VRHBOSANSKI NADBISKUP

IVAN EVANĐELISTA ŠARIĆ

Sažalnica u povodu smrti dr. Ivana Merza

10. V. 1928.

 

Prvi od hrvatskih biskupa koji je dao svoju izjavu još istoga dana kad je Ivan Merz preminuo i otišao u blaženu vječnost, bio je vrhbosanski nadbiskup Ivan Ev. Šarić. Bila je to njegova sažalnica koju je uputio Hrvatskom Orlovskom Savezu čim je bio doznao za vijest o Merzovoj smrti. Iz riječi sažalnice vidi se koliko je nadbiskup Šarić visoko cijenio sada već blaženog Ivana Merza i kako ga je za života smatrao svetim čovjekom. Sažalnicu donosimo u cijelosti kako je objavljena u Katoličkom Tjedniku, br. 21, 20. svibnja 1928. g. str. 2.

 

 

 

Danas sam u 6 sati navečer primio iz Zagreba vrlo tužan telegram: «Dr. Merz jutros umro».

            Tako mi je pri duši, kao da sam izgubio svoga rođenog brata.

            Ali opet hvala našoj svibanjskoj Kraljici! Ona je taj bijeli ljiljan iz zemaljskog svog vrta presadila u nebeski svoj Perivoj. Neka nam tamo cvate i sja pred prijestoljem Krista Kralja!

            Svibanjskoj ću Kraljici večeras sa svojim ukućanima izmoliti krunicu za dušu našeg neprežaljenog dr. Ivana Merza.

            Da li ćemo se moliti za njega ili njemu? Prvo nam nalaže ljubav i zahvalnost. A drugo nam šapće naše tvrdo ufanje, da će nam on s onoga svijeta stajati bliže, nego na ovom svijetu. Hoće!

            Primjer njegova svetog života lebdit će nam uvijek pred očima. I govorit će nam ovu utješnu opomenu: «Ugledajte se na mene, kao i ja na Krista!» ( 1 Kor 11,1).

            A Vi, predragi, usadite, molim, na Merzov grob koji svibanjski cvijet, i poškropite ga onda svetom vodom, i prošapćite: «U ime Tvoga očinskog prijatelja, Nadbiskupa vrhbosanskog, koji je bio u Bogu tako usko vezan s Tvojom plemenitom dušom.»

            Ja znam, predraga braćo u našem Hrvatskom Orlovskom Savezu, koliki je gubitak za Vas prerana smrt našega dr. Ivana Merza. Ali ipak podložimo se svetoj volji Božjoj! I recimo: «Gospodin nam ga dao, Gospodin nam ga uzeo. Neka je blagoslovljeno Ime Gospodnje! Sit Nomen  Domini benedictum!»

            Njegov život, pun žrtve i apostolskog rada, okretao se uvijek oko svetog tabernakula. Jedan od najvećih štovatelja presvete Euharistije među nama bio je dr. Ivan Merz. I tako vjernom i pobožnom svom Slugi i Vitezu bit će božanski Krist Kralj ne samo milostiv Sudac, već i veliki Platac.

            I poletni naš Orao brat Ivan Merz molit će se u Nebu za nas. Gledat će nas on s Nebesa, i blagosivat će našu Katoličku Akciju, kojoj se je bio posvetio s tolikom apostolskom ljubavlju i revnošću. On je bio pravi Čovjek Božji. Pravi Ljubimac Ivan svoga Krista Kralja. Duša, koja je uvijek živjela u prisutnosti Božjoj. I on je uvijek tako živo osjećao sa svetom Crkvom Katoličkom. On je samo upirao svoje oči u pogled Namjesnika Kristova na zemlji.

            I njegov apostolski duh i moć njegova svetog života ostat će uvijek u našem dragom Hrvatskom Orlovstvu, koje mu je uvijek bilo toliko, toliko na srcu.

            O, neka nas on, naš nezaboravni dr. Ivan Merz, naš drugi Apostol Ivan iz nebeske vječne Domovine uvijek milo gleda i pazi i blagosiva! Neka s neba prati našu katoličku mladost, naše Hrvatsko Orlovstvo, našu Katoliku Akciju!

            Bog živi!

            U dubokoj sućuti, u Presvetom Srcu i sa svetim biskupskim blagoslovom ostajem Vaš uvijek

            U Sarajevu, 10. svibnja 1928.

 

                                                                  

+ Ivan, nadbiskup vrhbosanski