PO DRUGI PUT PAPA O MERZU

Hodočašće mladih u Rimu 1981. g.

Za 1. svibnja 1981. pošlo je u Rimu već po peti put hodočašće mlađih iz naše zemlje. Okupilo je 250 mladih iz svih krajeva gdje žive katolici, a pratilo ih je osam svećenika. Ovo hodočašće kao i prijašnja ima svoju inspiraciju u Ivanu Merzu i njegovu primjeru ljubavi i vjernosti prema Crkvi i Kristovu Namjesniku. Hodočašće je trajalo šest dana: od 28. IV. do 3. V, od čega su mladi u Rimu proveli tri i po dana.

Vrhunac hodočašća za sve bio je susret sa Svetim Ocem u generalnoj audijenciji u srijedu 29. IV. na Trgu sv. Petra svega dva tjedna prije tragičnog atentata. Poseban je bio doživljaj naći se s tisućama i tisućama hodočasnika iz cijeloga svijeta okupljenih oko zajedničkog Oca. Naši mladi imali su mjesto odmah uz Poljake, vrlo blizu podija odakle je govorio Sveti Otac. Velika nas je radost obuzela čim nas je Papa pozdravio na hrvatskom jeziku. Tekst njegova pozdrava kako ga je objavio Osservatore Romano od 1. V. 1981. donosimo ovdje u cijelosti.

Dragi moji mladi Hrvati!

Već po peti put grupa mlađih iz Hrvatske, koji se oduševljavaju životom i radom sluge Božjega profesora doktora Ivana Merza, došla je u Rim i traži blagoslov Svetog Oca. Drago mi je da i vas mogu pozdraviti među ostalim hodočasnicima iz Zagreba. Vama je uzor profesor Merz, i to je dobro. I vi, kao što je Merz, tražite Isusa preko liturgije, da Ga možete što bolje upoznati i slijediti. Budite dosljedni, kao što je bio Merz. Izbjegavajte grijeh. Hrabro svjedočite za Isusa, bez straha, ponosni da ste katolici.

Primite moj apostolski blagoslov i prenesite ga svima svojima u mojoj dragoj Hrvatskoj.

I prošle godine Papa se pozdravio s našim mladima nakon generalne audijencije. Ruke sviju opet su se pružale prema Ocu svih kršćana želeći ga barem dotaknuti.

Ovo je već drugi put da Sveti Otac govori o Ivanu Merzu. Godine 1980. kada se pred Svetim Ocem našlo 200 naših mladih, prvi put ga je spomenuo i preporučio da nastojimo »slijediti stope toga velikog katoličkog laika.«

Nakon završenoga službenog dijela audijencije Sveti Otac je obišao trg i pozdravljao hodočasnike. Mnogi naši mladi s njime su se rukovali, a fotografi su te prizore ovjekovječili za trajnu uspomenu. Drugi važan moment hodočašća bila je koncelebrirana sv. misa u Bazilici Sv. Petra u kojoj smo obnovili sadržaje iz Branimirove godine, tj. obnovu tisućljetnog saveza vjernosti našega naroda s Rimskom Crkvom i Petrovim nasljednicima.

U Rimu smo obišli i posjetili sva važnija sveta mjesta, četiri velike patrijarhalne Bazilike, katakombe i potom grob sv. Ćirila (u crkvi sv. Klementa) kojeg je Papa 1980. zajedno s njegovim bratom sv. Metodijem proglasio suzaštitnicima Evrope.

Posjetili smo i našeg Kardinala Šepera koji nas je primio u atriju zgrade u kojoj je stanovao. Nitko nije slutio da je to posljednji put što ga vidimo. U tom kratkom susretu ispričao nam je svoja sjećanja na Ivana Merza, jer ga je osobno poznavao. S kardinalom smo se fotografirali, te će nam to ostati draga uspomena.

Završetak rimskog hodočašća imali smo u subotu 2. svibnja u četvrtoj patrijarhalnoj bazilici Rima, Santa Maria Maggiore, u kojoj se nalaze mnoge hrvatske uspomene. Sjetili smo se da je to prva crkva kršćanstva na zapadu posvećena Majci Božjoj, nakon što je proglašena Bogorodicom na Efeškom saboru 431. Te godine navršavalo se upravo 1550 godina od tog važnog sabora što je nakon mjesec dana proslavljeno svečano u Rimu zajedno s drugim velikim jubilejom: 1600. obljetnicom carigradskog sabora (381), na kojem je formulirano i definirano vjerovanje koje molimo kod svake nedjeljne sv. mise.

Na povratku posjetili smo sv. Franju u Asizu, a u Padovi grob sv. Ante i našeg sunarodnjaka oca Leopolda Mandića.

Hodočašće je postiglo svoj cilj: kroz susret sa središtem kršćanstva, sa svetim mjestima Vječnog grada i napose s Kristovim Namjesnikom učvrstili smo se u svojoj vjeri. Doživjeli smo radost i sreću i izrazili Bogu zahvalnost što pripadamo jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi. Naš narod jest jedan od četiri privilegirana naroda svijeta: nalazi se tako blizu središtu kršćanstva i Kristovu Namjesniku. A tom privilegijom treba se znati i okoristiti.

Hodočasnik