PAPA S LAIKATOM RIMA

slavi blagdan Krista Kralja

Sveti Otac Ivan Pavao II. i ove je godine na poseban način proslavio blagdan Krista Kralja. Kao i prošle godine, tako je i sada za taj blagdan, 23. XI. 1980., pozvao angažirani laikat Rimske biskupije, koji radi u pastoralu, u Baziliku Svetog Petra. Tu je za njih poslije podne u 17 sati odslužio sv. Misu i uputio im posebnu homiliju.

Veoma je značajno da Papa već po drugi put poziva laikat Rima upravo za blagdan Krista Kralja. Očito je koliko računa s radom laika u Crkvi, koliko cijeni njihov angažman za proširenje Kristova Kraljevstva u svijetu.

Iz homilije Svetog Oca donosimo značajnije izvatke.

Veoma je važno i potrebno, pravilno i pravedno da današnji blagdan bude usmjeren prema Kalvariji. Bez daljnjega možemo reći da kraljevsko dostojanstvo Kristovo, koje danas slavimo i razmatramo, mora uvijek biti stavljeno u odnos prema događaju, koji se odvio na tom brijegu, i da treba biti shvaćeno u otajstvu koje je Krist ondje izvršio: događaj i misterij spasenja čovjeka. Moramo naglasiti da Krist Gospodin postaje kraljem upravo u času svoga razapinjanja, kad u bolima i poniženju umire na križu. I to njegovo jedinstveno kraljevsko dostojanstvo može prepoznati samo oko vjere. Regnavit a ligno Deus — Zavlada Bog sa drveta.

Kristovo kraljevsko dostojanstvo, koje izvire iz smrti na Kalvariji i kulminira u događaju od nje neodijeljenom, u uskrsnuću, podsjeća nas na centralnost koja njemu pripada u vezi onoga što je i što je učinio. Riječ Božja, Sin Božji, po kojemu je sve stvoreno, ima nutarnji, bitni, neotuđivi primat nad redom stvaranja kojemu predstoji kao vrhovni i egzemplarni uzrok.

Nakon što je Riječ postala tijelom i došla da boravi među nama kao čovjek, Krist postiže drugi titul svoga primata, i to u redu otkupljenja: po poslušnosti Ocu, po trpljenju i smrti i po triumfu u uskrsnuću.

Spajajući u njemu taj dvostruki primat, imamo, dakle, ne samo pravo i dužnost, nego zadovoljstvo i čast da ispovijedamo njegovo uzvišeno gospodstvo nad stvarima i nad ljudima. To možemo nazvati izrazom, koji sigurno nije ni neprikladan ni metaforički: kraljevska vlast.

Poslije ovih teoloških refleksija uz temu blagdana, Sveti Otac se direktno obratio prisutnim laicima ovim riječima:

Tko više i bolje od vas, svjestan također dužnosti da kao kršćanin grada Rima daje primjer, treba da razmišlja prigodom ovog blagdana, tako važnog i poticajnog, o načinu kako da se izvrši i razvije takav posao! Radi se u stvari o služenju Kraljevstvu. I upravo to je razlog zašto sam vas pozvao u vatikansku Baziliku: da ohrabrim vaše duše te uvijek budno, konkretno i velikodušno služite Kraljevstvu Kristovu.

Znam da u vidu nove pastoralne godine studirate temu: zajednica i zajedništvo. Stavili ste u temelj svojih refleksija poznate riječi apostola Ivana upućene prvim krštenicima, koje može shvatiti kao dinamički program svaka kršćanska zajednica:

»Što smo vidjeli svojim očima, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu, navješćujemo i vama, da i vi imate zajedništvo s nama.« (1 Iv. 1,1-3).

Predragi, evo proglašenog pravila vašeg života i rada. Vi, vjernici i kršćani, laici i svećenici, koji ste angažirani u pastoralu, skupljajući svjedočanstva apostola, već ste vidjeli Krista Otkupitelja i Kralja, već ste se s njim susreli u realnosti njegove prisutnosti, ljudske i božanske, povijesne i transcendentne. Ušli ste u zajedništvo s njime, s njegovom milošću, istinom i spasenjem, koje je on donio. I na temelju tog snažnog iskustva želite ga naviještati gradu Rimu, osobama, obiteljima i zajednicama koje u njemu žive. Odatle velik zadatak, visoka čast, neizreciv dar da se služi Kristu Kralju i da se upotrijebi vrijeme, trud, razum, revnost, kako bi ga se učinilo poznatim, uzljubite i služilo u sigurnosti. Jer samo u Kristu, koji je Put, Istina i Život, društvo i pojedinac mogu naći pravo značenje egzistencije, kodeks autentičnih vrijednosti, ispravnu moralnu liniju, nužnu snagu o protivštinama, svjetlo i nadu o nadpovijesnim stvarnostima.

I budući da je veliko vaše dostojanstvo i veličanstvena vaša misija, budite uvijek spremni da radosno služite Krista Kralja na svakom mjestu, u svakom času i u svakom ambijentu.

MERZ O PAPI

Veličina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi; ovisi o tome kako se oni ravnaju prema zapovijedima i željama Kristova Namjesnika. U Papinskom duhu ležala je u prošlosti snaga Hrvatskog katoličkog pokreta; u orjentaciji prema njemu leži i naša budućnost. (Za Vjeru i Dom, 12-1925-337 do 339)