Znanstveni simpozij o Ivanu Merzu

"IVAN MERZ, KATOLIČKE ORGANIZACIJE I POKRETI U PRVOJ POLOVINI XX. STOLJEĆA U HRVATSKOJ"
Zagreb, 14.XII.1996

U subotu 14. prosinca 1996. u velikoj dvorani Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu održan je znanstveni simpozij posvećen Ivanu Merzu. Simpozij su organizirali: FILOZOFSKO-TEOLOŠKI INSTITUT Družbe Isusove, FILOZOFSKI FAKULTET Sveučilišta u Zagrebu i NADBISKUPSKA KLASIČNA GIMNAZIJA u Zagrebu.

U organizacijskom Odboru simpozija bili su: o.Marko MATIĆ, predstojnik Filozofsko Teološkog Instituta, predsjednik Organizacijskog odbora; prof. dr. Milka JAUK-PINHAK, prodekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; o. Petar GALAUNER, ravnatelj Nadbiskupske klasične gimnazije; o.Božidar NAGY, postulator kauze Ivana Merza i tajnik Organizacijskog odbora. Simpozij je bio podijeljen u tri tematska kruga: l.Vjerska i društvena gibanja u Hrvatskoj; 2. Duhovni lik Ivana Merza; 3. Utjecaji Ivana Merza.

Na početku simpozija zbor učenika Nadbiskupske klasične gimnazije pod ravnanjem o. Ante Lozuka, otpjevao je himnu u čast Ivanu Merzu od M.Valiđić-V.Glasnović.

Donosimo najprije uvodni govor o.Marka Matica kojim je otvoren simpozij, a potom donosimo kratke sažetke predavanja.

Uvodni govor dr. Marka Matića na otvorenju simpozija

Čovjek našeg vremena i za naše vrijeme

Čast mi je i radost što u ime Filozofsko-teološkog instituta DI smijem pozdraviti cijenjeni skup prijatelja dr. Ivana Merza o spomenu stote obljetnice njegova rođenja. Ovo je četvrti simpozij koji se održava u čast tog velikog čovjeka katolika kojemu je život bio Krist.

Prvi je održan u Zagrebu 1978.g. prigodom 50. Obljetnice njegove smrti. Drugi u Rimu 1987.g. prigodom biskupske sinode o laicima. Treći prošlog mjeseca u Parizu na Sorboni i na Institut Catholique istim povodom kao i ovaj naš.

Tri su ustanove suorganizatori ovog simpozija, povezane svaka na svoj način s Ivanom Merzom. Filozofsko teološki institut prvi je suorganizator ne samo što se Merz bavio mišlju da stupi u Družbu Isusovu, što su ga isusovci duhovno vodili, isposlovali mu stipendiju za studij književnosti u Parizu, i što im, kako sam priznaje, indirektno mnogo zahvaljuje (Beč, 16.5.1920.), nego što je nakon povratka iz Pariza kao mladi profesor od 1923. do 1925. godine iz želje za što dubljom filozofsko-teološkom izobrazbom pohađao kod isusovaca (o. Alfirević) u Palmotićevoj ul. privatni skraćeni tečaj filozofije i teologije. Tako je Merz, moglo bi se reći, kao prvi laik preteča današnjih laika kojih ima preko tri stotine na Filozofskom fakultetu i Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, gdje studiraju filozofiju, teologiju i religijsku kulturu.

Drugi suorganizator je Filozofski fakultet Zagrebačkog sveučilišta na kojem je Ivan Merz 1923.g. doktorirao disertacijom "L'influence de la liturgie sur les ecrivains francais". Disertacija je ovih dana objavljena kao prvi svezak sabranih djela Ivana Merza u izdanju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Postulature za kanonizaciju Ivana Merza. Lijep dar za njegov stoti rođendan!

Treći suorganizator je Nadbiskupska klasična gimnazija na kojoj je Ivan Merz bio profesor kroz svih šest godina svoga boravka u Zagrebu.

Ovim simpozijem želimo osvijetliti duhovni lik Ivana Merza, staviti ga u povijesni kontekst u kojem je živio i djelovao s posebnim osvrtom na katoličke organizacije i pokrete u prvoj polovini XX. stoljeća u Hrvatskoj u kojima je sudjelovao bilo kao suosnivač ili kao njihov animator.

Ivan Merz je čovjek kome je Providnost dodijelila da svijetli u tami prve četvrtine burnog dvadesetog stoljeća. Već kao gimnazijalac pišući povijest svoje duše, prepoznaje se u stihovima Byronova Manfreda i stavlja ih kao motto svome dnevniku:

"Za mladih dana želio sam vruće da srca drugih svojim prožmem srcem,

Da svijetlim narodima, da se uspnem, ja ni sam ne znam kamo...."

Dok njegovi areligiozni roditelji žele da upiše Vojnu akademiju ili studij prava, on povjerava svom dnevniku da bi rado studirao Kristov život, čitao misli velikih ljudi o njemu i topio se u tom oduševljenju proučavajući Njega (Banja Luka, 21.9.1915.). Duboko osjeća da za nj nije ni Vojna akademija, ni studij prava, stoga napušta jedno pa drugo, noseći u sebi usvojenu misao Gitanjalija:

"Životom svojim svjetiljku zapali Ljubavi". Snove i planove devetnaestogodišnjeg mladića prekida poziv u vojsku. Mjesec dana prije odlaska piše da nema dana, gotovo ni sata, a da ga ne salijetaju pitanja o biti života i svijeta. "A kad se srce zaleti u mistične predjele, osjeća čarobnu žeđ, koja je to veća, što je bliža izvoru, bolje reći slutnji izvora." (Banja Luka, 14.1.1916.). Žeđ, čežnja to je govor mistične duše koja žeđa da se nasiti i nasitivši se još više žeđa.

S predokusom mističnog iskustva Merz odlazi 1916. godine u rat, za koji će kasnije ustvrditi da je podijelio ljude u dvije skupine: u ljude mistike i ljude užitka. Zar je danas drukčije? Sam će kroz dvije godine ratnog iskustva izrasti u pravog mistika, s plamenom u srcu za beskrajnim visinama, sa žarom za nepomućenim grljenjem Sina i Oca i Duha Svetoga. Uz studij u Beču i Parizu rat je možda najviše pridonio da je sav svoj život stavio u službu Kristova kraljevstva. Najradije bi služio Kristu tamo gdje se neprestano o njemu razmišlja i samo njemu i nikome više ne služi. Svjestan je, međutim, da je njegovo mjesto u svijetu i da je od Boga pozvan i poslan da sve svoje sile srca i uma uloži u izgradnju unutarnjeg i vanjsko-socijalnog kraljevstva Isusa Krista, tako da Krist zavlada u dušama pojedinih ljudi, u našim obiteljima, u cijelom društvenom životu, u svim njegovim pojedinostima. Stoga će na jednom mjestu napisati: "Uzalud ćemo vikati 'Živjela Hrvatska', uzalud ćemo se nadmetati u rodoljubivim praznim frazama i hvastati se rodoljubnom politikom ako naša politika ne bude kršćanska. Svaka pak kršćanska politika mora ići za tim da dobijemo što više kršćanskih obitelji, koje će Crkvu obdarivati svecima, domovinu pravim rodoljubima."

Merz je čovjek našeg vremena i za naše vrijeme. O njegovu značenju i aktualnosti za naš povijesni trenutak čut ćemo više u predavanjima na ovom našem simpoziju.

PRIKAZ PREDAVANJA NA SIMPOZIJU

Prvi dio:

Vjerska i društvena gibanja u Hrvatskoj

Dr. Stanko Vitković:
Biskup Antun Mahnić i Katolički pokret

Nakon što je postao biskup u Krku 1897. Antun Mahnić započinje veliko gibanje u Crkvi u Hrvata pod nazivom Katolički pokret. Svoj obnoviteljski rad započeo je najprije među mladeži potičući osnivanje katoličkih društava za mladež. 1905.g. pokreće časopis "Hrvatska stražu" preko kojega je organizirao i učvrstio Katolički pokret u Hrvatskoj. Potiče pokretanje časopisa "Luč" za katoličku mladež. Svojim Katoličkim pokretom kojim je predusreo i samog Papu Pija XI., papu Katoličke akcije, Mahnić je snažno pridonio razvoju katoličkog laikata i njegovog angažiranja u crkvenom i javnom životu u Hrvatskoj.

Dr.Zlatko Matijević:
Hrvatska pučka stranka i Ivan Merz

Dr. Petar Rogulja je svojim člankom "Pred zoru" objavljenom 1916.g. započeo ideologiziranje Hrvatskog katoličkog pokreta. Prema njegovom mišljenju Hrvatski katolički pokret trebao je prodrijeti u sva područja života i imati također i svoju političku stranku. To je djelomično i ostvareno kada je vodstvo Hrv. kat. pokreta osnovalo Hrvatsku pučku stranku koja je među ostalim bila i jugoslavenski orijentirana. Uvođenjem depolitizirane Katoličke Akcije, na čemu se posebno zalagao Ivan Merz i koji se protivio shvaćanju da svi katolici moraju pristajati ili glasati samo za jednu stranku, nastala su unutar Katoličkog pokreta brojna sučeljavanja i rasprave. Ovaj spor završen je 1929. uvođenjem diktature Aleksandra Karađorđevića.

Miroslav Klobučar:
Hrvatsko Orlovstvo

Početkom 20.st. u slavenskim se zemljama počeo razvijati orlovski pokret za mladež, katoličke orijentacije, kao reakcija sokolskom pokretu koji je bio liberalnog usmjerenja. U Hrvatsku orlovski pokret dolazi iz Čehoslovačke preko Slovenije. Osnivanjem Hrvatskog orlovskog saveza 1923.g. orlovski se pokret u Hrvatskoj osamostaljuje. Zahvaljujući nastojanjima Ivana Merza, hrvatsko Orlovstvo se postavlja na temelje papinske Katoličke Akcije i postaje zdrava katolička organizacija za odgoj mladeži koja je i od hrvatskih biskupa bila tako smatrana i preporučivana. Na samrti Ivan Merz je prikazao Bogu svoj mladi život kao žrtvu za hrvatsko Orlovstvo.

Prof. Ivanka Jardin:
Ivan Merz i nadahnuća iz Francuske

Ivan Merz je proveo na studiju u Parizu od 1920. do 1922.g. Studirao je francusku književnost na Institut Catholique i na Sorbonni. Osim studija Ivan Merz se posebno angažirao u proučavanju katoličkog života u Francuskoj. Uspostavio je brojne kontakte s francuskim književnicima i katoličkim intelektualcima što je upotpunilo njegovu kulturnu i duhovnu formaciju. Svoja poznanstva u Francuskoj Merz je također koristio za promicanje istine o položaju hrvatskih katolika u tadašnjoj državi kraljevini SHS.Vrativši se u Zagreb Merz je nastavio kontakte s Francuskom i postao je most između francuske i hrvatske kulture.

Dr. Lav Znidarčić:
Križarska organizacija

Križari su osnovani 1930. nakon što je beogradska diktatura dokinula Hrvatsko orlovstvo 1929.g. Započeli su kao dio općecrkvenog po kreta Apostolata Molitve i u potpunosti su na stavili ostvarivati duhovni program što ga je Ivan Merz dao još Orlovstvu, a sadržan je u geslu Žrtva Euharistija Apostolat, što je Ivan Merz donio iz Francuske od Euharistijskih križara. Križarska organizacija brzo se razvila i postala je najbrojnija i najbolja katolička organizacija za mladež u Hrvatskoj. Premda je Merz umro prije formalnog osnivanja Križarske organizacije, ona se smatra njegovim životnim djelom. Iz Or lovsko-križarske organizacije potekla su brojna duhovna zvanja medu njima dva kardinala (Ste pinac i Šeper), dva nadbiskupa, četiri biskupa te mnogi svećenici, redovnici i redovnice. S dolaskom demokracije u Hrvatsku Križarska je organizacija obnovila svoje djelovanje 1992.god. na temeljima koje je postavio Ivan Merz.

Drugi dio:

Duhovni lik Ivana Merza

Dr. Marin Škarica:
Liturgijski život i djelovanje Ivana Merza

Ivan Merz se smatra jednim od glavnih promicatelja liturgijskog pokreta i obnove u Hrvatskoj u ovome stoljeću. Njegova doktorska disertacija o utjecaju liturgije na francuske književnika veliki je pokazatelj koliko je Merz bio prožet liturgijom. Ljubav prema Crkvi bio je u stvari izvor i temelj Merčeva liturgijskog života. Kroz liturgiju Merz je posebno proživljavao crkvenu godinu i na taj način duboko je uronio u božanski život milosti. Sav njegov duhovni život usredotočen je na liturgiju. Za njega je liturgija također i sredstvo duhovne obnove i života u Bogu. Liturgija i život s Crkvom bili su za njega temelj njegova duhovno-obnoviteljskog apostolata među hrvatskom katoličkom omladinom što je provodio u Orlovstvu i općenito u Crkvi u Hrvata.

Dr. Miljenko Belić:
Crkva i hijerarhija u životu i spisima Ivana Merza

Autentični Merz nije nipošto od onih ljudi koji se mogu naći pred Bogom a zadržati mentalitet kompromisa i ne dati Bogu sve. To jasno slijedi iz Ivanovih tekstova, ali i iz njegove životne prakse privatne i orlovske. Svoju duhovnost Ivan Merz je gradio na čvrstim temeljima crkvenog učenja. Nakon povratka u Zagreb Merz sistematski studira skolastičku filozofiju, pa teologiju, te crkvene dokumente, papinske i biskupske. To je još više u njemu učvrstilo onaj pravi crkveni duh, odanost prema Papi i biskupima, čiji je autoritet i njihovo učenje promicao i branio na svakom mjestu. Kao vjernici mi u tom i takvom radikalno Božjem Ivanu prepoznajemo zahvat i dar Duha Svetoga. Dar je to Ivanovoj osobi; a po njemu i cijeloj Crkvi, a u Crkvi i nama.

Dr. Milka Jauk Pinhak:
Doktorska disertacija Ivana Merza

U svojoj doktorskoj disertaciji "Utjecaj liturgije na francuske pisce" Ivan Merz istražuje francusku književnost tražeći u njoj elemente liturgije. Zajedno s H.Taineom Merz zaključuje da je liturgija igrala veoma važnu ulogu u formiranju europske civilizacije i svih umjetnosti već od srednjeg vijeka. Posebno to važi za Francuze za koje liturgija predstavlja nacionalno naslijeđe. Francuske književnike Merz je podijelio na liturgijske, antiliturgijske i indiferentne. U svojoj disertaciji Merz se pokazuje kao književni istraživač koji finim, razrađenim i učenim analizama otkriva nove elemente u bogatoj francuskoj književnosti. Ova disertacija jest djelo Merza kao književnog povjesničara, znanstvenika i profesionalca, zaljubljenika u francusku kulturu i dubokog vjernika.

Treći dio:

Utjecaji Ivana Merza

Prof. Nevenka Nekić:
Ivan Merz profesor i odgajatelj na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji

Dr.Ivan Merz bio je profesor francuskog jezika i književnosti na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1922. do 1928. U toj službi odigrao je značajnu ulogu u odgoju budućih hrvatskih svećenika koji će u njemu prepoznati vrsna stručnjaka i uzornog pedagoga. Sva ona svojstva koja je nastojao izgraditi kod svojih učenika sam je posjedovao: čvrstoća karaktera, mirnoća, pravednost, marljivost, pobožnost. Smatrao je da najviše pomaže u oblikovanju učenika vjera, umjetnost i povijest. Za svoj stručni rad na području francuskog jezika dobio je vrijedna priznanja od francuskih nadležnih ustanova.

Dr. Božidar Nagy:
Ivan Merz - čovjek vjere i odgojitelj za vjeru

Svoj kršćanski identitet Merz doživljava kao poziv, kako se i sam jasno izrazio: "Katolička vjera jest moje životno zvanje". Njegova vjera nije bilo apstraktno vjerovanje u Boga. Objekt njegove vjere jest u prvom redu Krist kao prijatelj, potom Krist nazočan u Euharistiji, Krist kao Kralj, potom Krist Crkve. Karakteristike Merčeve vjere bile su: intenzivan odnos s nadnaravnim, čvrstoća, univerzalnost te prožimanje vjere i života. Njegova vjera izražavala se u svim onim oblicima kako ih Crkva preporuča vjernicima. Kao odgojitelj za vjeru Merz je imao jasne nadnaravne ciljeve prema kojima je vodio odgajanike, a metode koje je upotrebljavao bile su samo one koje Crkva upotrebljava i preporuča u kršćanskom odgoju.

Dr. Predrag Belić:
Ivan Merz, suradnik časopisa Život

Neposredni poticaji Merčevom književnom stvaralaštvu bile su potrebe hrvatskog katolicizma uopće i Katoličkog pokreta napose. Merz je pisao isključivo u katoličkom tisku. U 19 takvih časopisa Merz je objavio 123 bibliografske jedinice od čega se na sam Život odnosi 12 članaka. Suradnja u Životu dijeli se na period prije i poslije studija u Parizu. U tim svojim člancima Merz obraduje teme o životu katolika u Austriji i Njemačkoj, o Katoličkoj akciji, a većina članaka posvećena je liturgiji i temama s područja kršćanskog morala.

Slavica Tuškan:
Ivan Merz, Marica Stanković i zajednica Suradnica Krista Kralja

Dvije osobe i jedna ustanova su najdublje međusobno povezane i nedjeljive. Ivan Merz je svojom produhovljenom i svetačkom pojavom najviše utjecao na Maricu Stanković tako da je ona pošla njegovim stopama najprije u apostolatu među ženskom katoličkom mladeži a onda u potpunom posvećenju svoga života Bogu. Ivan Merz ju je potiho i oduševljavao za osnivanje "civilnog reda", svjetovnog instituta po uzoru na Opera Cardinal Ferrari iz Italije što je on najozbiljnije mislio osnovati i u Hrvatskoj. Nakon Merčeve smrti Marica Stanković ostvarila je Merčevu ideju za žene utemeljivši zajednicu Suradnica Krista Kralja.

Mons.Fabijan Veraja:
"Causa canonizationis" Sluge Božjega Ivana Merza

Informativni biskupijski postupak za proglašenje Ivana Merza blaženim pokrenut je 1958.g. u Zagrebu uoči tridesete godišnjice njegove smrti. 1983.g. stupio je na snagu novi pojednostavljen zakon o kauzama svetaca što se pozitivno odrazilo na Merčevu kauzu koja još nije bila završena na biskupijskoj razini. 1985.g. biskupijski informativni proces je završen i kauza je prenesena u Rim na Kongregaciju za kauze svetaca gdje se rad na njoj nastavlja. U tijeku je izrada temeljnog dokumenta zvanog "Positio" o životu, krepostima i glasu svetosti Sluge Božjega Ivana Merza. Kad dokument bude dovršen ide na raspravu konzultora teologa, a potom o njemu raspravljaju kardinali nakon čega slijedi papinski dekret o herojskom stupnju kreposti dotičnog kandidata oltara. Nakon posebnog postupka u kojem se dokazuje čudo koje se dogodilo po zagovoru Sluge Božjega slijedi njegovo proglašenje blaženim, beatifikacija kad za to dođe vrijeme. (Predavanje je pročitao o. Izidor Jedvaj).

Jedan dio predavanja održanih na simpoziju bit će objavljena u časopisu Obnovljeni Život br. 3-4,1997. Sva predavanja bit će objavljena u posebnom Zborniku koji je u pripremi.