U spomen bratu Ivanu

 

TRANSCENDENTNI POZEMLJAR

 


 

Bivstvovao je pozemljar intaktan

i profinjenim tkivom satkan.

Disao je na horizontalnoj razini,

a po svagdašnjoj katarzi

sav je uranjao u čar

i karizmožar

osobnih susreta

na vertikali superdometa.

 

U trajnoj prisutnosti

inkarnirane nadsvijesti

i u kontemplativnoj samoći

nasuprot svijeta gluhoći

meditirao je pred semaforom

na raspuću svjetovnom

između fizisa

i metafizisa.

 

Hodočastio je podno Pirineja

da bi atmosferu Masabjela

u sebe unio

i drugima prenio,

da bi svjedočio Istinu,

a pobijao sataniju bestidnu.

 

 

Bio je plamen

čije ognjice znamen

darivao je otuđenoj mladosti

da ima radosti

grijati se na Ljubavi

pri Jaganjčevoj proslavi.

Pokrenuo je poluge

i digao na noge

uspavane mlade

bez životne nade.

Pozivao je na rast

i procvat

u duhu i tijelu

mladež cijelu,

a osobito lutalice

bez orijentacije,

koji gube dane i noći

žedni u suhoći,

te prazni i mrtvo-hladni

od vječne gladi.

 

Taj pozemljar preselio je u stan

komforniji: transcendentan.

Sada je u četvrtoj dimenziji

gdje je kontakt intenzivniji

s transcendentnim pozemljarom

nego bijaše pod zavjetrinom

na ovozemnom vrtuljku,

svemirskom patuljku.

 

Otišao je u regione

smione, dostižne

samo eliti duha

s mnogo mističnog sluha.

Njegovo je boravište

i posvetište

u vječnom, čudesnom Sada

gdje trojedna Ljubav vlada,

a niti Sunce ne gasne

u sate noćne, kasne...

 

Mladen RADAN