Biskupijski postupak za beatifikaciju Ivana Merza bliži se kraju

Kako je već poznato našoj katoličkoj javnosti, biskupijski postupak za proglašenje blaženim Ivana Merza započeo je 1958. god. o tridesetoj godišnjici njegove smrti. Prije nego što kažemo nešto o samom procesu Ivana Merza, čitatelje će sigurno zanimati kako se uopće postaje blaženik, odnosno svet, kako je organiziran proces koji prethodi beatifikaciji i kanonizaciji.

Štovanje blaženih i svetih kao i prethodni postupak prošao je dugi razvoj kao i cijela liturgija. Svoj korijen vuče iz prvih kršćanskih vremena kada je u Crkvi bilo rašireno štovanje mučenika. Na njihov smrtni dan obavljala bi se liturgija na njihovim grobovima; kršćani bi posjećivali i preko godine mjesta njihova mučeništva, kao i grobove. S vremenom se razvilo štovanje i ne — mučenika, ljudi i žena sveta života, koje se prakticiralo po raznim biskupijama odobreno od nadležnog biskupa. Budući da je broj kandidata za svece postajao veoma velik, javila se potreba da se stvari reguliraju. S evolucijom papine vlasti proglašenje svetaca potpalo je pod njegovu kompetenciju, i tako je ostalo do danas. Prva formalna kanonizacija, u kojoj je bio angažiran jedan papa, bila je 993. god. Sam prethodni postupak je dobio svoju pravnu formu i uvršten je u Crkveno pravo nastojanjem pape Benedikta XIV. koji je 1738. svojim opširnim djelom »O beatifikaciji i kanonizaciji slugu Božjih« udario temelje današnjem postupku za beatifikaciju i kanonizaciju.

Današnji postupak za beatifikaciju izgleda ovako: na molbu vjernika, župe ili redovničke zajednice, koja želi da se njezin član proglasi blaženim, biskup otvara proces imenujući crkvene suce koji će proces dalje voditi. To crkveno sudište najprije ispituje osobe koje su poznavale slugu Božjega i koje trebaju svojim iskazom potvrditi da je sluga Božji vršio kršćanske kreposti u herojskom stupnju. Kada je ispitivanje svjedoka završeno, prelazi se na proučavanje spisa sluge Božjega koji trebaju pokazati kako kandidat nije ništa pisao protiv vjere i morala. Potom slijedi ispitivanje uslišanja i čudesa koja su se dogodila po zagovoru sluge Božjega. Za beatifikaciju potrebna su dva ozbiljna čuda koja služe kao dokaz da je Bogu po volji da se sluga Božji proglasi blaženim. Kada je postupak u biskupiji završen, dokumenti se šalju u Rim na Kongregaciju za kauze svetaca, gdje ih nadležni proučavaju i potom predlažu Sv. Ocu da slugu Božjega proglasi blaženim. Iz navedenoga se vidi da je Crkva veoma savjesna i stroga kada se radi da se nekoga proglasi blaženim. Kandidat mora zaista biti uzor u svemu da kao takav može s oltara svijetliti drugima.

Kakva je razlika između blaženi ka i sveca? Očito da niti beatifikacija niti kanonizacija ne pridaje niti uveličala već postignute zasluge sluge Božjega, kandidata oltara. To su službeni čini Crkve kojima se potvrđuju i zasluge i uzoran život sluge Božjega. Međutim, dok kod beatifikacije papa dopušta javno štovanje sluge Božjega u određenoj biskupiji, odnosno narodu, kod kanonizacije on ga naređuje cijeloj Crkvi.

U svjetlu ovoga što smo do sada rekli kako stoji proces Ivana Merza?

Najvažniji dio, ispitivanje svjedoka, nedavno je završen. Svi predloženi svjedoci dali su svoj iskaz pred crkvenim sudištem. To ne znači da onaj koji to želi ne može još naknadno dati svoje pismeno ili usmeno svjedočanstvo o sluzi Božjem. Sada se proučavaju spisi dra Merza, kojih ima veoma mnogo. Kada to bude završeno, preći će se na ispitivanje čudesa i čudesnih uslišanja. Iako imamo već neka koja bi mogla doći u obzir, bilo bi veoma potrebno da ih ima što više. Stoga Postulatura Ivana Merza upućuje svim vjernicima i njegovim štovateljima ozbiljan poziv na molitvenu akciju da izmolimo od Boga po zagovoru Ivana Merza takova čudesa kojima će Bog pokazati da je Ivan Merz dostojan da bude uzdignut na čast oltara.