Puno smo primili i zato sada dajemo!

Intervju s francuskim bračnim parom Cambier, voditeljima međunarodnog taborovanja Mladeži Euharistijskog pokreta održanog na Sljemenu u srpnju 1999.

Tijekom ovoga ljeta održavani su razni susreti, ljetovanja, taborovanja i hodočašća za katoličku mladež. Sve su to dopunske aktivnosti na području katoličkog odgoja  što ih razne ustanove, župe, redovničke zajednice, katoličke udruge i pokreti upriličuju za mladež tijekom ljetnih mjeseci. Jedna od takvih aktivnosti bila je i međunarodno taborovanje Mladeži Euharistijskog pokreta što ga je organizirala središnjica istoga pokreta iz Francuske, a održano je od 19. do 31. srpnja na Zagrebačkoj gori - Sljemenu. Glavni voditelji taborovanja bili su mladi francuski bračni par Severine i Tanguy Cambier. Na ovom međunarodnom taborovanju sudjelovalo je pedesetero mladih iz Hrvatske, Francuske, Italije i BiH-a. Taborovanje je bilo veoma dobro organizirano s pedagoške i duhovno-vjerske strane, jer francuska grana Euharistijskog pokreta ima na tom području dugo i bogato iskustvo.  Donosimo   razgovor s mladim bračnim parom Cambier,  francuskim voditeljima i organizatorima taborovanja.

U čemu je važnost i značenje taborovanja MEP-a?

Severine Cambier: Taborovanje je sastavni dio aktivnosti Mladeži Euharistijskog pokreta - MEP-a. Dapače, možemo reći, njegova središnja aktivnost. Tek na taborovanju koje se redovito održava tijekom ljeta može se doživjeti sve bogatstvo duhovnih i odgojnih sadržaja koje Euharistijski pokret nudi svojim mladim članovima. Zato su ona toliko posjećena. U Francuskoj svake godine tijekom ljeta MEP organizira oko 30 taborovanja za svoje članstvo. Ovdje se mladi mogu bolje upoznati i sprijateljiti. Tu se mogu organizirati brojne druge aktivnosti - duhovne, odgojne i rekreativne što inače nije moguće tijekom godine.

Što je bila posebnost ovog međunarodnog taborovanja u Hrvatskoj na Sljemenu? Kako ste se sporazumijevali?

Tanguy Cambier: Službenu temu - naziv ovoga taborovanja formulirali  smo još u Francuskoj ovim riječima: "Živjeti i dijeliti svoje iskustvo vjere unutar Euharistijskog pokreta u međunarodnoj dimenziji da bi se konkretno doživjelo iskustvo univerzalne Crkve." Jedan od naglasaka taboravanja  bila je godina Boga Oca i priprema za Veliki Jubilej 2000 u vidu sudjelovanja na 15. svjetskom danu mladih. Specifičnosti ovog međunarodnog  taborovanja  kako smo ga razradili i pripremili prije dolaska u Hrvatsku obuvaćale su ove ciljeve: 1) Podijeliti svoje različitosti što uključuje upoznavanje različitih kultura i upoznavanje svakog pojedinca osobno. 2)  Izraziti svoju vjeru i prihvatiti u poštovanju izraz vjere drugoga. To uključuje otkrivanje raznih oblika molitve, živjeti po pedagogiju MEP-a, sudjelovati u životu mjesne Crkve, izražavati svoju vjeru. 3) Prepoznati da smo djeca istoga Oca i članovi univerzalne Crkve. To znači naučiti upoznavati Oca, te si posvijestiti dimenziju univerzalne Crkve u perspektivi velikog Jubileja 2000 i Svjetskog dana mladih. Stjecajem okolnosti službeni nam je jezik bio engleski, ali smo se sporazumijevali na sedam jezika, ovisno tko se s kime mogao sporazumjeti jezikom koji je poznavao.

Vi ste, Tanguy, rođeni u Versaillesu 1974. gdje sada živite i radite. Što ste studirali i što ste po zanimanju? Od kada ste u kontaktu s Euharistijskim pokretom? Što vas je potaknulo da se u njemu angažirate? Što vam je dao MEP?

Tanguy Cambier: Studirao sam i završio pravo i sada vršim služba socijalnog radnika za mladež, za njihovo profesionalno i socijalno uključenje u društvo. Član sam Euharistijskog pokreta od svoje 14. godine, tj. od 1988. Kroz tri godine vršio sam i službu voditelja mlađih članova pokreta. Što mi je dao MEP?  Suprugu! Tu smo se upoznali i vjenčali prije dvije godine. Naravno, nisam samo to dobio od pokreta. MEP me je izgradio, dao mi je ravnotežu u životu, dao mi je sklad, dosljednost između vjere i svakidašnjeg života. Dao mi je sredstva da mogu živjeti svoju vjeru u svakidašnjici. Time što sam član MEP-a nisam se osjećao da sam nešto drugo,  ili da bi me to odijelilo od mojih vršnjaka, potpuno se osjećam član svoje generacije. Naučio sam u MEP-u činiti pravilne izbore i opredjeljenja za život. Posebno sam naučio da se kao vjernik angažiram u društvu i apostolatu. MEP je odgojni pokret za mladež u Crkvi, povezuje vjeru i život. Mladi čovjek izlazi iz MEP-a imajući identitet između onoga što vjeruje i što živi. Stekao sam u MEP-u mnoge prijatelje. To je jedan pokret koji promiče radost, koji naglašava blagdansku, slavljeničku dimenziju euharistije koja se proteže dalje kroz život. MEP mi je pomogao da sam učinio pravo obraćenje; dobio sam u djetinjstvu katolički odgoj ali sam tek za vrijeme jednog ljetnog taborovanja odlučio u potpunosti prihvatiti kršćansku vjeru. Sve angažiranosti koje sada imam kao vjernik laik imaju svoj izvor u MEP-u. Osim u MEP-u, i zahvaljujući upravo njemu djelujem također i u pokretu  "Pomoć u svakoj nevolji" koji se brine za osobe na rubu društva.

I Vama, Severine, jedno osobno pitanje: vaša profesija, kada ste se upoznali sa MEP-om i što vam je dao taj pokret?

Severine Cambier: Prošle godine završila sam studij španjolskog jezika i sada ga predajem u jednom liceju u Versaillesu gdje stanujem i gdje sam i rođena 1974.  Postala sam član Euharistijskog pokreta s 11 godina. Sa 19 godina postala sam voditeljica MEP-a za mlade uzrasta od 13 do 15 godina. Ovo mi je sada već drugo međunarodno taborovanje u kojem sudjelujem kao voditeljica. Što mi je MEP dao? Mnogo sam u njemu primila za svoj život. Bila sam u djetinjstvu veoma plašljiva i kompleksirana kako u obitelji tako i u školi. MEP mi je pomogao rasti, otvoriti se, nadići moje strahove. Otkrila sam da i ja imam talente. Posebno me se dojmila pedagogija pogleda i  obraćanje pozornosti  na druge te uočavanje razlika među ljudima što učimo unutar pokreta. Tako sam naučila gledati drugoga pogledom Kristovim. MEP mi je nadalje omogućio osobno iskustvo s Gospodinom. Otkrila sam da mogu Bogu reći Ti.  Tu je i otkriće euharistijske dimenzije;  otkrila sam da mi je euharistija svakodnevna hrana te da mogu od svoga cijeloga života učiniti euharistiju. Posebno bih naglasila činjenicu da me je MEP naučio angažirati se. Tu smo svi u jednoj zajednici  gdje smo veseli, radosni, ali isto tako imamo svoje mjesto u župi.  Veoma je važno biti dio mjesne Crkve. Moj suprug i ja puno smo primili u MEP-u i sada želimo ono što smo primili  dati dalje drugima, mladima. Stoga smo se i odazvali našoj centrali u Parizu da sudjelujemo u organiziranju i vođenju ovoga međunarodnog taborovanja u Hrvatskoj.

Kako se taborovanje odvilo,  u čemu se sastojao program po kojem se radilo?

Severine Cambier: Sva taborovanja imaju točno razrađenu pedagošku shemu koja je dozrela tijekom mnogih godina prakse i održavanja takvih taborovanja unutar MEP-a u Francuskoj. Postoje zajednički elementi, a ima dodatnih specifičnih elemenata i naglasaka koji se u raznim taborovanjima provode:  npr. negdje su posebno naglašeni dramski sadržaji,  drugdje sport, potom planinarstvo, biciklizam  ili međunarodna dimenzija kao u ova dva koja su dosada organizirana. Osnovni elementi pedagoškog programa koji su zajednički na svim taborovanjima MEP-a sastoje se u sljedećem: prvotna aktivnost s kojom započinje svaki dan, što je ujedno i temelj duhovnosti MEP-a, bila je molitva dnevnog prikazanja koju smo obavljali svakoga jutra redovito vani u prirodi. Odmah po dolasku mladi su bili podijeljeni u skupine - ekipe od po šest članova u kojima su ostali sve do kraja. U ekipi-skupini odvija se temeljna aktivnost pokreta. Svaka ekipa je imala određena zaduženja koja su se svakodnevno naizmjenično obavljala: jedni su pomagali u kuhinji i blagovaoni, drugi u čišćenju kuće, treći su pripremali molitvu prikazanja i večernju molitvu, posebne skupine pripremale su svakodnevnu euharistiju, zatim igre, rekreativne večeri itd. Kroz te zajedničke aktivnosti i poslove mladi su se mogli još bolje upoznati i zbližiti. Vrijeme je bilo u potpunosti  ispunjeno korisnim sadržajima. Osim rada u ekipi, te osobne molitve i meditacije u prirodi, bilo je mnoštvo zajedničkih aktivnosti: igre, sportska natjecanja, šetnje po divnoj sljemenskoj prirodi. Posjetili smo Zagreb, hodočastili smo u Mariju Bistiricu, te Kardinalu Stepincu u Krašić, a posjetili smo i Plitvice. Naučilo se puno novih pjesama. Bila su održana prigodna predavanja, forumi za diskusiju, društvene igre itd. Ne zaboravimo spomenuti veoma važno pedagoško sredstvo "carnet personel" osobna bilježnica u koju su mladi zapisivali svoje dojmove, refleksije i sve ono lijepo što dožive, čime ih se uči razmišljati, zamjećivati Božju prisutnost u njihovu životu, u sebi i oko sebe.