Po njegovoj pomoći osjećam da živi među nama

RAZGOVOR SA STUDENTICOM HELENOM O IVANU MERZU

Jedne večeri koncem ožujka došla je u sakristiju Bazilike Srca Isusova u Zagrebu jedna djevojka uplatiti sv. misu kao zahvalu Ivanu Merzu za dobivene milosti. Iz razgovora doznali smo da je studentica. Ime joj je Helena. Zamolili smo je za mali intervju za naš list, čemu se ona rado odazvala.

Kada ste čuli za Ivana Merza?

Još 1963. god. u Splitu. Jedan je svećenik držao o njemu predavanje prigodom jedne njegove godišnjice, smrti ili rođenja. I tada sam se za nj oduševila. Nastojala sam pročitati sve što je o njemu bilo napisano. Pokušala sam primijeniti barem nešto iz njegova života na sebe. Uvjerila sam se da je to jedan bogat život, koji nam svima može služiti kao primjer, napose mladima.

Koje ste knjige o Ivanu do sada čitali?

Prvu koju sam čitala bila je »Borac s bijelih planina« koja me je zaista oduševila. Ne znam ni sama koliko puta sam je pročitala. Posebno mi se svidio njegov dnevnik koji je tu djelomično objavljen. Zatim »Vitez Kristov« pa onaj kratki prikaz njegova života na talijanskom što je pripremio biskup Nežić. Naravno da sam si nabavila i ovu posljednju »Prijatelj mladih«. Ima i tu lijepih stvari, koje zaista daju poticaj čovjeku da ide naprijed, i kad klone u životu.da se po primjeru Ivanovu digne iz slabosti i zaboravi ono što je bilo loše i pođe dalje.

Što Vas posebno oduševljava kod Ivana?

On se cijelim svojim bićem predao Bogu, odnosno Bogu u ljudima. Nije štedio sebe niti žalio truda. Svoj rad je posvetio mladima i nastojao Boga približiti mladeži ne samo riječima nego i primjerom. Eto upravo njegov primjer je ono što oduševljava.

Prednost je dao djelima a tek onda riječima, to je ono što privlači. Uvijek sam željela imati barem nešto od te njegove tajanstvene snage, od njegove žive vjere koja se očitovala napose kad je pristupao Euharistiji.

Spomenuli ste prije ovog razgovora da se ne stidite govoriti o tome što za Vas Merz znači, dapače da se Vi njime ponosite. U kojem smislu?

Nalazila sam se često puta u takvoj situaciji da nisam znala što raditi. I ja sam čovjek, imam svojih slabosti. Bilo je momenata kada nisam mogla naći rješenje. I u tim časovima potištenosti i patnje čim sam se sjetila života Ivana Merza, bilo mi je lakše, našla sam svjetlo, izišla sam iz depresije. Jer je i on bio čovjek koji je prolazio kroz mnoge životne teškoće ali je uza sve to svoj život dao za bližnjega. Ništa nije uskratio kako bi ljubio Boga u bližnjemu i širio kršćansku vjeru.

Možete li nam spomenuti konkretne zgode kad vam je Ivan pomogao?

Toliko puta sam osjetila njegovu pomoć. Bilo je to najprije kad sam imala jednu tešku operaciju. Molila sam mu se da operacija sretno završi, da ozdravim. No pod tim sam mislila i slijedeće: ako Bog vidi da moj život kasnije neće biti dobar primjer drugima, onda sam spremna i umrijeti pod operacijom nego li učiniti kasnije nešto što bi Boga uvrijedilo. Da sam došla do te spoznaje to zahvaljujem Ivanu Merzu. Njega osjećam kao živog čovjeka. Po njegovoj pomoći osjećam i znam da on nije umro nego da živi među nama. Osjećam ga u svojoj blizini. Kad mi nešto ustreba, obratim se njemu s takvim pouzdanjem kao da je živ i to uvijek dobijem. To me tako oduševljava i ne stidim se to javno priznati. Eto baš nedavno mi je pomogao kod jednog važnog ispita što mi je bio neposredan povod da sam došla uplatiti misu zahvalnicu. Bila sam na putu i nisam imala dovoljno vremena da se spremim. A taj mi je ispit bio uvjetni. S druge strane bila sam svjesna da Bog zna što radim, da je moj fakultet takav koji će mi poslužiti da činim dobro drugima. Obećala sam Ivanu Merzu da ću dati odslužiti jednu misu zahvalnicu za sve što mi je do sada pomogao ako sretno položim ispit. I sutra na ispitu izvukla sam pitanja upravo iz onog dijela građe koji sam prešla i na koja sam znala odgovoriti. To me je samo još više učvrstilo u mome uvjerenju kako Ivan Merz zagovara za mene kod Boga.

Rekli ste da si želite nešto od Ivanove tajanstvene snage, da ste pokušali nešto iz njegova života na sebe primijeniti, da Vas napose njegov apostolski život privlači i oduševljava. Možete li nam o tome nešto više reći?

Sada mi je već 21 godina. Nazirem pomalo zrelost života. I jer mi je Ivan do sada već toliko puta pomogao, zamolila sam ga da i meni dade nešto snage, hrabrosti te mogu biti primjer i uzor kršćanskim djevojkama, kršćanskoj mladeži. Želim biti svjetlo tamo gdje vlada tama, nastojati Boga ljubiti u bližnjemu, širiti Kristovu vjeru. Osjećam da je moj talenat nekako da s ljudima surađujem. Nadam se da će mi Bog po zagovoru Ivana Merza dati snagu da ljubim svakog čovjeka kojega sretnem na životnom putu. Ne želim praviti razlike da li je netko jedne ili druge vjere, da li je grešnik ili ne. Dapače osjećam i želim raditi za grešenike. Ohrabruju me u tome one Isusove riječi da je veća radost u nebu za jednog grešnika koji se obrati i čini pokoru nego li za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokore. Do sada nisam požalila što sam sve to poželjela, jer u Bogu nalazim sreću, On mi je jedini cilj — sve. Danas kad tolika mladež ide putem grijeha potrebno je izaći na ulicu i primjerom pokazati da Bog postoji, Boga tražiti baš u onim propalim ljudima koji su tako daleko od Krista. U prvom redu zahvaljujem Ivanu i njegovu primjeru što osjećam u sebi to zvanje. On mi ga učvršćuje iz dana u dan. Ne znam kamo će me životni putovi odnijeti, logično da ću se s vremenom priključiti kojoj zajednici. Kada će to biti i gdje to prepuštam Bogu, odnosno Ivanu da mi on od Boga izmoli milost da spoznam taj put, da pođem zaista tamo gdje ću moći širiti Kristovu vjeru kao što ju je Ivan širio u hrvatskom narodu i među hrvatskom mladeži.

Razgovor vodio postulator

HELENA S DJECOM KOJU JE PRIPREMILA ZA PRVU SV. PRIČEST