PRVI PUT PAPA SPOMINJE IVANA MERZA

Prigodom hodočašća mladih iz Hrvatske 1. svibnja ove godine za vrijeme zajedničke audijencije 30. IV. 1980. Sveti Otac Ivan Pavao II. pozdravio je naše mlade hrvatskim jezikom i po prvi put spomenuo našega Ivana Merza istaknuvši ga kao uzor kojega treba nasljedovati. Evo riječi Svetoga Oca koje je objavio na hrvatskom također i Osservatore Romano 1. V. 1980:

Ovo je već četvrti put da su mladi iz raznih krajeva naše domovine pošli na hodočašće u Rim potaknuti primjerom Ivana Merza. Ovogodišnje hodočašće koje je trajalo šest dana, od 29. travnja do 4. svibnja u organizaciji Bazilike Srca Isusova, Palme i Svetoduške zajednice mladih MI iz Zagreba, okupilo je 200 mladih iz Zagreba, Banja Luke, Sarajeva, Splita, Makarske, Osijeka, Slav. Broda, Varaždina, Krka, Rovinja itd. Cilj hodočašća bio je u prvom redu posjetiti Vječni Grad Rim i susresti se s Kristovim Namjesnikom. Željela se doživjeti univerzalnost naše svete vjere u susretu s tolikim hodočasnicima iz svih krajeva svijeta te produbiti svijest pripadnosti jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi.

Osim prvotnoga motiva, spomen na našega Ivana Merza, dali smo još dvije nakane ovome hodočašću: uspomena na prvu godišnjicu Branimirova jubileja i tisućljetne vjernosti Hrvata Crkvi i Papi te proslavu 1500. obljetnice rođenja svetog Benedikta koja se slavi ove godine po cijelom svijetu.

Hodočašće smo započeli u zagrebačkoj katedrali, sv. misom koju je predvodio biskup Mijo Škvorc. Putovali smo cijelu noć jer smo željeli svakako stići na zajedničku audijenciju sa Svetim Ocem u srijedu prije podne. Susret sa Svetim Ocem bio je svakako vrhunac našega hodočašća. Trg svetoga Petra bio je ispunjen mnoštvom kršćana iz cijeloga svijeta; računa se da ih je bilo oko 100.000. Nije potrebno opisivati ono oduševljenje prisutnih kada se pojavio Sveti Otac u otvorenom automobilu i provezao se kroz trg da su ga mogli svi vidjeti. Nakon govora na talijanskom jeziku, u kojem je nastavio tumačiti prva poglavlja knjige Postanka o uzvišenosti i dostojanstvu ljudske ljubavi, Papa se obratio raznim grupama na njihovim jezicima. Bili smo obaviješteni da će Sveti Otac i nas pozdraviti, ali je naše iznenađenje nadišlo očekivanja jer nam je rekao više nego što smo mislili. Dok nam je govorio, od radosti i oduševljenja nekoliko puta smo ga prekidali burnim pljeskom.

Naši mladi pozdravljaju Svetog Oca. Sve se ruke pružaju prema njemu, svatko bi ga htio dotaknuti, s njime se rukovati. U zajedničkom Ocu svih kršćana Krist nas sve ujedinjuje.

Naknadno smo doznali da je Sveti Otac imao pripremljen duži tekst govora koji nam je htio reći, ali je tekst morao biti skraćen zbog mnogih grupa koje je Sveti Otac također trebao pozdraviti. Ispušteni dio odnosio se na našega Ivana Merza i nadovezivao se iza riječi »tog velikog katoličkog laika«. Taj dio glasi:

»... koji je bio ne samo uzor profesor, nego i uzor katolik i predvodnik liturgijske obnove u Hrvatskoj. On je redovito čitao svaki dokumenat izdan od naših prethodnika, on je redovito molio; doktor Merz se redovito ispovijedao, dnevno je slušao svetu Misu i primao svetu Pričest. Činite to i vi, i tako ćete staviti u praksu odluke Branimirove godine, kako ste svečano obećali prošle godine.« To je prvi put da jedan papa spominje Ivana Merza i to onako lijepim riječima, stavljajući ga za uzor koji treba slijediti. Bili smo više nego sretni i zahvalni Svetom Ocu za toliku pažnju.

Nakon što je Sveti Otac završio svoje govore i pozdrave raznim grupama, spustio se među hodočasnike. Kako smo bili smješteni blizu podija s kojega je govorio, mnogi od naših mladih s njime su se pozdravili i rukovoli kada je prolazio među hodočasnicima.

Naša grupa mladih ponijela je kao poklon Svetom Ocu veliki album fotografija našega Ivana sa svim našim potpisima kojima ujedno molimo Svetoga Oca da proglasi Ivana Merza blaženim i svetim. Svoj poklon smo predali Svetom Ocu preko Kardinala Šepera, jer smo tako bili sigurniji da će ga Sveti Otac pažljivije razgledati, kao što je i bilo, o čemu izvještavamo na drugom mjestu.

Sutradan u četvrtak naša grupa prisustvovala je internacionalnoj sv. Misi u Bazilici svetoga Petra koja se služi za sve hodočasnike koji se tih prvomajskih dana nađu u Rimu. Sv. misu predvodio je o. Mario Tolj s katedre sv. Petra, jedan od voditelja našega hodočašća, što je opet za sve nas bila velika radost. Naši mladi su pod tom sv. Misom otpjevali nekoliko naših pjesama.

I taj put su naše narodne nošnje privlačile pažnju mnogih hodočasnika. Ipak je to naše narodno blago velika vrijednost, koje je kod mnogih naroda pod udarom industrijalizacije gotovo potpuno iščezlo, pa ga zato treba čuvati i cijeniti.

Tri dana u Rimu brzo su nam prošla. Mnogo je toga ostalo što bi trebalo još vidjeti. Svi su bacili novčić u Fontanu Trevi sa željom da se opet vrate u Vječni grad i to što prije, možda već na godinu.

Na povratku kući posjetili smo Norciu, rodno mjesto sv. Benedikta i ondje imali sv. Misu. Češki benediktinac, o. Ćiril, koji ondje živi dao nam je kratku informaciju o sv. Benediktu i njegovu redu. Put nas je dalje poveo prema Asizu gdje smo noćili. Sutradan kratak posjet Padovi, našem o. Leopoldu, i naveče u nedjelju 4. V. već smo bili u Zagrebu, puni dojmova i duhovno obnovljeni nakon susreta s tolikim svetim mjestima naše vjere.

Od svega najvažnije što smo doživjeli bio je, sigurno, susret s Kristovim Namjesnikom. Vidjeti ga, čuti ga u onom mnoštvu od sto tisuća vjernika iz cijeloga svijeta, promatrati ga u bijeloj togi s crvenim plaštem kako sjedi na tronu, jest doživljaj koji nas prenosi i u budućnost: jednoga dana svi ćemo se tako skupiti oko Isusa u Njegovu Kraljevstvu. Zelja nam je, a toga trebamo postati dostojni osobnim nastojanjem, da i tada čujemo onako lijepe riječi kao što nam je ovaj put uputio Njegov Namjesnik u osobi pape Ivana Pavla II.

Ilija Matanović

Sveti Otac primio poklon mladih iz Hrvatske

Prigodom hodočašća u Rim 1. svibnja 1980. mladi iz Hrvatske, te iz raznih mjesta naše zemlje, ponijeli su na dar Svetom Ocu veliki album fotografija našega Ivana Merza. Da u onom mnoštvu poklona naš dar ne ostane nezapažen, predali smo ga kardinalu Šeperu i zamolili ga da on osobno uruči Svetom Ocu, što je rado prihvatio i učinio. O tome nas je uzoriti kardinal obavijestio pismom od 25. V. 1980.:

»Velečasni oče!

Zbog odsutnosti Sv. Oca dosta dugo nisam imao audijenciju. Konačno je bila audijencija prošli petak 23. V. i tom sam prilikom predao Sv. Ocu Merčev album koji ste za njega priredili. Preda mnom ga je počeo pregledavati. Dao sam mu i neka tumačenja. Sv. Otac mi je rekao da Vam se zahvalim u njegovo ime i šalje Vam svoj blagoslov.«

Na koncu albuma svih dvije stotine mladih, koji su sudjelovali na hodočašću, stavili su svoj potpis na molbu kojom molimo Svetog Oca da našega Ivana Merza proglasi blaženim.

Pismo našega kardinala nas je veoma obradovalo i nismo očekivali više ništa. Glavno da je Sveti Otac primio album i vidio ga. No naša radost i iznenađenje bilo je još veće kad nam je naš kardinal uputio još jedno pismo s fotokopijom pisma koje mu je uputio Substitut iz Državnog Tajništva Svete Stolice a odnosi se na spomenuti album. Iz pisma se razabire da je Sveti Otac još jednom i to pažljivo razgledao naš poklon. Budući da se sadržaj pisma odnosi na sve mlade to ga donosimo ovdje u prijevodu. Datirano je iz Vatikana 19. kolovoza 1980. pod br. 48315 Državnog Tajništva.

»Gospodine Kardinale,

U audijenciji od 23. svibnja o. g., Vaša uzoritost predala je Svetom Ocu obilnu dokumentaciju koja se odnosi na slugu Božjega Ivana Merza, popraćenu molbom za njegovu beatifikaciju, koju su potpisali dvije stotine mladih katolika Hrvata, pošto su došli na hodočašće u Rim.

Vaša uzoritost može, ukoliko smatra prikladnim, obavijestiti promicatelje ove inicijative da je Njegova Svetost velikim zanimanjem razgledala tekst i slike spomenutog sluge Božjega, koji je umro u mladoj dobi prije više od pedeset godina i nastavlja vršiti veliki utjecaj na hrvatsku mladež.

Obavještavamo Vas u isto vrijeme da je molba prenesena na uvid kompetentnom Svetom Dikasteriju.«

Ta vijest ne samo da će obradovati naše mlade potpisnike molbe, nego i sve štovatelje našega Ivana Merza. To nas je potaknulo, kao što su nam već prije sugerirali s nekoliko strana da povedemo akciju skupljanja potpisa za beatifikaciju našega Ivana Merza, što započinjemo ovim brojem.