MERZ I EUHARISTIJA

Govor tajnika zagrebačke nadbiskupije dr Stjepana Kožul na proslavi dana Ivana Merza u Bazilici Srca Isusova 10. svibnja 1984.

»Draga braćo i sestre, svi koji smo večeras došli na ovu sv. Misu — znademo razlog naše radosti i molitve. Došli smo u ovu Baziliku, da pohodimo ovo sveto mjesto, da se pomolimo na grobu Sluge Božjega dr Ivana Merza, da udahnemo svjež i čist zrak za srce i savjest, jer danas se spominjemo njegove blažene smrti, njegova preseljenja u vječnost.

O njemu može govoriti i u naše dane mržnja. Ali mi smo radosni i ponosni, što to s njim i sadržajem njegove duše i srca nema nikakve veze. On izranja pred nama kao velikan vjere, kao svijetao primjer ljubavi i praštanja, kao izgrađeni karakter, koji je mladim dušama davao najsvetije i najsvjetlije. Zato je u neku ruku dobro da progovori i mržnja, da jače zasja ljubav, da se dublje uoče velike kvalitete Sluge Božjeg dr Ivana Merza, koje su i danas tisućama mladih vjernika diljem naše Domovine uzor i nadahnuće.

Bogatstvo života dr Merza, braćo i sestre, raslo je iz Presvete Euharistije. Mi smo svjedoci da je njegov život svjedočanstvo ljubavi i praštanja — koje je izraslo iz Krista. Tu crtu njegova života ističemo večeras, jer se nalazimo u godini našeg Nacionalnog euharistijskog kongresa. Merz je bio aktivni član sv. Liturgije, sv. Mise. Bio je dnevni pričesnik, bio je poklonik Živome Bogu u sv. Hostiji u ovoj Bazilici. On je mlade dovodio na taj najsvetiji Izvor; davao im je taj najdragocjeniji dar, jer je čvrsto vjerovao da se mladi čovjek može održati na visini, ako se redovito ispovijeda, dolazi na sv. Misu i Pričest, ako sluša Božju riječ, ako u poklonu izriče Bogu svoju dušu i srce.

Evo nam u tom večeras dr Merza kao uzor i primjer, ako se želimo pripremiti za naš Nacionalni euharistijski kongres, i ako želimo da on ostavi plodove u našim životima.

Čitamo, braćo i sestre, već kod sv. Pavla u poslanici Korinčanima: »Ja od Gospodina primih, što vama predadoh« (1 Kor 11, 23). Pavlovo svjedočanstvo, svjedočanstvo je i ostalih Apostola. Oni su predali Crkvi, oni predali generaciji dr Merza, oni predaju i nama danas, ono što su primili.

Predali su ono što su od Gospodina primili, predali su u punoj vjernosti i dosljednosti. I to se predaje od generacije na generaciju, od stoljeća do stoljeća, u Crkvi i po Crkvi, bez prekida do danas. I to činimo mi večeras, sabrani u ovoj našoj Bazilici. Mi dajemo suvremenicima našega grada i naroda danas svjedočanstvo. Mi govorimo kao nasljednici Apostola vjernu jeku toga svjedočanstva: »Ja od Gospodina primih, što vama predadoh.« To što je Apostol nama predao, to je naredio činiti sam Krist na Posljednjoj večeri. On je rekao, da to činimo njemu na spomen. On je rekao: »Ovo je tijelo moje — za vas« (1 Kor 11, 24).

2. Draga braćo i sestre, ono, oko čega se sabiremo u svojoj već dvije tisuće godina dugoj tradiciji, ono u čemu se prepoznajemo, ono iz čega rastemo kao Crkva, to obnavljamo i večeras. To je gesta »lomljenja Kruha.« Crkva ju ponavlja već 1950 godina, od onog neizrecivog trenutka, kad je Bog čovjeku najbliže pristupio, kada je postao jedan od nas, kada je pokazao totalno svjedočanstvo svoje neizrecive ljubavi prema nama.

»Ovo je moje tijelo — za vas.« To je nešto najveće i najdraže. Isus nama govori. On je na nas mislio, za nas se predao, za sve nas pošao u smrt. Nemoramo li biti duboko ganuti u svojim mislima i srcima, što ovo »prikazanje svoga tijela« za nas — nije ostalo negdje daleko, na mrtvim stranicama kronika povijesti. To je trajni DOGAĐAJ, koji se također večeras događa na nekrvni način u sakramentu Presvetog Tijela i Krvi na ovom oltaru, na životvoran način. Krist ponovno dolazi, da sada za nas žrtvuje svoje Tijelo i Krv, da nas griješnike svojim Božanskim milosrđem otkupi, da nas u našem smrtnom tijelu snagom svoga Otkupljenja, snagom svoga Tijela i Krvi presadi u Božanski život.

3. »Ja sam Kruh koji je s neba sišao, govori Gospodin; tko bude jeo od ovoga Kruha, živjet će uvijeke.« Mladi, stari — tko od nas ne želi vječno živjeti? Nije li to najdublja čežnja, što počiva u srcu svakog čovjeka? Pa ipak ta čežnja biva u svakodnevnom životu na brutalan način stavljena u sumnju. Zašto?

Odgovor nam daje sv. Pismo: »Grijeh dođe na svijet i po grijehu smrt« (Rim 5, 12). Znači li to da za nas nema nikakve nade? Tako dugo dok grijeh gospodari, nema nade! Ali nada se pojavljuje onoga časa, kada je grijeh pobjeđen! I to se je točno dogodilo u Kristovu djelu Otkupljenja. U stvari stoji napisano: »Jer ako je prekršajem jednoga i posredovanjem jednoga zavladala smrt, mnogo će sigurnije oni koji primaju izobilje milosti i dar pravednosti vladati snagom života po jednome — Isusu Kristu« (Rim 5, 17).

Zato kaže Isus: »Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će u vijeke!« Pod svakom prilikom kruha, koja je posvećena, On je osobno prisutan. On pobjednik nad grijehom i smrću. On Uskrsli! I tko se tom božanskom hranom hrani, neće naći samo snagu — da na svom životnom putu pobjeđuje utjecaj Zloga, nego će se osposobiti za konačnu pobjedu i nad smrću, jer kaže Apostol: »Neprijatelj koji će posljednji biti uništen jest smrt« (1 Kor 15, 26), »da bude Bog sve u svemu« (1 Kor 15, 28).

4. Draga braćo i sestre, kako je velika i uzvišena ova Tajna? Kakova nam se u njoj očituje Ljubav?! Zar je onda čudno da se oko te tajne sabire Crkva i da iz nje raste Crkva?! Zar je onda čudo — da je dr Ivan Merz i sve što je povezano s tim imenom, upravo izraslo iz te uzvišene Tajne — Presvete Euharistije. Zato onda Crkva to najdragocijenije blago čuva, taj neprocijenjivi dar štiti. Logično je, da Crkva i svi njezini živi i uzorni članovi na svom povijesnom i životnom hodu iskazuju čast, zahvalnost i štovanje — stvarnosti Krista Gospodina pod prilikama kruha i vina. Jasno je da dolazimo na sv. Misu, na gozbu Jaganjčevu, ali slavljenje ovih božanskih Tajna nesmije završiti u okviru crkvenih zidina. Ono mora biti nošeno, kao kod dr Merza, u žrtve i križeve života, u zauzeti apostolat za Krista i Crkvu, na ulice svijeta, jer Onaj koji je prisutan pod prilikama svete Hostije — došao je na svijet da bude Kruh živi, da bude Kruh za život svijeta (Iv 6, 51).

Svi mi, braćo i sestre, koji slavimo ovu sv. Misu, koji se spominjemo primjera dr Merza, poći ćemo večeras na ulice našega grada. Mi trebamo biti procesija u svijetu koja nosi Sakramenat Tijela i Krvi Kristove. Mi ćemo poći u svoje domove, na radna mjesta, urede, škole, trgovine, fakultete — gdje pulzira život ljudi, gdje nastaju pitanja, tjeskobe i patnje, gdje niču nade; tu ćemo donositi Isusa Krista. Tu ćemo dolaziti i davati svjedočanstvo; tu ćemo pokazivati da smo za životni napor, da smo za dar Bogu i ljudima, da smo za žrtvu i apostolat. I tako ćemo otkrivati tajnu — da se u toj bijeloj Hostiji nalazi odgovor na goruća pitanja, utjeha za žalosti, smirenja za nemire, izvor sreće i ljubavi; što svaki u dubini svoga srca nosi kao goruću potrebu.

Mi ćemo, braćo i sestre, poći na putove svijeta i kroz snagu Euharistijskog Isusa dati svjedočanstvo ljubavi, i pokazati što nama znači primjer Sluge Božjega dr Ivana Merza. Mi ćemo doći ljudima, koje muće tisuću problema; mi ćemo doći našoj braći i sestrama i pokazati im ovaj Sakramenat Kristove prisutnosti. »Anđeoske evo hrane, putnici se njome hrane, to je kruh za izabrane!«

Ovo je Kruh, što ga čovjek zaslužuje svojim radom. Kruh, bez kojega čovjek ne bi imao životne snage. Taj Kruh je život i pravo svjedočanstvo za Božju prisutnost koja je puna ljubavi i spasenja za nas. U tom Kruhu je Svemogući, Vječni, Triput sveti k nama došao. On je »Bog s nama!« Postao je Emanuel — s nama Bogom. I svatko, tko jedne od ovoga Kruha, prima jamstvo besmrtnog života.

Naša je žarka želja i molitva, braćo i sestre, da u srca svih, koje danas susrećemo, donesemo taj osjećaj, da nas zahvati primjer dr Merza, da se ostvari izričaj sv. Liturgije:

»Dobar Pastir, pravo jelo, smiluj nam se Janje bijelo, daj nam hranu svoje Tijelo, brani, vodi, stado cijelo k strani žića blaženog.« Amen.

KOMEMORACIJE IVANA MERZA U NJEGOVOM RODNOM MJESTU

10. svibnja 1982. g., u banjalučkoj katedrali, održana je komemoracija obljetnice smrti dr Ivana Merza. Nakon svete Mise pod kojom je bio spomenut Ivanov život i rad, pročitano je predavanje biskupa Škvorca što ga je održao na Simpoziju prigodom 50. obljetnice Ivanove smrti. Kako su svi prisutni izrazili zadovoljstvo što su čuli to izvrsno predavanje odlučilo se da će se u buduće obraditi i druga predavanja sa Simpozija. Na sv. Misi posebno je bila preporučena molitva u zagovor Ivana Merza.