50 GODINA ZDRAVLJA I ZAHVALNOSTI

Anica Ercegović ozdravila je još 1930. godine po zagovoru Ivana Merza. Još uvijek živi u svom rodnom mjestu Gradusi kod Sunje i dobrog je zdravlja, premda je od njezina ozdravljenja do danas proteklo već pola stoljeća.

Ako ste imali u rukama biografiju našega Ivana koju je napisao njegov duhovni vođa o. Josip Vrbanek 1943. g., mogli ste čitati na str. 226—227 izjavu Anice Ercegović o njezinu ozdravljenju po Ivanovu zagovoru 1930. g. U knjizi je objavljena i njezina fotografija.

Malo je međutim štovatelja Ivana Merza koji znaju da je Anica još na životu i da se upravo ove godine navršilo punih 50 godina kako je ona ozdravila zahvaljujući svojim pouzdanim molitvama u zagovor našega Ivana. Posjetili smo je ovoga ljeta u njezinom rodnom mjestu Gradusi kod Sunje, gdje je provela cijeli svoj dosadašnji život. Sada joj je već 75 godina, ali je još uvijek dobroga zdravlja. Premda je naše Glasilo pisalo o njoj prije sedam godina, ovom prigodom kad se navršava pedeset godina od njezina ozdravljenja, zamolili smo je da našim čitateljima ponovno ispriča kako se to dogodilo.

Aničino svjedočanstvo

Obolila sam u svojoj 19. godini, tj. 1924. od tuberkuloze pluća, upale zglobova i žestoke reume u čitavom tijelu. K tome se pridružila i srčana bolest endokarditis. Te sam bolesti zapravo vukla još iz djetinjstva nakon teške prehlade koju sam dobila jedne jeseni kad sam kao pastirica morala gaziti po vodi. Neposredno nakon toga ležala sam pet mjeseci nepomično. Liječio me je dr. Barić iz Kostajnice. Nije imao nade u moje ozdravljenje. Poslije toga sam učila hodati. Ruke su mi bile iznakažene od upale zglobova. Nisam mogla sama niti jesti. Stanje mi se potom malo poboljšalo, ali nikada nisam bila sposobna za teški posao. Nastavila sam se liječiti i kod drugih liječnika u Zagrebu. Dr. Vladimir Čepulić poslao me je na promjenu zraka u Ogulin zbog bolesti pluća i srca. Ondje mi je pozlilo i bacila sam krv. Zglobovi su mi se upalili i ruke su mi neprestano drhtale. Ogulinski liječnik rekao mi je nakon pregleda da bi me trebalo polovicu ostaviti u Ogulinu, a polovicu poslati na more, jer su se u meni našle bolesti koje traže različita liječenja. Vratila sam se kući i nastavila liječenjem, ali mi lijekovi koje sam uzimala nisu pomagali. Od vremena do vremena bacala sam krv. Bila sam stalno blijeda i uvijek jako umorna. Poslije majčine smrti u lipnju 1930. potpuno sam klonula i tjelesno i duševno.

Početkom srpnja 1930. god. povela me je moja prijateljica Marija Grgić na duhovne vježbe u Zagreb na Vrhovac. Tamo mi je opet pozlilo. Časne sestre su se prestrašile i prigovorile mojoj prijateljici što me je ovakovu bolesnu dovela na duhovne vježbe. Izdržala sam uz neprekidno ležanje između svakog razmatranja.

Po svršetku duh. vježbi pošla sam na grob dr. Merza s pouzdanjem da ću tamo ozdraviti, ako je to volja Božja. To je zapravo bio završetak devetnice za ozdravljenje, koju sam započela još prije polaska na duh. vježbe. Osim molitve sa sličice molila sam i svojim riječima: »Dragi brate, kad mi nitko ne može pomoći, pomozi mi ti da ozdravim! Obišla sam mnogo liječnika, potrošila mnogo novaca. Svojima sam na teret. Moli za me!« Bila mi je želja da dobijem zdravlje radi toga da mogu raditi i pomagati mojima i drugima.

Anica Ercegović u srpnju 1980. g., pedeset godina nakon čudesnog ozdravljenja po zagovoru Ivana Merza

Vratila sam se kući. Izgled mi je bio jednak kao i prije, ali snaga sasvim drugačija. Sve sam poslove počela obavljati bez poteškoće. Prestali su svi bolovi i smetnje. Moji su se čudili nagloj promjeni. Znala sam da je moja molitva uslišana i da mi je pomogao zagovor dr. Merza. 18. X. 1930. dobila sam svjedodžbu od dr. Vl. Čepulića da sam potpuno zdrava. Nisam uzimala nikakvih lijekova od srpnja 1930. god. do danas. Od moga ozdravljenja do pred nekoliko godina radila sam i po 16 sati dnevno različite poslove u kući, na vrtu i u polju. Nikad nisam bila bolesna osim jedan dan od gripe. Sada me jedino malo smetaju vene, ali to je već staračka bolest. Do pred nedavno pješačila sam tri puta tjedno u crkvu koja mi je daleko pet kilometara.

Zahvaljujem Isusu koji mi je udijelio po zagovoru našega Ivana Merza velik dar zdravlje.«

Uz Aničinu izjavu sačuvali su nam se razni dokumenti o njezinoj bolesti: povijest bolesti, liječnička svjedodžba, recepti lijekova koje je uzimala i drugo što će sve poslužiti kao dokumentacija za proces našega Ivana Merza.

29. listopada 1980. na molbu Postulature Anica je još jednom obavila detaljan liječnički pregled u Zagrebu. Klinički nalazi su u redu i sukladni dobi. Nema nikakvih tragova bolesti od kojih je bolovala do 1930. god.

ŠTOVATELJI IVANA MERZA — BOLESNICU

Da bi se postupak za beatifikaciju Ivana Merza mogao odvijati što brže i što uspješnije, potrebna su uslišanja i milosti dobivene po zagovoru Sluge Božjega. No toga neće biti ako se ne budemo molili i preporučivali u njegov zagovor. Zato vas pozivamo i potičemo da se u svojim potrebama, životnim poteškoćama i bolestima molite Ivanu Merzu. Preporučite i drugima da mu se mole. Mnogima je već pomogao, kao što možete čitati u našem Glasilu. Sličice s molitvom devetnice u čast našem Ivanu možete dobiti na adresi Postulature.

Ako budete uslišani, svakako obavijestite Postulaturu o dobivenoj milosti.