Zahvaljujemo Bogu što nam je darovao

 Ivana Merza!

 

Propovijed  biskupa VLADE KOŠIĆA na euharistijskom slavlju

prigodom  71. obljetnice  smrti  sluge  Božjega  Ivana  Merza

u bazilici Srca Isusova u Zagrebu 10.V.1999.

 

 

“Sva ljudska djelatnost mora biti radi ljubavi, radi apostolata, radi toga da se širi Kraljevstvo Božje među ljudima...” (I. Merz)

 

Draga braćo i sestre!

 

Danas je nebeski rođendan sluge Božjega dr. Ivana Merza, apostola hrvatske mladeži. Prije 71 godinu preminuo je - kako piše na njegovu grobu ovdje, u ovoj Bazilici Srca Isusova -  “u miru katoličke vjere” taj veliki mlad čovjek koji nam i danas svijetli i čiji nas je lik okupio večeras ovdje na ovu Euharistiju. Euharistija znači zahvaljivanje, te i mi danas želimo prvenstveno Bogu zahvaliti što nas je podario jednim takvim čovjekom, što nam je darovao dr. Ivana Merza.

 

Poslanje laika u Crkvi

Htio bih, braćo i sestre, da večeras nadahnuti primjerom sluge Božjega Ivana razmišljamo ne toliko o njemu i njegovu liku u prošlosti, nego o nama i našoj zadaći danas, koju je Bog svakome od nas podario. Prigoda je to da razmislimo kako vjernici laici mogu što djelotvornije izvršiti svoje poslanje u Crkvi i svijetu. Također je to prigoda da pokušamo sebi i drugima odgovoriti na pitanje, koje je danas mjesto intelektualca u Crkvi i društvu. Znamo, sluga Božji Ivan upravo je kao vjernik laik i kao intelektualac služio u našoj Crkvi i društvu u Hrvatskoj početkom ovog stoljeća.

Laici u Crkvi nisu na margini, dapače, oni čine većinu Naroda Božjega i sigurno je da o njima i te kako ovisi kakvo je lice Crkve. Znamo da je II. vatikanski sabor želio da Crkva zadobije “novo lice”, da se njezino lice pomladi i osuvremeni. Mogu li to učiniti članovi Crkve koji čine ministerijalno svećeništvo? Sigurno, njihova je uloga važna, ali nije isključiva. Dapače, oni sami ne mogu ništa učiniti ako nemaju potporu vjernika laika i ako svoje djelovanje ne udruže s djelovanjem laika u jedno zajedničko nastojanje. Dragutin Kniewald zapisao je da je dvaput vidio Ivana Merza kako plače, a to je bilo kad ga Seniorat nije podržao. On je naime želio i uspio stvoriti nešto novo, te je došao zato u sukob sa starim. No, premda nije bio shvaćen, on je ustrajao i dao novo lice Katoličkoj akciji u Hrvatskoj.

 

Laici trebaju prožimati svijet evanđeoskim kvascem

Papa Ivan Pavao II. u enciklici “Christifideles laici” govori o hitnosti da se u rad u Božjem vinogradu uključe svi vjernici. Papa citira Isusovu prispodobu o radnicima u vinogradu. Gospodar sve, pa i one posljednje, zove: “’Što stojite ovdje vazdan besposleni?’ Odgovoriše mu: ‘Nitko nas nije najmio.’ On im reče: ‘Idite i vi u moj vinograd!’” (Mt 20,6-7). Papa ističe: “Tu nema mjesta besposlici. Toliko je posla koji čeka sve u vinogradu Gospodnjem.” (CL 3).

Koji su to poslovi? I papa nabraja kako upravo u situaciji širenja vjerskog indiferentizma, ateizma i sekularizma postoji težnja i potreba za religijom (CL 4); kako usprkos tolikim povredama i gaženjima ljudske osobe i njezina dostojanstva ne nestaje svetost osobe te da na te nepravde treba odgovoriti “sve većim širenjem i jačim učvršćivanjem osjećaja za osobno dostojanstvo svakoga ljudskog bića” (CL 5); nadalje, kako je čovječanstvo danas “pogođeno i uzdrmano konfliktnošću” u kojoj ipak ne nestaje želja za mirom te “na tom putu susrećemo tolike vjernike laike velikodušno zaposlene na društvenom i političkom polju, u najrazličitijim kako institucionalnim, tako dobrovoljnim oblicima i u službi prezrenih” (CL 6). U tom smislu vjernici laici svojim zalaganjem mogu i dužni su prožeti svijet u kojem žive evanđeoskim vrijednostima. Društvo i svijet u kojem žive veliko je polje rada. Ono je taj vinograd Gospodnji  u koji je pozvan svaki vjernik.

 

Sudjelovanje u trostrukoj Kristovoj službi

Kako vidimo to je veoma široko polje rada, toliko da ga nije moguće ukratko nabrojiti. Ipak, jednu osobitost angažmana vjernika laika nije moguće izostaviti. To je shvaćanje da svi koji smo kršteni - bez obzira na službe - imamo jednako dostojanstvo sinova i kćeri Božjih, te da smo upravo po svom pritjelovljenju Kristu dionici njegove trostruke službe, naime, svećeničke, proročke i kraljevske.

Svećenička služba je u tome da Bogu posvećuju sav svijet. Koncil uči: “Sva njihova djela, molitve i apostolski pothvati, bračni i obiteljski život, svagdanji rad, odmor duha i tijela, ako se žive u Duhu, dapače i tegobe života, ako se strpljivo podnose, postaju duhovne žrtve ugodne Bogu po Isusu Kristu.” (LG 34)

Proročka služba laika je u prihvaćanju i navješćivanju Evanđelja riječju i djelom “ne oklijevajući u odlučnom prokazivanju zla” - veli Papa. Laici su “dužni sve učiniti da u njihovu svagdanjem, obiteljskom i društvenom životu zasja novost i snaga Evanđelja, a ujedno da u proturječjima sadašnjeg vremena strpljivo i hrabro ‘i kroz oblike svjetovnog života’ pokažu svoju nadu u slavu” (CL 14).

Napokon, kraljevska služba je u njihovoj duhovnoj borbi da pobijede kraljevstvo grijeha, te “u darivanju sebe kako bi u ljubavi i pravdi služili samome Isusu koji je nazočan u svoj svojoj braći, naročito u malenima” (CL 14).

 

Katolički intelektualac u Crkvi

S ovim sudjelovanjem laika u trostrukoj Kristovoj službi povezano je i gledanje na mjesto intelektualca u Crkvi. Posebno je važno uočiti zahtjev za proročkom službom s kojom je nekako osobito nutarnje povezana služba intelektualca. Intelektualci su u širem smislu svi ljudi budući da se služe, i trebaju se služiti, svojim intelektom. Čovjek je, naime, u svim djelatnostima koje vrši ne tek puki radnik, već onaj koji svoj rad obavlja unoseći sebi vlastito humaniziranje rada budući da “se radom ostvaruje kao čovjek” (Lab. exerc. 9). Ipak, u užem smislu riječi, intelektualci su oni ljudi koji svojim umnim radom služe zajednici. To su prvenstveno znanstvenici, profesori, učitelji i radnici u prosvjeti. Dr. Ivan Merz bio je profesor i odgojitelj. Proučavao je osobito francusku književnost, ali je uz znanstveni i predavalački rad svojim učenicima pokazivao i prave životne vrijednosti. U tom smislu on je znao spajati svoje djelovanje s pravim proročkim pozivom.

 

Proročki poziv u Bibliji

Proročki je poziv poziv čovjeka koji neprestano stoji pred Bogom, sluša Božje riječi i ljudima prenosi Božji govor. Sjetimo se starozavjetnih proroka Ilije, Jeremije, Izaije, Danijela, Ezekijela, Hošee, Amosa i drugih. I Isusa su nazivali prorokom jer su njegovi slušatelji osjetili da ih njegova riječi dotiče u samoj srži i da im po njemu govori sam Bog: “Prorok velik usta među nama!” (Lk 7,16), govorili su. I sam je Isus za sebe govorio da je prorok: “Nije prorok bez časti doli u svom domu i u svome zavičaju!” (Mk 6,4) ili “Ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema” (Lk 13,33).

I njegovi učenici su pozvani na proroštvo, kako poziva sv. Pavao: “proroštva ne prezirite” (1 Sol 5,20). Dapače, sv. Pavao poziva da je prorokovanje važan dar u Crkvi: “ako svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje. Tajne se njegova srca očituju, te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama... Zato, braćo moja, težite prorokovati!” (1 Kor 14,24-25.39).

 

Proročka zadaća vjernika intelektualaca

Mnogi s pravom ističu kako je proročka služba u Crkvi danas povezana sa služenjem teologa. No, i ovdje treba reći kako teolozi - tj. pohrvaćeno “bogoslovi” - nisu samo profesori teologije, nego naprosto svi vjernici koji o Bogu slove, tj. govore. Pitanje je kako svi mi govorimo o Bogu, a time i o kakvom to mi Bogu govorimo. Je li Bog o kojem svjedoče kršćani danas posve identičan s Bogom kojeg je objavio Isus Krist? U tom smislu “proročka” riječ znači isto što i “kritička” riječ. Kritička funkcija teologije je potreba da se u život vjere vrati misao. Nije sve samo u funkcionalnosti. Potrebno je dublje promišljanje. Kardinal Ratzinger jednom je rekao: “Ako je nakon Koncila bio u Crkvi jedan odmak od razuma, danas se uočilo da ratio ne može biti toliko potisnut.” Mnogi su pokreti u Crkvi i u društvu, ako ne iracionalni, a ono aracionalni. Kršćanin je pozvan da unese misao u svoje kršćansko djelovanje i življenje i da utječe da i u društvu i u svijetu misaonost bude prisutnija. U tom smislu je znakovit već spomenut poziv pape Ivana Pavla II. da danas vjernici trebaju naviještati Evanđelje “ne oklijevajući u odlučnom prokazivanju zla” (CL 14).

Ukazivati na nepravde, na zlouporabe u društvu, na ugnjetavanje radnika, umirovljenika i uopće siromaha - proročka je zadaća vjernika laika, i osobito intelektualca.

 

Sve ljudsko treba naći odjeka u srcima vjernika

Nije moguće živjeti svoju vjeru izolirano od svijeta i ne davati “svjedočanstvo nade koja je u nama” (1 Pt 3,15). Danas je kršćanin suočen s činjenicom da svoju vjeru treba - kako reče Walter Kasper - učiniti komunikabilnom, tj. da može i sebi i drugima odgovoriti na temeljne prigovore i pitanja u vezi s vlastitom vjerom. Vjera nije život dalek od ljudi i njihovih problema, već upravo angažiran život u pomaganju rješavanja tih gorućih pitanja - kako uči i Sabor: “Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga, a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu.” (GS 1). I Papa u tom smislu veli: “Stoga je neophodno gledati u lice ovome našem svijetu, njegovim vrednotama i problemima, njegovim nemirima i nadama, njegovim pobjedama i porazima: svijetu kojega gospodarska, društvena, politička i kulturna stanja predstavljaju teže probleme od onih koje je u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes opisao Koncil. I općenito govoreći, to je taj vinograd, to je polje u koje su vjernici laici pozvani živjeti svoje poslanje.” (CL 3)

 

Merz sve usmjerio prema širenju Kraljevstva Božjega

Sluga Božji dr. Ivan Merz rekao je sljedeće: “Sva ljudska djelatnost mora biti radi ljubavi, radi apostolata, radi toga da se širi Kraljevstvo Božje među ljudima...” On se snažno uključio upravo u to nastojanje. Za njega je širenje Kraljevstva Božjega taj apostolat, ta ljubav koju treba svjedočiti. On je to uspio i kao intelektualac. U svom vremenu koje nije bilo bez izazova, teškoća i kušnji. Hoćemo li mi to uspjeti u našem vremenu, koje opet nosi sa sobom nove, ne manje, teškoće i izazove, ovisi o nama.

 

Svijetli lik Merza nadahnjuje ostvarenje kršćanskih ideala

Molimo danas da Gospodin što prije svoga slugu Ivana uzvisi na oltar kao našeg novog hrvatskog blaženika, da bi on još jasnije mogao sjati tolikim laicima, osobito mladima i intelektualcima. Molimo da i nama svijetli lik dr. Ivana Merza nadahne hrabro zalaganje za ostvarenje kršćanskih ideala u konkretnom i svagdanjem životu. Molimo da proročki dar, koji zajedno sa svećeničkim i kraljevskim, imamo po krštenju pritjelovljeni na Krista, proroka, svećenika i kralja, razvijamo i što snažnije koristimo danas kad je - možda više nego ikada - potrebno da vjernici budu kadri obrazložiti svoju vjeru i njome nadahnuti prožmu društvo i domovinu evanđeoskim vrijednostima. Amen.

 

                                                                + Vlado Košić, pom. biskup zagrebački

 

Glasilo Postulature IVAN MERZ, br. 1-2, 1999.g., str. 14,26-27