Razgovor s dr. Lavom Znidarčićem, posljednjim predsjednikom Velikoga križarskog bratstva

KRIŽARSKA ORGANIZACIJA (1)

(1930. --1945. g.)
Najidealniji pokret hrvatske mladeži

Uredništvo Glasila Postulature Sluge Božjega IVANA MERZA obratilo se dru Lavu Znidarčiću, posljednjem predsjedniku Velikoga križarskog bratstva (VKB), koje je bilo središnjica svih križarskih bratstava u Zagrebu, za opširniji razgovor o nastanku, djelovanju i prestanku rada križarske organizacije. Razgovor je dosta opširan pa će ga Glasilo Postulature donijeti u nekoliko nastavaka.

Križarstvo — reakcija na diktaturu Karađorđevića

Kada i kako je nastala križarska organizacija, koje su okolnosti bik pri osnivanju ove hrvatske katoličke organizacije za mladež?

L. Znidarčić: Dana 6. siječnja 1929.g. proglasom Kralja Aleksandra I. Karađorđevića proglašena je diktatura, tzv. šestojanuarska diktatura. U provedbi diktatorskih odluka i mjera zabranjen je i rad svih društava i organizacija "na plemenskoj i vjerskoj osnovi". Među tim organizacijama je koncem 1929. g. prestala djelovati i organizacija hrvatskih "Orlova", čija je središnjica bio HRVATSKI ORLOVSKI SAVEZ (HOS) u Zagrebu.

Vodeći ljudi u HOS-u osjetili su veliku opasnost za hrvatski katolicizam, kao i za hrvatski narod, pa su radi okupljanja (i sačuvanja) hrvatske mladeži odmah u siječnju 1930. g. osnovali KRIŽARSKU ORGANIZACIJU u okviru "Apostolata molitve", kako bi organizacija bila strogo crkvena organizacija, bez ikakvog utjecaja državnih vlasti. Osnivači i prvi organizatori bili su: msgr. dr.Milan Beluhan, zagrebački župnik; o.Josip Vrbanek, D.I.; dr.Ivo Protulipac, odvjetnik; dr.Avelin Čepulić,liječnik; dr.Drago Cerovac pravnik; prof.Slavko Šarić, Franjo Gložinić i prof.Ivan Oršanić. Dr.Beluhan bio je generalni duhovnik organizacije, a njegov zamjenik zauzeti i aktivni duhovnik orlova o.Bruno Foretić, D.I. Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer, prvi je odobrio pravila KRIŽARA 6. siječnja 1930. g. Pravila su zatim potvrdili i ostali hrvatski biskupi iz Krka, Šibenika, Sarajeva, Hvara, Subotice itd.

Okolnosti pod kojima je organizacija osnovana bile su teške, s obzirom na nalet diktature iz Beograda. Na prvoj osnivačkoj skupštini VKB-a, održanoj 6. travnja 1930.g. nije izabran predsjednik, jer je vodeći organizator i bivši predsjednik HOS-a dr.Ivan Protulipac bio malo prije toga i zatvoren, pod sumnjom da se radi o nekoj nelegalnoj organizaciji. Dr.Protulipac je 1931. g. izabran predsjednikom te je na toj dužnosti ostao do kraja 1938. godine.

Sačuvati vjerski i nacionalni identitet

Koji je motiv bio za osnivanje križarstva?

L. Znidarčić: Glavni motiv za osnivanje križara bio je: sačuvati hrvatsku mladež od ateizacije i gubljenja nacionalne svijesti. Kao pripadnici "apostolata molitve" križari su bili organizacija duhovne katoličke formacije, ali u svom radu nisu propustili ni nacionalnu ni socijalnu (društvenu) formaciju.

Prvo križarsko bratstvo osnovano je već 15. siječnja 1930. u Zagrebu (Sv.Duh); zatim 20. I. 1930. g. u župi sv.Marije u Zagrebu; 23. I. osniva se đačko bratstvo u Zagrebu (Sv.Duh); 26. I. 1930.g. u župi sv.Blaža u Zagrebu; dana 29. I. 1930. osnovano je u Križevcima, a zatim 8. II. 1930.g. osnovano je Akademsko križarsko bratstvo "Mahnič" u Zagrebu. Slijede bratstva po ostalim mjestima zagrebačke nadbiskupije i ostalih biskupija.

Križarsko ime

Zašto je uzeto ime KRIŽARI?

L.Znidarčić: Nakon što je orlovska organizacija prestala djelovati (HOS se sam raspustio, prema savjetu biskupa) odmah se pristupilo radu s novom organizacijom, a ime joj je nađeno prema uzoru na francuske "križare" o kojima je pok. Merz imao više knjiga u svojoj knjižnici. Pok. dr. Avelin Ćepulić našao je ove knjige, te su po organizacijiskom obliku križari nastavili rad orlova, ali su pojačali vjerski odgoj i formaciju kao pripadnici "apostolata molitve" i prema uzoru na francuske "križare". Tako je spašen "najidealniji pokret mladeži što ga je hrvatski narod ikad imao" (Vrbanek).

Obnova narodnog života po načelima Evanđelja

Koji su bili ciljevi križarstva, što se htjelo postići?

L.Znidarčić: Cilj je križarske organizacije naveden u 2. čl. POSLOVNIKA (Pravilo križarske organizacije) i glasi: Svrha je križara da okupe i odgoje preko omladine zdrave katoličke snage za rad na vlastitom posvećenju i općoj vjerskoj i vjersko-prosvjetnoj obnovi narodnog života po načelima Evanđelja. Prvi član Pravila glasi:

"Križari su crkveno vjersko-prosvjetno udruženje. Osnivaju se odobrenjem crkvene vlasti. Spadaju u Katoličku Akciju." Ovim je izneseno bitno, ali su to samo okvirna načela, iz kojih je izvirao sav rad križara.

Radeći u pojedinim bratstvima, razglabali smo ta načela i primjenjivali ih u svakidašnjem životu pojedinih članova i organizacije kao takve. U prvom svesku knjižice NAŠ PUT (Felicinović-Grgić), izdane 1936. godine (tada je organizacija bila u najvećem usponu), piše: "Cio križarski rad ide za tim, da u prvom redu izgradimo sebe, našu omladinu. Da od nje stvorimo ljude na svom mjestu. Baš stoga je križarska organizacija prvu i glavnu pažnju posvetila onom velikom radu, koji se vani ne vidi, ali koji je osnova svega. To je odgojni i prosvjetni rad križarstva. Taj obuhvaća: odgoj srca, uma i volje, opću naobrazbu, organizacijsku spremu."

Stotine križarskih bratstava i sestrinstava diljem domovine odgajalo je tisuće i tisuće mladića i djevojaka u tom smjeru. Svrha je bila odgojiti potpune katolike, koji će apostolski djelovati u svojoj sredini. Da bi to mogli ostvariti, prvi je preduvjet: sami sebe formirati u potpune vjernike, praktične katolike i osobe osposobljene za apostolsko djelovanje.

Organizacija nije bila sama sebi svrhom, već je bila sredstvom za odgoj budućih apostola. Posebno smo se borili protiv "organizacijskog krivovjerja", tj. mentaliteta da je organizacija nešto uzvišeno, veliko, čemu treba mnogo toga podrediti. Cilju rada organizacije trebalo je sve podrediti, a posebno su tom cilju morale i odgovarati metode rada, ali o tome poslije u ovom razgovoru. Križari su prihvaćali načela radikalnog katolicizma, ali je najprije i najvažnije bilo: radikalizam u vlastitom životu, (nastavlja se)

Na poleđini korica ovoga lista nalazi se umjetnička slika križara prigodom proslave trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata.