Mladi današnjice o Ivanu Merzu

DAR NEBA NAŠEM VREMENU

Ivana Merza znadem, mogao bih reći, otkada znadem i za sebe. Upoznao sam ga još kao dijete gledajući njegovu sliku i slušajući što su mi na pitanja tko je on odgovarali u obitelji. No tek poslije, oko petnaeste godine, shvatio sam njegovu pravu veličinu. Uvidio sam da je on doista dar neba našem vremenu ponajprije našem hrvatskom narodu a tako i cijeloj Crkvi. Kod njega me nije zadivila samo velika ljubav prema Bogu, Gospi, Crkvi i bližnjemu već prije svega sam njegov život naoko sasvim običan. Što me se sada kao srednjoškolca-maturanta najviše doimlje, jest visoki stupanj njegova duhovnog života — svetosti, koju nije dobio niti odgojem, niti potaknut primjerom kojeg svećenika. Probijao se sam slušajući i oslanjajući se na glas savjesti, bolje reći providnosne Milosti koja je u njemu djelovala i bujala uza sav liberalizam koji ga je okruživao. Slušao je taj glas unatoč svim kušnjama koje su dolazile izvana, unatoč svim duhovnim mukama i tjeskobama koje je proživio uza sve strahote fronte, zatajenja onih koji su mu primjerom trebali prednjačiti i unatoč sjajnoj budućnosti koja mu se nuđala. I tom savjesnošću, vjernošću, i ustrajnošću došao je sam do herojskog stupnja života potpuno obuzet ljubavlju prema Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom do te mjere da je sve zemaljsko promatrao očima vječnosti. Položio je i vječni zavjet čistoće, čime je sve svoje biće predao potpuno Božanskoj ljubavi.

Drugo što me kod Ivana zadivljuje, jest njegova žarka ljubav prema Presv. Bogorodici, Crkvi, svetima, Sv. Ocu, napose prema svećeničkom i redovničkom zvanju i to u vrijeme mnogih liberalnih napadaja na Boga i Crkvu. Uz to ide i njegov apostolat među mladima, njegov gorljivi rad za Kristovo Kraljevstvo, kao i njegova ljubav prema najbjednijima iz ljudskog društva. Mnogim svojim idejama a još više svojim radom pretekao je smjernice II. vatikanskog koncila napose što se tiče apostolata laika. Sve to ga čini suvremenim našem vremenu, napose mladima, kojima može poslužiti kao divan uzor kako ostvariti svoj život.

Kad god mi je bilo teško, dostatno mi je bilo pomisliti na Ivana, da bih se odmah napunio novom snagom i elanom za život.

Smatram da smo Ivanovu veličinu još premalo shvatili. Trebali bismo biti Bogu zahvalniji za njega, taj Njegov dar našem narodu. Molimo se da Ivan što prije zasja na našim oltarima kao svetac naše domovine i cijele Crkve!

D. P., uč. IV r. gimn.