KARDINAL ŠEPER I IVAN MERZ

»Merz je bio u neku ruku i mojim duhovnim učiteljem čime se uvijek ponosim«

Kardinal Franjo Šeper prigodom susreta s grupom naših mladih hodočasnika iz domovine u Branimirovoj godini.

Smrću Kardinala Šepera otišao je još jedan Ivanov veliki prijatelj i štovatelj, što više osoba, koja je za Ivana najviše učinila u smislu njegova uspona prema oltaru. Još kao zagrebački nadbiskup Kardinal Šeper je 1958. pokrenuo postupak za njegovo proglašenje blaženim.

Kardinal Šeper poznavao je našega Ivana Merza od svojih srednjoškolskih dana. O tome nam je ostavio dragocjene podatke u svojoj izjavi koju je dao za naše Glasilo još 1974. (br. 2, str. 5—6). Iz njegove izjave donosimo neke važnije dijelove:

»U životu sam susreo samo dvije osobe koje su samom svojom pojavom djelovale na poseban način i stvarale oko sebe kao neku nadnaravnu atmosferu. Jedan od te dvojice bio je dr. Ivan Merz.

Bio sam negdje u 7. razredu gimnazije 1922-23, kad sam došao s njim u kontakt, Došao je nekoliko puta k nama u đačku Marijinu kongregaciju i držao predavanje o liturgiji. Tu se moglo osjećati kako je on sav uronjen u liturgiju i kako je liturgija davala hranu njegovu duhovnom životu ..,

Zajedno s o. Alfirevićem, DI odveo je 27. XII. 1923. grupu kongreganista na »liturgijski izlet« u trapistički samostan u Rajhenburg. Iz Zagreba smo otputovali rano ujutro, a on nam je u vlaku tumačio liturgiju toga dana (blagdan sv. Ivana Apostola) ...

Mene je znao koji puta i zaposliti. Kad je priređivao hrvatski prijevod obreda oblačenja benediktinki, tražio je od mene da mu prevedem neki liturgijski tekst. Isto tako me je zadužio s prijevodom jedne enciklike Leona XIII. Merz je u svakom slučaju bio »čovjek enciklika«. Za njega je Papina riječ bila svetinja . .. »Sentire cum Ecclesia« to je bilo utjelovljeno u njemu. Kod njega to nije bila samo neka vojnička poslušnost i pokornost, nego ljubav prema Crkvi. Ta je ljubav govorila iz svake njegove riječi. ..«

Često je Kardinal znao reći pred svojim prijateljima kako zahvaljuje jednom blizom Merčevom suradniku da je postao svećenik. Bio je to dr. Drago Cerovac, Ivanov blizak prijatelj i član predsjedništva Hrvatskog orlovskog saveza. Sam je Kardinal to pismeno saopćio njegovoj supruzi kad je dr. Cerovac umro 1978. Evo izvatka iz tog njegova pisma:

»Uvijek sam ga se rado i sa zahvalnošću sjećao kao starijeg kolege iz gimnazije koji me je doveo u katoličku organizaciju i koji je u neku ruku bio oruđe Božje Providnosti za moje svećeničko zvanje.«

Kardinal Franjo Šeper kao gimnazijalac (prvi lijevo u prvom redu) i Ivan Merz (drugi s desna u prvom redu) s o. Alfirevićem DI (prvi desno prvi red) i s đacima iz Marijine Kongregacije prigodom posjeta trapističkom samostanu u Rajhenburgu.

Katolička organizacija koju spominje Kardinal bila je Marijina kongregacija koja je postojala u Bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ul. u Zagrebu. Vodio ju je o. Bruno Foretić, isusovac. Kao kongreganist obavljao je mladi Franjo duhovne vježbe u isusovačkoj rezidenciji u Palmotićevoj ul. i za vrijeme jednih duhovnih vježbi odlučio se za svećeničko zvanje. Još danas oci isusovci pamte sobu u kojoj je Kardinal stanovao za vrijeme tih duhovnih vježbi. On je naime sam to spominjao kad bi posjećivao isusovački samostan. (Soba je na drugom katu, prva do galerije, Palmotićeva 31).

Kao gimnazijalac i član orlovske organizacije sudjelovao je zajedno s mladim Alojzijem Stepincem, koji je također bio u orlovskoj organizaciji, na orlovskom sletu u Đakovu 1924. Ondje su se obadvojica upoznali i otkrili jedan drugome da će na studij teologije u Rim.

Kao bogoslov Franjo Šeper održavao je vezu s Ivanom Merzom preko pisama i osobnim kontaktom kao što spominje u svojoj izjavi.

Po dolasku u Zagreb bio je usko povezan s križarskom organizacijom i vodio je kao duhovnik grupu djevojaka križarica.

Kada su ovih posljednjih godina naši mladi hodočastili u Rim za 1. svibnja, redovito su posjetili i našega Kardinala, koji im je među ostalim pripovijedao i o svojim susretima i dojmovima o Ivanu Merzu.

Upravo na Kardinalovo zalaganje otvoren je 1958. proces za beatifikaciju Ivana Merza.

Nakon što je tijelo Ivana Merza preneseno s Mirogoj a u Baziliku Srca Isusova, naš Kardinal prigodom svoga uobičajenog posjeta svome ispovjedniku o. Kukuli, isusovcu, redovito je posjećivao Ivanov grob i ondje se pomolio.

Posljednja Kardinalova izjava u javnosti bila je preko Radio Vatikana, u kojoj se osvrnuo i na neistinita pisanja o Ivanu Merzu. (Kardinalovu izjavu objavila je u cijelosti AKSA, br. 44, od 6. 11. 1981.) Između ostaloga Kardinal svega dva mjeseca prije svoje smrti i ovo izjavljuje: »Mogu reći: Merz je bio u neku ruku i mojim duhovnim učiteljem čime se uvijek ponosim.«