Ivan Merz privlači i oduševljava

Svjedočanstva

Značenje Ivana Merza u mome životu

Ugledni svećenik zagrebačke nadbiskupije Mons.Marijan Radanović, župnik i upravitelj nacionalnog svetišta sv.Josipa u Karlovcu, u svojoj mladosti susreo se s Ivanom Merzom preko literature. Kako je primjer Ivana Merza na njega djelovao i usmjerio njegov život o tome nam piše u ovom svom lijepom i iskrenom svjedočanstvu.

Susret u srednjoj školi

S Ivanom Merzom susreo sam se u srednjoj školi, čuvši za njega u Đačkom križarskom bratstvu, a osobito čitajući knjigu Dr. Ivan Merz, život i djelovanje, Zagreb 1932., koju je napisao dr. Dragutin Kniewald. Ta mi je knjiga bila veoma često u rukama, a osobito kad sam jedan primjerak dobio kao nagradu za sastav o Ivanu. Neke sam dijelove mnogo puta pročitao, te sam ih znao napamet.

Upoznavajući tako sve više Ivana Merza, on je postao ideal mojih mladenačkih dana, on me je oduševio i rekao bih da je imao najveći i najpresudniji utjecaj za moju duhovnu izgradnju u srednjoj školi i za odluku kod izbora zvanja.

Što me je to oduševljavalo kod njega?

Pa, što me je to oduševljavalo kod njega? Što mi se naročito sviđalo? Što mi je izgledalo veoma poželjno da primijenim u vlastitom životu?

Oduševljavala me njegova prosvijetljena, borbom i milošću Božjom stečena čvrsta, nepokolebiva vjera; njegova usrdna doživljajna molitva; njegovo sabrano sudjelovanje kod sv. Mise; njegova ljubav kojom je gorio za svetinje vjere; njegova liturgijska pobožnost; njegova ljubav prema Isusu Kristu kojeg je svaki dan primao u sv. Pričesti i kome se svakodnevno klanjao; njegova ljubav prema Papi kao namjesniku Isusa Krista; njegova nesebičnost prema potrebnima; njegova apostolska revnost i mudrost kojom je spasio mnoge duše osobito mladih; njegova samozataja koju je očitovao provodeći usred Zagreba pokornički život; njegova spisateljska djelatnost; njegovo štovanje Blažene Djevice Marije; njegova priprema za smrt i sama smrt; njegova odlučnost u obrani Crkve i kršćanskih načela; njegovo velikodušno opraštanje svim protivnicima...

Od Ivana sam naučio apostolski misliti

Sve je to hranilo, jačalo moju vjeru, moje promatranje svega pod vidom vjere, to je pokretalo um, srce i volju za Krista, za Crkvu, za duše. To mi je dalo prvo shvaćanje o smislu samozataje, pa ako ga i nisam pokušao u cjelosti slijediti, ali ipak u malim, sitnim koracima što je bilo dragocjeno i u mom kasnijem životu. Od Ivana sam naučio apostolski misliti i djelovati za spas naših bližnjih. Njegov me primjer ponukao na molitvu krunice; a njegov euharistijski život na svakodnevno sudjelovanje kod sv. Mise i primanje sv. Pričesti. Ivanova riječ Aut catholicus - aut nihil (Ili katolik - ili ništa!) i meni je postala norma, aksiom života.

Merzove vrline poželjne svakom svećeniku

Merz je imao vrline koje bi bile poželjne svakom svećeniku i, sudeći po tome, bio bi vrijedan svećenik. No on je spoznao da Bog želi da ostane u svijetu i, kao vjernik, živi i radi za dobro Crkve. Mene je, pak, Providnost Božja vodila tim putem da se upoznavši Merza, u kojem sam vidio divno oživotvoreno Evanđelje, odlučim za duhovno zvanje. Promatrajući iz vremenske udaljenosti više od 50 godina, da nisam dragog Ivana susreo u svojoj mladosti, ne znam kako bi se i kuda kretao moj život.

I u mome svećeničkom životu lik Ivanov nije izblijedio, naprotiv. Ponekad upotrebljavam u propovijedi primjere iz njegova života ili citiram njegove značajne izjave. Volim mladima govoriti o Merzu, te promičem čitanje njegova životopisa, održavamo, makar skromne, priredbe o godišnjici Ivanove smrti... Poštovanje prema njemu i želja da bi se njegovim primjerom naši vjernici duhovno podigli potiče me na to.

Više zauzetosti za njegovu beatifikaciju

A kao svećenik ne smijem zaboraviti našeg vrhovnog vidljivog svećenika na zemlji sv. Oca Papu Ivana Pavla II koji nas Hrvate potiče, da ne kažem, blago i kori, što ne radimo više za Ivanovu beatifikaciju. Zaista bi bilo potrebno da se svi više zauzmemo, da naš vjernički narod upozna Merza i da više sudjeluje u nastojanju za njegovo uzdignuće na čast oltara. Kakav divni ideal za našu mladost!

Ivane, što su ti mnogi rekli i ja ti velim iz sveg srca: Hvala ti! Hvala! Nisi ni slutio kako će tvoj primjer mnoge povući naprijed k Bogu i poslije tvoje smrti!

Marijan Radanović, svećenik

Apostol moga života

Susret s natpisom na Merzovu grobu

Uputivši se jedne jesenske večeri u Baziliku Srca Isusova prošla sam pored groba Ivana Merza i zaustavila se na trenutak da pročitam natpis iznad groba. Duboko sam se zamislila nad tim mističnim riječima, iako mi smisao tada nije bio potpuno jasan. Zapitala sam se što to znači da je SMRT - DOBITAK? Tada sam poželjela saznati nešto više o tom čovjeku i Božja Providnost poslala mi je prof. Zlatka Lukeža koji pomaže u Postulaturi Ivana Merza i koji me polako i velikodušno upoznavao s tim umjetničkim remek-djelom koje je Ivan stvorio od svoga života i svoje duše. I tada započinju moja razmišljanja, istraživanja i čitanje svega onoga što je vezano uz život Ivana Merza.

Otkriće čovjeka koji ne čini kompromise

Zanimalo me tko je bio taj laik, profesor, koji je umro u dobi od samo 32 godine, a toliko toga ostavio iza sebe i toliko toga učinio za katoličku mladež, za hrvatski narod, za Orlovstvo, za Crkvu... Saznala sam da je to bio čovjek veoma blage ćudi, a istodobno čovjek posve katolički izgrađen, odlučan, koji zna što hoće. Ali iz njegova dnevnika saznajem da su mu bile poznate i kušnje i teške borbc»za čist i neokaljan život, da budno kontrolira i disciplinira svoje tijelo i duh, daje imao nepokolebljivu vjeru koju ni bečke ni pariške ulice, ni vojne akademije ni teški ratno-vojnički život nije pokolebao. Ništa ga nije pokolebalo da vodi svetački život. Imao je hrabrosti i snage da svjedoči riječ Božju iako je živio u liberalnoj sredini i nije nikada činio kompromise sa svijetom nego se borio i bio dosljedan Kristu.

Ne znam kuda će me životni putovi odnijeti, ali uvijek će sa mnom biti Ivan

U dvadeset drugoj godini moga života pojavio se on, Ivan Merz, u razdoblju kada nazirem ozbiljnost i zrelost života. I on je bio taj koji je u meni probudio duhovni život i koji me zove da otkrijem trajne i nepobitne vrijednosti da prihvatim Božju volju i križ vlastitog života; da svijetu i prijateljima, i svim ljudima koji se budu pojavljivali na stazi mog životnog puta, svjedočim ljepotu katoličkog života. U ovo današnje vrijeme ne znam kuda će me životni putovi odnijeti. To prepuštam Bogu, ali znam da će uvijek sa mnom biti Ivan koji će mi pokazivati put Kristu. Ivan je apostol moga života, s njim sam zavoljela Crkvu, on mi je pomogao da ona postane sastavni dio moga života, i to upravo zato što ju ne doživljava kao vanjsko blještavilo nego ponire daleko dublje - u njoj doživljava Krista; tamo ga susreće, osjeća i živi s njim. Ivan me potaknuo da pođem u Lurd gdje sam se uvjerila u istinitost katoličke vjere.

S Ivanom sam shvatila da Crkva daje svjetlo, liječi i uzdiže dostojanstvo ljudske osobe, da daje dublji smisao i uzvišenije značenje svakidašnjem čovjekovu djelovanju. Ivan me je oduševio odanošću i ljubavlju prema Nebeskoj Majci i opisom hodočašća u Lurd koje je u njegovoj duši ostavilo duboki trag, a time i mene potakao da dođem u Lurd koji me je potpuno uvjerio u istinitost katoličke vjere.

Zadivljujuće kod Merza: njegovo doživljavanje žene

Ono što je na mene djelovalo zadivljujuće kod Merza je njegovo doživljavanje žene kao "finog prijatelja" gdje ga smeta ako se gleda samo na vanjštinu žene na njezinu tjelesnu ulogu, jer to je, kako kaže Merz uvreda za njezin duh. Uočava važnu ulogu žene i proučava psihu žene koju razlikuje od psihe muškarca, a u vezi s tim razlučuje prirodni nagon od pojma ljubavi. Dotiče se tema koje su i danas aktualne među mladima i zato ne smijemo dopustiti da ugasne spomen na Ivana Merza, jer ON danas ima toliko toga poručiti mladima.

Maja Kadiš

Jedan susret na "Putu k Suncu"

Obljetnicu Merzove smrti 1994.g komemorirana je na poseban način među bogoslovima Vrhbosanske katoličke bogoslovije koja je privremeno smještena u Bolu na Braču. O lome nas izvještava jedan bogoslov.

Dana l0.svibnja 1994. god. na 66. obljetnicu smrti Sluge Božjega Ivana Merza studenti Vrhbosanske Katoličke Bogoslovije imali su posebno prisan i dubok dodir s duhovnošću ovog Velikog Banjalučanina. Predvođeni duhovnikom, isusovcem, o.Mijom Nikićem, bogoslovi četiriju biskupija vrhbosanske metropolije razmatrali su u nekoliko navrata misli Ivana Merza kroz koje su mogli, bar donekle, biti približeni razmišljanjima i molitvama ovog velikog katolika, koji, premda je bio laik, ostaje uzorom mnogima koji su pošli za Kristom do oltara, ili bi to htjeli.

Pod sv. Misom, nakon pričesti, pročitani su neki odlomci iz knjige "Put k Suncu" koju je svaki bogoslov dobio na dar od rektora, dr. Marka Josipovića.

Mnogi od studenata, koji, evo, već drugu godinu provode u dominikanskom samostanu u Bolu na otoku Braču, daleko od svojih rodnih domova i župa ostali su zadivljeni ljubavlju i vjerom s kojima su se susreli u recima spomenute knjige. Mladi pripravnici na svećenička zvanja napose su molili za što skoriju beatifikaciju ovog uzora i ponosa Crkve u Hrvata.

Bol, 15.V.1994.
Marko-Antonio Brkić,
bogoslov