UPOZNAJTE I UZLJUBITE ISUSA KRISTA

Mladi na hodačašću u Rimu

Početkom listopada 1978. studentska vjeronaučna zajednica iz Bazilike Srca Isusova organizirala je hodočašće za mlade u Rim u okviru proslave 50. obljetnice smrti dr. Ivana Merza, apostola hrvatske mladeži. O tome je donijelo opis i ovo Glasilo u svome prošlom broju. Nakon hodočašća voditelji su odlučili svake godine organizirati jedno hodočašće za mlade u Rim u spomen Ivana Merza, koji nas na to potiče svojim primjerom vjernosti i ljubavi prema Crkvi i Kristovu Namjesniku. Tako je još iste jeseni nakon povratka iz Rima izabran 1. svibanj 1979. za naredno hodočašće. Tek naknadno, u siječnju 1979. g. zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić objavio je da će se za isti datum organizirati hrvatsko nacionalno hodočašće u Rim prigodom Branimirove godine. Tako se naše hodočašće uklopilo u nacionalno, ali je ipak zadržalo i svoju specifičnu prvotnu motivaciju — spomen na Ivana Merza.

Hodočašće je trajalo osam dana, od 28. travnja do 5. svibnja, a na njemu su sudjelovali mladi pretežno iz dvije studentske vjeronaučne zajednice iz Zagreba: Bazilika Srca Isusova i Svetoduška zajednica mladih »MI«. Ukupno 53 osobe — jedan autobus. Međutim većina studenata nije bila rodom iz Zagreba, nego iz raznih krajeva naše domovine, pa se može reći da su bili zastupljeni svi krajevi. Voditelji hodočašća bili su naši vjeroučitelji: o. Božidar Nagy i o. Mario Tolj. O cijelom hodočašću donijeli smo detaljan opis u listu mladih MI (br. 10, 1979) pa ćemo ovdje donijeti samo najvažnije podatke.

Vrhunac svega lijepoga što smo doživjeli bio je susret sa Svetim Ocem i tolikim našim sunarodnjacima u Bazilici svetog Petra tog povijesnog dana 30. travnja 1979. kad su katolici Hrvati ponovno obnovili Savez vjernosti s Rimskom Crkvom što ga je učinio prije 1100 godina knez Branimir. Za našu grupu posebna je radost bila kad je naš nadbiskup pred Svetim Ocem spomenuo našega Ivana Merza i odmah nadodao riječi: »Ovdje je grupa mladih iz Zagreba koji se posebno nadahnjuju na njegovu primjeru.« Bili smo u stvari jedina grupa koju je naš nadbiskup izdvojio iz toga mnoštva prisutnih katolika Hrvata i spomenuo je pred Svetim Ocem, za što smo mu kasnije izrazili posebnu zahvalnost. Naša je radost bila još veća kad su dvojica mladića upravo iz naše grupe bili odabrani, — istina bila je to slučajnost — da pred Svetog Oca iznesu lik Gospe Velikog Zavjeta koji je Papa nakon svete mise blagoslovio.

Mladići iz Zagreba drže lik Gospe Velikog Zavjeta kojega je Sveti Otac blagoslovio

Kao i mnogi drugi tako je i naša grupa tom zgodom donijela dar Svetome Ocu. Bile su to tri knjige o Ivanu Merzu: »Čovjek vjere i odgojitelj za vjeru« na talijanskom, Ivanova biografija »Borac s bijelih planina« i zbirka Ivanovih najljepših tekstova »Put k Suncu«. U sve tri knjige napisana je posveta: »Njegovoj Svetosti, papi Ivanu Pavlu II. na dar od mladih Hrvata koji su došli na hodočašće u Rim istodobno s nacionalnim hodočašćem, potaknuti primjerom Ivana Merza i njegovom velikom ljubavlju prema Crkvi i Kristovu Namjesniku«.

U Rimu smo proveli četiri i pol dana. Posjetili smo sva najznačajnija sveta mjesta. Nismo se međutim ograničili samo na obilaženje spomenika. Zanimali su nas i živi ljudi. Tako smo posjetili sjedište talijanske Katoličke Akcije, koja broji danas 800.000 članova, sjećajući se pri tome našega Ivana i njegovih pionirskih nastojanja oko uvođenja K. A. u naše krajeve. Imali smo kratak ali srdačan susret s generalom isusovačkoga reda o. P. Arrupeom. No posebno nas je obradovao susret s našim kardinalom Franjom Šeperom. Proveli smo s njime dva sata u ugodnu razgovoru. Pripovijedao nam je o Papi, o konklaveu, te o našem Ivanu Merzu, kojega je osobno poznavao i čiji je proces za beatifikaciju on pokrenuo još 1958. godine kao zagrebački nadbiskup. Posebno je naglasio Merčevu zaslugu za liturgijski pokret, te njegovu rimsku orijentaciju pa ljubav i odanost Crkvi i Kristovu Namjesniku, što je sve sačinjavalo veličinu Merčeve osobnosti kao izgrađenog katoličkog intelektualca.

Osim Rima na našem hodočašću posjetili smo Bolognu i Firenzu, a u povratku i Padovu i njihove značajne kršćanske spomenike i sveta mjesta. Vratili smo se kući obogaćeni tolikim doživljajima i susretima, ali i s novim poletom koji nam je dao Sveti Otac u svom govoru uputivši mladim katolicima Hrvatima ove riječi:

»Upoznajte i uzljubite Isusa Krista jedinog Otkupitelja čovjeka i budite ponosni na svoje kršćansko ime!« Taj program koji nam je dao u zadatak Kristov Namjesnik podsjećajući nas također na trostruku stoljetnu vjernost hrvatskoga naroda Kristu, Crkvi, Mariji — neće biti teško ostvarivati, kad pred nama svijetli primjer našega Ivana Merza, koji je to na uzoran način ostvario u svome životu.

Ivica

Grupa mladih iz Zagreba s Kardinalom Šeperom na trgu Svetoga Petra u Rimu prigodom Branimirova Jubileja

Plod rimskog hodočašća u Branimirovoj godini

Još u autobusu na povratku kući s hodočašća iz Rima grupa naših mladih odlučila je sastajati se dva puta mjesečno da na svojim susretima produbljuje bogate sadržaje jubilarnog hodočašća u Branimirovoj godini. Započelo se s Papinim govorom Hrvatima i njegovom enciklikom »Otkupitelj čovjeka«. Na jednom od prvih susreta predloženo je da bi osim proučavanja papinskih dokumenata trebalo malo dublje upoznati i temelje naše vjere, a to je moguće jedino kroz sistematski studij teoloških disciplina. Mnogi su razlozi što nas na to potiču. Tu je u prvom redu poziv Svetoga Oca da »upoznamo i uzljubimo Isusa Krista jedinog otkupitelja čovjeka«, što ga je uputio ove godine svima mladima katolicima Hrvatima u svome govoru prigodom našega nacionalnog hodočašća u Rim. Veliki poticaj za to imamo u sadržaju ovogodišnjeg Branimirova jubileja i njegove obnove Saveza s Rimskom Crkvom; trostruku vjekovnu vjernost hrvatskoga naroda — Kristu, Crkvi, Mariji — najbolje ćemo živjeti i posvjedočiti u ovom našem vremenu ako što bolje upoznamo sadržajno bogatstvo naše svete vjere, jer ne možemo voljeti i vršiti ono što ne poznajemo. Osim toga tu je sam naš Ivan Merz koji nas i ovdje poziva svojim primjerom: i on je nakon završenog studija kroz dvije godine studirao kršćansku filozofiju i teologiju i oduševljavao mlade za to. I na koncu takav studij zahtijeva i ovo naše moderno vrijeme koje sve više traži od laika kako solidno poznavanje kršćanske vjere tako i veću angažiranost u Crkvi. U mnogim katoličkim zemljama to više nije novost, jer mnogi laici studiraju na tamošnjim teološkim fakultetima pripremajući se tako za što aktivniju prisutnost u kršćanskim zajednicama.

Taj prijedlog sa svim njegovim motivima rado je prihvaćen. Tako su ove jeseni započela sistematska predavanja iz teologije, a daju ih profesori Odjela za kršćanski nazor Filozofsko-teološkog instituta D. I. koji su za to bili zamoljeni. Grupi »rimljanja« pridružili su se i drugi, koji nisu bili na hodočašću, jer su predavanja otvorena svima koji žele bolje upoznati sadržaje svoje vjere.

Predavanja se održavaju jedan puta tjedno, za sada utorkom po dva sata navečer (20—22 s.). Osim redovitih predavanja kroz godinu, u svakom semestru postoji još jedan intenzivan dio, studijska jezgra semestra: dva tjedna intenzivnih predavanja kroz četiri dana u svakom tjednu, također po dva sata navečer. Predviđeno je da sistematska predavanja iz teologije traju tri godine, jer će se tek na taj način moći dobiti zaokružen uvid u sadržaje naše svete vjere kako nam ih danas izlaže teološka znanost.

Upoznavanje sa sadržajima predavanja omogućeno je i onima koji ne stanuju u Zagrebu. Prijatelji i štovatelji Ivana Merza, kao i drugi koji bi željeli upoznati sadržaje svoje vjere na taj način, mogu dobiti sve potrebne informacije na adresi: o. Božidar Nagy, Palmotićeva 33, pp 699 41001 — ZAGREB

Merz o filozofiji i teologiji

Koliko je do sada poznato dr. Ivan Merz bio je prvi laik kod nas koji je sistematski privatno studirao kršćansku filozofiju i teologiju. Kako navodi njegov prvi biograf dr. Kniewalđ, Ivan je najprije prostudirao kršćansku filozofiju pod vodstvom o. Alfirevića, DI, zajedno sa svojim kolegom dr. Dragom Ćepulićem. Tečaj je trajao dvije godine a radili su po udžbeniku »Elementa philosophiae scholasticae« od Rheinstadlera. Usporedo sa studijem kršćanske filozofije proučava Ivan potanko originalni tekst i francuski prijevod enciklika i svih važnijih izjava papa Leona XIII., Pija X., Benedikta XV. i Pija XI. Kad je svršio filozofski tečaj kod o. Alfirevića, marljivo je proučavao fundamentalnu teologiju i dogmatiku prema poznatom priručniku P. Pescha, DI, »Compendium Theologiae Dogmaticae« u 4 sveska. Katoličku je moralku studirao prema Noldinu i Bucceroniu. Zadnjih godina svoga života posebno je proučavao suvremene moralne probleme i o njima objavljivao članke u duhu ispravne katoličke nauke. Neprestano je kupovao izabrane knjige i časopise bilo s područja njegove struke ili s područja teologije pa si je tako sakupio jedinstvenu knjižnicu te vrste, koja je brojila oko 1200 svezaka. Iako se mali broj njegovih knjiga do danas sačuvao, uščuvan je katalog njegove knjižnice, što ga je načinio njegov otac poslije Ivanove smrti pa se tako može vidjeti kakve je knjige posjedovao i čitao.

U Đačkom Orlu, br. 4, 1926. g., str. 9—12 objavljuje Ivan članak »Philosophia perennis« (Trajna filozofija). Člankom Ivan oduševljava mlade čitatelje za studij kršćanske filozofije i teologije koju je i on studirao i bio oduševljen novim spoznajama koje je stekao kroz taj studij. Ivan nabraja i literaturu kojom se može poslužiti. To je jedan od Ivanovih rijetkih članaka koji je ponovno otisnut nakon njegove smrti u Nedjelji, br. 28 i 29, 1942. g., str. 3. Članak Ivan završava riječima:

»Kako li je divna philosophia perennis! Tek kada nju proučimo, ukazat će nam se u pravom svjetlu blistavilo teoloških disciplina, koje iznose pred našu dušu cijeli vrhunaravni univerzum, kako nam je otkrilo Božje milosrđe u Objavi. O tim divotama, koje još i nadvisuju naravne ljepote, kao što milost nadvisuje narav, o tim ćemo ljepotama moći pravo govoriti kad se uspnemo na planinu kršćanske filozofije.«