  sav  Božji, Božji u srcu,  Božji u intelektu,  Božji u svojoj slobodi. Htio je biti sav Božji i htio je tom vatrom zapaliti i druge. To je apostolat. Proširiti svjetlo,  navijestiti Isusa Krista,  govoriti o njemu. Možda to nije moguće ni lako uvijek govoriti uvijek na svom radnom mjestu,  govoriti na trgu, propovijedati sa krova,  ali je moguće uvijek  od osobe do osobe...

Najaktivnija aktivnost Merza bila je molitva

Rekao sam da je prva zajednica bila okupljena oko Marije. Duhovi nisu bili trenutak, Duhovi su trajnost. Neprestano će rasti i događati se otajstvo Crkve u misteriju povijesti, u misteriju ljudskih srdaca. Ali što ima biti Crkva? Ima biti zajednica koja moli,  koja moli s Marijom. I svaki naš apostolat, svako djelovanje Crkve i svako djelovanje svakoga od nas u ime Kristovo u Crkvi i za Crkvu i za čovjeka mora dolaziti  iz tog unutarnjeg sjedinjenja s Bogom, iz te prisutnosti Boga u vlastitom srcu i vlastitoj duši, koja mora doći iz molitve. Zato je najaktivnija aktivnost Ivana Merza bila njegova molitva. Tu je on bio aktivan. Tu, kad je satima klečao pred Presvetim u Bazilici Srca Isusova, tu je bio on aktivan. A sve ono drugo što se događalo, njegovi koraci,  njegovi govori,  njegovi susreti, njegov žar kojim je osvajao duše za Isusa Krista,  sve je to izviralo iz tog temeljnog stava duše u kojem je duša najsnažnija, najjača: molitva. Stoga i mi danas molimo. I u prvom redu neka to bude zajednica molitve i kad se god susretnete,  neka uvijek bude prisutna i molitva. Molitva s Marijom. A mi najjače molimo kad molimo neizmjernim bogatstvom otkupljenja, kad molimo srcem Kristovim, onako kako Isus reče: u moje ime. Kad molimo u Isusovo ime, a na to nas poziva Crkva, za svijet, za onu povijest, za ovaj sadašnji trenutak, onda će se sigurno događati velike stvari i u ovoj našoj povijesti.

Merz je živio od Mise

Spomenuo sam na početku ove Euharistije da je Merz živio od Mise. Jednostavno se je utopio u tom beskrajnom oceanu ljubavi i iz njega izlazio opet svjež, jak, oduševljen. Eto takva nam vjera treba  danas. I pod tim pritiscima planetarne ateizacije tko će izdržati,  tko  će prenijeti ovo vrijeme i opet pobjednički pripraviti putove  Gospodnje, ako ne onaj koji tu bude stajao s čvrstom vjerom, jakom vjerom, osobnom vjerom, osobnim opredjeljenjem,  osobnim iskustvom susreta s Isusom Kristom živim,   uskrslim i prisutnim. Molimo da takvih apostola imamo, da se oni umnožavaju, da rastu u svojoj vlastitoj dubini,  ali da se šire u širinu; da Crkva bude prisutnost u našim intelektualcima, u našim radnicima,  u svim zanimanjima koje ljudi vrše;  da bude prisutnost,  sakrament Krista. A gdje je Krist, tu se uvijek događa  spasenje. Tu ne smije nikad umrijeti nada, tu će se uvijek događati ljubav.

Duhovnost Ivana Merza - povezanost s Petrom

Ima znakova na nebu i na zemlji. Na zemlji je znak i papa Ivan Pavao II. Što je Ivanu značio Papa! Prilika možda krhka,  ali prilika jedne osobe koja predstavlja  samoga  Isusa Krista. Krist po njemu govori, Krist po njemu pokazuje  put. Zato odanost Papi! Ta povezanost s Petrom bila je duhovnost Ivana Merza. On je zaista nosio cijelu Crkvu, ljubio je cijelu Crkvu i uprisutnio cijelu Crkvu kud je došao, gdje je progovorio i gdje je molio. Ova razmišljanja neka i nas potiču da bude sve više onih koji će slijediti tu vjeru,  to nadahnuće. Amen!

(Glasilo Postulature "IVAN MERZ" Br.  1-2.  1979./ 1980.  str. 45-47)