IZ PISAMA NAŠIH ČITATELJA

Gospodine uredniče! — Prije par mjeseci dopao mi je u ruke časopis »Ivan Merz«. Moram Vam priznati da sam tom prilikom prvi puta čuo za to ime i za tog čovjeka koji je živio i umro na glasu svetosti... Obratio sam mu se za pomoć pošto sam u to doba polagao neke vrlo važne ispite na fakultetu. Njegovom pomoću sam te ispite i položio. Zbog toga bih Vas zamolio da u rubrici »Uslišanja — zahvale« objavite moju zahvalnicu.

Davor Leborić, Zagreb.

Poštovani uredniče! — S velikim nestrpljenjem očekujem svaki broj lista o Ivanu Merzu. Redovito u njemu nalazimo toliko toga lijepoga o čovjeku kojega neobično cijenim. U posljednjem broju pored ostalog posebno me je zainteresirao intervju sa studenticom Helenom.... Željela bih se s njom upoznati. Mislim da bi jedna drugoj mogle puno pomoći u nastojanjima i ostvarivanju cilja. Unaprijed hvala! Srdačno Vas pozdravlja studentica

Lj. K., Zagreb.

(Molimo ovu studenticu da nam još jednom pošalje svoju punu adresu. — Uredništvo.)

» Primila sam Glasilo Postulature »Ivan Merz«. Mene je već 1. broj lani oduševio svojim sadržajem, a Ivan Merz postao mojim pomoćnikom prisvakoj potrebi i nevolji. Zato ja i uz ostale svoje »pomoćnike« dosta lako provodim svoje staračke dane a da ni jedan dan ne odležim u krevetu zbog bolesti.... «

Marija Kaučić, Zagreb

Velečasni oče! — Imao sam običaj posjetiti grob Ivana Merza kad god bih došao u Zagreb. Bio sam član Orlovske organizacije od 1927. god. Čitao sam njegovu Zlatnu knjigu i upoznao vrednote te knjige i čovjeka koji ju je napisao. Sada imam 81 godinu. 1956. posjetio sam njegov grob. Odjednom osjetim jaki miomiris. Kontrolirao sam cvijeće koje je ondje bilo ali miris nije dolazio od njega, niti sa susjednih grobova. Zaključio sam da to može biti samo nadnaravan znak. Od onda kad god mislim na Ivana Merza, sjetim se toga doživljaja jer je na mene ostavio duboki dojam. Čvrsto sam uvjeren da je to bio znak s neba onkraj groba ... Preporučam se Ivanu Merzu u jednoj potrebi. Bila Božja volja!

Jalžabetić Petar, Ferdinandovac

Poštovani Oče! Ima već duže vremena kako se spremam da Vam pišem i da Vas izvijestim o mom zdravlju. Moja noga nije još ozdravila, ali mi je puno bolje. Još uvijek se molim dru Ivanu Merzu i nadam se da će rana zacijeliti, ako bude Božja volja. Vjerujem da će mi Ivan pomoći, jer sam toliko dobila duhovne utjehe da Vam to ne mogu opisati... Kad god mu se uteknem za pomoć, odmah mi pomogne upravo vidljivo i opipljivo ...

Ankica Luić, G. Andrijevci