Dar Ivanu za njegov 100. rođendan

Prvi svezak SABRANIH DJELA IVANA MERZA

DOKTORSKA DISERTACIJA IVANA MERZA

"L'influence de la liturgie sur les ecrivains français"
(Utjecaj liturgije na francuske pisce)

Predstavljena na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 16.prosinca 1996.

U ponedjeljak, 16.prosinca 1996. na samu 100. obljetnicu rođenja Ivana Merza u 12,00 sati održana je u Vijećnici Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu promocija Ivanove doktorske disertacije koja je za tu prigodu objavljena kao prvi svezak njegovih Sabranih djela. Disertacija je objavljena u originalu, tj. na francuskom jeziku kako ju je Merz u izvorniku napisao. Ivan Merz je obranio svoju disertaciju na Filozofskom fakultetu 1923.g.

Disertaciju su izdali Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza.

U ime prvog izdavača Filozofskog fakulteta o disertaciji je govorila prof. dr. Milka Jauk-Pinhak, prodekan Filozofskog fakulteta. U ime drugog izdavača Postulature Ivana Merza govorio je o.Božidar Nagy. Rektor teologije u Splitu, dr. Marin škarica, koji je napisao svoju disertaciju o Ivanu Merzu i liturgiji, predstavio je liturgijski opus Ivana Merza.

Prikaz doktorske disertacije Ivana Merza

Donosimo ovdje prikaz disertacije Ivana Merza iz pera dr. Milke Jauk-Pinhak, prodekana Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dr.M. Jauk-Pinhak sudjelovala je svojim predavanjem na Merčevom simpoziju u Parizu i u Zagrebu.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Postulatura kauze za kanonizaciju Ivana Merza izdali su njegovu disertaciju na francuskom jeziku, koju je 1923.g.obranio na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Merz je studirao francuski jezik i književnost najprije u Beču, a zatim u Parizu.

U svojoj disertaciji istraživao je francusku književnost navedenog razdoblja tražeći u njoj element liturgije. Pošao je od teze, koju je ranije postavio francuski književni povjesničar Hippolyte Taine, da je liturgija igrala ključnu ulogu u formiranju europske civilizacije i svih umjetnosti i književnih rodova već od srednjega vijeka. Jedino joj je stoljeće prosvjetiteljstva (18.st.) bilo nesklono. Filozofi prosvjetiteljstva i enciklopedisti njegovali su duh individualizma i smatrali da čovjeku nije nužan nikakav utvrđen kult niti zajednica da bi uspostavio odnos s Bogom. Naročito je J.J.Rousseau takvim stavom utjecao na svoje suvremenike i na velike pjesnike romantizma. U 19.st. događa se snažna liturgijska obnova i liturgija definitivno postaje nacionalno naslijeđe francuskoga naroda. Na početku stoji Chateaubriand, koji je želio pokazati da je od svih religija na svijetu kršćanstvo najhumanije, najpoetičnije, najsklonije slobodi, umjetnostima i književnosti i najmoralnije. On je bio posebno privučen ljepotom obreda. Mnogi su pisci, poput njega, bili privučeni vanjskim, estetskim vidom liturgije. Drugi su više bili pod dojmom liturgijskih tekstova i sadržaja obreda, koji mogu izazvati vrlo snažne fizičke i duševne reakcije. Liturgija može pomoći čovjeku da uspostavi svoj unutarnji sklad.

Francuske pisce Merz je razvrstao u tri kategorije: liturgijske (koji čine većinu i imaju izrazito pozitivan odnos prema liturgiji), antiliturgijske (pjesnike romantizma) i indiferentne (npr. Balzac, Flaubert). S druge strane teče struja satanističkih djela u kojima se liturgijski elementi koriste da bi izazvali horor i užas (Hugo) ili se njima na simboličan način predočuju svakodnevni sadržaji (Baudelaire). Snaga liturgije posebno se očituje u tome što ona može izazvati obraćenje. U književnom razdoblju, koje je Merz istraživao iz svoga sasvim osobnog i novog kuta gledanja na književnost, dva su vrhunca obilježena silinom utjecaja liturgije: prvi je Joris Karl Huysmans (90-ih godina 19.st.), a drugi Paul Claudel (u godinama 1910. do 1920.), oba konvertita. Kao autor i književni povjesničar Merz se služi finim, razrađenim i učenim analizama kojima otkriva nove dimenzije francuske književnosti. Bio je velik poštovalaca francuske kulture. Svojim je znanstvenim djelom bitno obogatio naše poznavanje francuske književnosti, a i samim Francuzima otkrio jedan njen novi vid. Uskoro se očekuje hrvatski prijevod toga djela.