LAICI - VJERNICI U SLUŽBI ZAJEDNICE

Što o tome misli Ivan Merz

"Upoznao sam se sa katoličkim Englezima....ali o katoličkom laikatu koji bi zastupao stajalište Crkve u stvarima, koje ne spadaju strogo u djelokrug svećenstva, ne opazih do sada ništa.

Naš katolički pokret je jedinstven. Svaki član je svjesna jedinka u radu Crkve. Samo treba nastojati, da veza s Crkvom bude što jača, da uz sposobnost i svijest, vođe bude u njih heroizam, poniznost i pokoravanje."

(Paris, 16.II.1920. str.777)

"To je novo doba, s novim ljudima, koji proživljavaju veliki život. Jest, život je izvor svega: u pogledu na "savoir vivre" umjetnost, znanost i svi ostali proizvodi ljudskog duha su sporedni život je njihovo vrelo i njihova hrana. Veliki ljudi su neiscrpivo vrelo poezije, i oni su nosioci historije. A takovih ljudi je bilo razmjerno mnogo, oni su stvorili kulturne tekovine kojima se mi koristimo. Zato sebi i svima stavljam memento; proživljavajmo dubok i velik život, i svakog trenutka budimo svjesni, da mi opstojimo i da se ne suprostavimo ovoj harmoniji, koja vlada u svemiru....

(Seewiesen, 17.XII.1916. str.418.)

"...jer jamačno naša je dužnost i u ovom malom skladu što se zove civilizacija, kultura ili drugačije, raditi o spoznaji. Možda je spoznaja dobra i zla, težnja za vječnosti svrha čovječanstva, a sve u svrhu materijalnog života i uzdržavanja ljudi svaki čovjek ima zadaću da u svojoj grančici (struci) radi oko te spoznaje. Jedna struka više, druga manje, ali mislim da u svakoj struci mora da je bol izvor svega. Gdje toga nema, mislim, da je plod ako ne zao, barem uzaludan, jer nije u harmoniji sa svrhom ovoga života. A sav rad, sve mora da je u harmoniji sa idejom svega."

(Pečuh, 22.X. 1916. str.405)

"Jedan narod mora da je gospodarski samostalan, ako hoće da se kulturno razvija. Misteryum crucis koji je izvor života i napretka, uključujem u ovu tezu. Ne mora biti crux materialis, već i spiritualis."

(26.IV. 1917)

"Za nas zapadne kršćane je, također, i ovaj svijet neka mala domovina, jer je Bog u njoj i djeluje u njoj; samo što mi toga još nismo posvema svijesni. No, dok se vremenom Kraljevstvo Božje bude u našim srcima dizalo, shavtit ćemo sve dublje, da se ovo mora i u prirodi ostvariti, da se sva priroda mora preporoditi".

(5.VII.1917. str 455)

"Ja volim čovječanstvo, volim male, nepoznate ljude, koji na svojim leđima nose sav teret historije.

(18.XI. 1917. str. 471)

"Nauka ne smije biti sama sebi svrhom, ona mora da uza svu ljepotu, koju ona sama po sebi krije i da doprinese nešto Kraljevstvu Božjem na zemlji. Mislim za to da uza svu ljubav k svojoj struci, mora svaki čovjek da živi socijalno, da živi u životu i da potpomaže one koji trpe... Jer nauka je produkt trpljenja: tehnika hoće da olakša čovjeku materijalne nezgode, a umjetnost promatra mukotrpni život ljudi i povlači idejne konzekvencije, život je sve."

(Fonzaso, 5.II. 1916)

"...jer smo na ovom svijetu samo provizorno... za čas nismo tu, a ovaj život imade samo utoliko smisao, u koliko je priprava za drugi. Tako je i sa životom naroda i čovječanstva."

(9.IX. 1918. str. 502)

"A nama ne treba blijedih teoretičara, propalih profesora, takvih individua ima u nas i previše. Potrebni su zdravi, praktični ljudi... Ne pita se mnogo što se radi, nego kako se radi. Sve struke imaju pred Bogom jednaku vrijednost, samo se mora raditi po Njegovoj volji... Svagdje neka se vrši volja Tvoja, jer smo ovdje samo provizorni, pa u našoj pravoj domovini nećeno mnogo pitati, da li sam bio profesor ili zidar, ali nešto valja biti!

(Beč, 9.IV. 1918. str.503)

"Lako je pisati, ali je teško sveto živjeti"

(Solarol u Kaverni, 13.VII. 1918. str. 425)

"Bože, daj mi urnebesnu snagu, da sve svoje strasti skupim u šaku, da ih zahvatim desnicom rukom i topovskom snagom hitnem o stijenu, da se ko staklo razbiju i razlete na sve strane.

...Daj mi Bože silnu volju, pa makar bio go i bos, jer ako sam već na svijetu, svejedno je da li imam zvijezdu pod vratom ili da mi proviruje košulja na laktu. Glavno je veliko ja, sloboda duha, koja se ni smrti ne boji, a ostalo je sve sporedno."

(Rosalto, blizu Belluna, 21.VIII. 1918. str. 532-3.)

Učiniti djelo ljubavi čovjeku što trpi, najveća je stvar na ovoj zemlji. Temelj je to svakog duševnog života.

(Fontana Secca, 9.VI. 1918. str. 519)

"Za ostvarenje velikih ideja, treba velikih ljudi.. Drugim riječima u njihovim redovima bi se morao nalaziti jedan svetac."

(Banja Luka, 20.IX. 1918. str. 534)

"Ta, veliki, sveti ljudi su izvor svemu., oni su začetnici kraljevstva Božjeg na zemlji. I to kraljevstvo nije onakav svijet kao što protivnici kršćanstva s mnogim pravom zamišljaju: ljudi koji u toplim, lijepim odijelima idu nedjeljom na Misu, a dotle se vani sirote smrzavaju,svećenici koji trguju i nemaju smisla za modernu propovijed, nego bi to bio život pun topline i požrtvovnosti, gdje bi se jedan drugom smilovao i gledao da mu pomogne i ne bi gledao sa osmjehom na usnama gdje se mladić ogrešuje o šestu zapovijed, a taj grijeh nad grijesima i vječna katastrofa čovjeka, koja ga lišava svake duševnosti i vječne glorije, za koju je određen."

(Maslovare, 29XI. 1918. str. 579.)

"Sveto siromaštvo! Ne brinite se za sjetilne slasti! Podnositi sve i žarko ljubiti bližnjega, koliko li veselja ima u svemu tome! A strah nestane sam od sebe. Stoga živjeti jedno dulje vrijeme upravo onako kako Ti savjest nalaže, pa ćeš biti sretan a smrti se nećeš bojati."

(Maslovare, 27.XII. 1918. str. 631)

"Umjetnički užitak traži sklad između istine, dobrote i ljepote".

(Zagreb, 14.I. 1920. str. 714)

"U razvoju države tendencija je k Apsolutnom. Budući da je kršćanstvo apsolutna istina, to je napredak u razvoju svega pa i državnog prava, državnih institucija, ako u svojem zakonodavstvu provedu kršćanska načela i ne samo s obzirom na zahtjeve kršćanskog morala, već i na zahtjeve kršćanskih vrednota koje traže od čovjeka, kao i od države, da svlada čovjeka i državu i da postane nešto više od naravne tvorevine (t.j. da provede životne norme za pojedinca, kao i za najveću organiziranu jedinicu.)"

"Svaka prava evolucija bila u životu pojedinca ili čovječanstva, je put kršćanskoj savršenosti. Sve ostalo je dekadenca."

(Zagreb, 19.I. 1920. str. 721)

"Mi ne smijemo organizirati otpor protiv komunističkog pokreta, jer bismo tako branili kapitalistički gospodarski red, koji je isto toliko nekršćanski kao i komunistički. Glavno je sada isticati u narodu ideju katolicizma kao bitnu oznaku koja nas dijeli od buržoazije kao i od komunista. Nas ne može hiljadu progona uništiti, ako imamo uvjerenih katolika, koji će uspostaviti svoje organizacije, čim se bujica komunizma splasne. Moramo precizno izgraditi naš solidaristički gospodarski program i pokazati masama, koje trpe usljed kapitalističkog poretka, da se ne zauzimaju samo komunisti za bijednike, već kršćani u prvom redu. Mi se dakle sada moramo biti s komunistima i buržujima, ističući što nas dijeli, a ne spominjuću što nas veže..."

(Beč, 18.IV. 1920. str. 757)

"Gospod Bog dopušta revolucije da na taj način uspostavi svoje socijalno kraljevstvo među ljudima."

(Argent, 15.IX. 1924. str. 800)

"Pokvarenost iz gradova ući će u sela i zbogom Hrvatska. Ne, ako u crven-bijeli-plavi upletemo gorući krst, koji će sve zlo uništiti a dobro rasvijetliti, onda će Hrvatska svoju ulogu u svjetskoj povjesti izvršiti. Daj Bože!"

(Bečko Novo Mjesto, 24.X. 1914. str. 105)

"I u najgorim ljudima postoji mnogo dobra. Iz ovih zaliha dobra, što se nalaze u ljudima, može se uvijek doći do zaključka o bivstvu jedine Istine."

(Bečko Novo Mjesto, 11.XII . 1914. str. 115)

"Samo ljepotom se dolazi do Izvora"

(Beč, 17.1. 1915. str. 120)

"Zlo se mora dobrim pobijati....

Uzrujavanjem i mržnjom se ni do čega ne može doći. Apsolutni se karakter postiže samo u fantaziji, a ne u zbilji ."

(Povodom Sarajevskog atentata, 30.VI. RL. str. 68)

BITI KRŠĆANIN
(živjeti iz vjere)

"Čudni su putevi Božji. Milost djeluje svuda, i ljudi upravo i ne znaju da su samo lutke velikih ideja koje sve pokreću. Građani su grozni buržuji a drže do vjere, ali ta se vjera sastoji uglavnom: vjera nam treba da dobro i zadovoljno živimo tu na zemlji... Ovo purgersko kršćanstvo je za nas užasna opasnost, i ono je u mnogome krivo, da se kršćanska ideologija svagdje diskreditira.

(Zagreb 6.IX. 1920. str. 769)

"I opet uza svu sumnju-vjerujem. No nije dosta samo vjerovati. Naša vjera mora biti sistem, mora biti putokaz života, zato da ne radimo protiv principu pravednosti i vječnosti. Religije daju sistem. I ja kažem: "Aut Katolikus-aut nihil"

(Beč, 17.V. 1915. str. 156)

"Treba krvave borbe, da se ne potone u običnom svijetu"

(Beč, 7.VI. 1915. str. 167)

"Kad posumnjam u Najviše, u Dobrotu i svu svoju ideologiju, ljubav i naklonost k roditeljima je u meni nepokolebljiva, nju osjećam tako živo i ona mi svjedoči, da ljubav, da duša, da Bog nije utopija, da ovo sve postoji, da je čovjek u istinu ideja koja teži svom izvoru."

(Beč, 23.VI 1915. str. 176)

"Kiša šiba prozore. Tmurno je i žalosno, i kiša sve šiba i šiba, sad jače, sad slabije. I U duši je tmurno, žalosno, i ona bi plakala, a ne zna zašto.... i ja volim ovaj kišovit dan više nego li sunčani nego ono svjetlo koje mi toliko toga pokazuje, i da u svoju dušu zaronim ne dozvoljava.

I pljušti, i dalje pljušti.... I tonem u dušu i tražim u njoj, i ništa ne mogu naći. Plakao bih dugo, i uživao u plaču, i dublje bi i dublje ronio plačući u dubini, dok ne bi plačem naišao na Njega, koji je vječno tužan. I sjeo bih do nogu Njegovih, i kiša bi i dalje pljuštila i pljuštila, a ja bi vječno plakao i bez uzroka plačući Njega slušao..."

(Beč, 29.VI. str. 180)