Uz stoti rođendan Ivana Merza

Sto je godina prošlo od onog dana kad je u obitelji austrougarskog oficira Mavre Merza u Banja Luci rođen sin prvijenac (ostao je i jedinac). Kao i u svakoj obitelji tako je bilo i u obitelji Merz, velika radost. Roditelji su od prvih dana sanjali i zamišljali lijepu svjetovnu karijeru svome jedincu. Željeli su da pođe očevim stopama, da postane oficir, da osnuje obitelj itd. da si ostvari onakvu zemaljsku sreću kako su to oni u svojim liberalnim nazorima zamišljali. No čovjek snuje, Bog određuje; ljudski planovi nisu Božji planovi.

To dijete, kojemu na krštenju dadoše ime Ivan (po Ivanu Krstitelju), jednoga će dana svojim roditeljima iz središta svjetske metropole, iz Pariza, pisati i ove riječi: "Katolička vjera je moje životno zvanje i to mora biti svakome čovjeku bez iznimke ..." Zabrinutoj majci koja je oštro reagirala iznenađena i razočarana sinovljevim asketskim životom u Parizu Ivan će odgovoriti još jasnije: "Znadeš da me je život na sveučilištu u Beču, onda rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio u istinitost katoličke vjere i da se zato cijeli moj život kreće oko Krista Gospodina."

Sigurno nitko nije slutio, a kamoli se nadao, da će jednoga dana ime toga malog Ivana, čija je liberalna sredina od njega trebala učiniti sve prije negoli sveca, postati "program života i rada" cijeloj jednoj generaciji mladih katolika, da će na njegov grob stavljati vijence s vrpcama na kojima će pisati "Hvala ti Orle Kristov što si nam pokazao put k Suncu", i da će Crkva za nj pokrenuti postupak uvrštenja u plejadu tolikih svojih svetaca, uzora kršćanskog života.

Nitko nije slutio niti se nadao da će se o njemu jednoga dana pisati knjige i doktorske disertacije, da će se o njegovoj ličnosti održavati simpoziji u Parizu, Rimu, Zagrebu, da će ga sam Papa javno spominjati u svojim govorima i postavljati ga za uzor mladima, da će u slobodnoj Hrvatskoj njegov lik biti stavljen na poštansku marku koja će biti razašiljana diljem cijeloga svijeta. Nakon njegove smrti uvaženi hrvatski pjesnik napisat će i ove stihove: "Hrvatska ti kosti krije, ko' svoj program tebe vije, umni pravednice". (Milan Pavelić, Lovac Srca Isusova).

Stota godišnjica njegova rođenja jest prigoda da se hrvatska javnost opet i opet podsjeti na ovaj jedinstveni primjer katolicizma u Hrvatskoj, na čovjeka koji je na samrti prikazao Bogu svoj mladi život kao žrtvu za hrvatsku mladež.

U svakome vremenu i svakome stoljeću Bog postavlja svoje svjetionike koji nam prosipaju i šire Božju svjetlost. Jedan od takvih svjetionika bio je i naš Ivan Merz. Toliki su za njim išli i još uvijek idu. Svjetla nisu zbog sebe, svjetla su za druge i zbog drugih. Nastojmo čuti i otkriti što nam Bog kroz Ivanovo svjetlo govori.