APOSTOL SVETOG DUHA

O. Ambroz Vlahov, franjevac-konventualac, bio je jedan od istaknutih radnika u Crkvi među Hrvatima između dva rata. Suvremenik dra Ivana Merza, njegov prijatelj i suradnik, iznosi nam u ovom članku svoja sjećanja i uspomene na dra Merza.

O. AMBROZ VLAHOV

Nakon I. svjetskog rata zapadna periferija grada Zagreba, današnji Črnomerec i Kustošija, nije imala ni jedne crkve. Cijelo to područje potpadalo je župi sv. Blaža, koja je tada brojila 64.000 vjernika. Bilo je to doba kada je Zagrebom, a posebno u predgrađima, vladala životna nesigurnost. U okolnim šumama skrivale su se raspršene dezertirane jedinice bivše vojske te ugrožavale živote građana. Zaslugom i nastojanjem vrlo revnog i svetog župnika sv. Blaža, Vladimira Kerdića, otvorili su 4. X. 1922. god. oci franjevci-konventualci svoj samostan uz malu kapelicu na tada još nenastanjenom brijegu sv. Duha. Odmah su počeli prikupljati djecu i mladež kao i sve kategorije odraslih.

Iste godine došao je u Zagreb dr Ivan Merz i počeo svoj apostolski rad, koji se kasnije proširio po cijeloj našoj domovini. Bio je među prvima koji je prohodao tim dijelom zagrebačke periferije vođen apostolskim ciljevima. Gotovo tjedno prolazio je ulicom sv. Duha do u Mikuliće i Kustošiju da organizira i drži predavanja sakupljenoj omladini i starijima.

Kada je kasnije izgrađen dom sv. Franje, jedan od prvih katoličkih domova u Zagrebu, još češće smo ga viđali među nama. Više je na nas djelovao svojim svetačkim držanjem i vladanjem negoli svojim zanimljivim i upravo proročkim predavanjima. Sjećam se njegovih prvih predavanja o Katoličkoj Akciji, za koju smo tek preko njega čuli. Sve nas je poticao da k njoj pristupimo. Pa njegova predavanja o enciklikama zadnjih papa kada se jedva što smjelo reći o papi i njegovu imenu u našoj katoličkoj javnosti. Znao je o tome govoriti bez kraja i konca. Držao je predavanja o katoličkoj štampi koju treba čitati pa o katoličkom pokretu biskupa Mahnića, koji se bio snažno razvio među radničkom i đačkom mladeži. Preko toga pokreta osnovana su uz naš samostan društva katoličkih muževa, i žena, te treći red sv. Franje. Bile su tu i Marijine kongregacije, kojima su pripala sva muška i ženska omladinska društva, pa pjevački zbor i konačno mala i velika limena glazba. Sve je te akcije uz pomoć drugih katoličkih javnih radnika probudio u prvom redu mladenački i svetački duh Ivana Merza. Kada je tako bio već organiziran cijeli kraj s 19 aktivnih društava, dana je samostanu župa pod imenom sv. Antuna Padovanskog. Ubrzo nakon toga počela se graditi i velika crkva sv. Antuna.

CRKVA SV. ANTUNA U ZAGREBU

Dr Merz je bio centar onih pet velikih »Katoličkih dana« koji su proslavljeni u cijelom Zagrebu, napose »Papinih dana« kao i drugih velikih skupova katoličke omladine. Njegova se »Zlatna knjiga« kojoj je geslo bilo »Žrtva, Euharistija, Apostolat« učila i čitala po organizacijama kao katekizam. Nije zato čudo da je sva mladež iz naših organizacija mjesečno išla na sv. Ispovijed i sv. Pričest. Nedjeljama i blagdanima recitirala se uvijek zajednička sv. Misa iz hrvatskog misala, kojega je dr Merz kao liturgijski apostol nazvao epohalnim katoličkim izdanjem na hrvatskom jeziku.

Zahvaljujući apostolskoj revnosti dra Merza sv. Duh je postao centar religioznog života za cijeli tadašnji Črnomerec. O Ivanu Merzu i njegovu radu mogle bi se napisati zaista čitave knjige. Poznavao sam biskupa Langa, Msgra Beluhana i druge naše velike ljude, ali ono što je bio Merz, to se nije susretalo. O njemu se može govoriti samo najbolje i najsvetije. Živi svetac na zemlji! Kroz njega je govorio crkveni, Božji duh. Svoju je ideju tako visoko nosio i tako dosljedno ostvarivao. Posebno se doimao njegov blagi pristup čovjeku kao i prema idejnim protivnicima. Nije se muhi zamjerio niti ikome nanio kakovu nepravdu. Ako smo imali sveca, to je bio on! U njemu ste nalazili, ako hoćete, i svećenika i redovnika i laika katolika, uzor u svakom pogledu. Velik čovjek apsolutno.

o. Ambroz Vlahov, franjevac-konv.