Hrvatski katolički pokret (7) - .doc format

Hrvatski katolički pokret (7) - .pdf format

 

HRVATSKI KATOLIČKI POKRET (7)

„Ako ne znaš tko si, doći će drugi pa će ti reći

da budeš ono što on bude htio!“ I. Petrićević

 

Uređuje: Božidar Nagy

 

Život i djelo Biskupa Antuna Mahnića

 

14. prosinca 2008. navršila se 88. obljetnica smrti biskupa Mahnića. Prije nego na stranicama ovoga časopisa nastavimo prikaz razvoja Hrvatskog katoličkog pokreta što ga je pokrenuo krčki biskup Antun Mahnić, potrebno je ukratko dati njegov biografski profil. Biskup Mahnić, osim u Hrvatskom katoličkom pokretu, bio je aktivan i na mnogim ostalim područjima crkvenog života.  

Rodio se 14. rujna 1850. u selu Kobdilju, župa Štanjel u Sloveniji. 1863. stupa kao trinaestogodišnjak u goričko sjemenište. 1874. zaređen je za svećenika. Od 1875. službuje najprije kao  prefekt Nadbiskupskog dječjega sjemeništa u Gorici u kojem ostaje ostao punih dvadeset godina obavljajući razne službe.  Na bečkom Sveučilištu 1881. promoviran je u čast doktora teologije. Objavljuje članke i studije u raznim časopisima a 1888. počeo je izdavati časopis Rimski katolik, kome je sam bio urednik, izdavač i vlasnik. Oko 600 stranica pojedinog godišta ispunjeno je filozofsko-vjerskim, apologetskim, socijalnim književno-prosudbenim i drugim sadržajima. Mahnić je čitaocima nastojao dozvati u svijest kako liberalne ideje – koje prodiru kroz književnost, tisak i filozofiju – opasno ugrožavaju katolicizam i dotadašnju kršćansku kulturu naroda. Mahnić si je stavio u zadatak da na temelju jasnih načela otklanja sve moguće idejne zablude. Prije nego je došao u Hrvatsku za krčkog biskupa Mahnić je sebe izgradio kao misaonog čovjeka jasnih načela i radikalnih stavova, izričite rimske orijentacije, te deklariranog i nepomirljivog borca protiv svakog oblika liberalizma. 1896. imenovan je za krčkog biskupa i nakon biskupskog posvećenja 7. II. 1897. preuzima upravu krčkom biskupijom.

Osim Hrvatskog katoličkog pokreta biskup Mahnić kao dobar organizator i pastoralni djelatnik pokreće i ostvaruje razne pothvate. Ovdje nabrajamo samo najvažnije kronološkim redom:

1898. pokreće biskupijski službeni list Acta curiae Episcopalis Veglensis; - 1899. Osniva u Krku tiskaru Kurykta; isto godine pokreće također u Krku dvotjedni gospodarsko-poučni list Pučki prijatelj.  - 1901., od 1. do 4. rujna održava Prvu sinodu krčke biskupije. -  1902. Osniva u Krku Staroslavensku akademiju. Iste godine pokreće list hrvatsko-slovenskih svećenika klanjalaca Sanctissima Eucharistia  i šalje svećenika I. Butkovića u Beč s nakanom da organizira naše katoličke studente. - 1903. pokreće reviju Hrvatska straža i iste godine u  Beču preko I. Butkovića osniva prvo hrvatsko katoličko akademsko društvo za hrvatske studente. - 1904. u nekim se školama zaoštrava pitanje održavanja vjeronauka na hrvatskom jeziku, što dovodi do Mahnićeve obrane prava na materinski jezik. - 1905. u Beču izlazi prvi broj lista mladih Luč, koji tiska biskupova tiskara u Krku. - 1906. na Trsatu održan prvi skup hrvatskih i slovenskih katoličkih visokoškolaca. - 1907. u Zagrebu osnovano akademsko društvo Domagoj i u mjesecu kolovozu održan  Prvi hrvatsko-slovenski sveđački sastanak u Zagrebu. - 1908. Mahnićevom inicijativom u Senju osnovano »Leonovo društvo« a u Zagrebu osnovano »Pijevo društvo« za promicanje katoličkog tiska. Iste godine Mahnić poduzima akcije oko izgradnje đačkog konvikta u Pazinu. - 1910. u Zagrebu osnovan Hrvatski katolički narodni savez kao središnje tijelo Hrvatskog katoličkog pokreta. - 1911. od 25. do 28. rujna održana Druga krčka sinoda. – 1913. Mahnić aktivno sudjeluje na Drugom hrvatsko–slovenskom kongresu u Ljubljani.  Zajedno s tršćanskim biskupom Karlinom Mahnić je 19. listopada sudjelovao kod blagoslova kamena temeljca za »Đački dom« u Pazinu. - 1915.  Mahnić s ostalim političarima u Rijeci sprema spomenicu za papu Benedikta XV. - 1918. Odmah po okončanju rata Mahnić nagovara zagrebačkog nadbiskupa Bauera da sazove biskupsku konferenciju, što on i čini.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata i talijanske okupacije dijela hrvatskih otoka među kojima bio i Krk, Mahnića Talijani na prevaru odvode u zatočeništvo u Italiju. Oslobođen je na izravnu intervenciju Pape Benedikta XV. Teško bolestan upućen je na liječenje u Zagreb gdje i umire 14. prosinca 1920. Sahranjen je bio u crkvi sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu. Prije nekoliko godina tijelo mu je preneseno u krčku katedralu.

Kao biskup istaknuo se kao vrlo dobar organizator. Njegova djela pokazala su veliku ljubav koju je gajio prema Crkvi i prema hrvatskom narodu premda je bio slovenskog podrijetla. A kao osnivača Hrvatskog katoličkog pokreta s pravom se ubraja među velikane hrvatskog naroda. O biskupu Mahniću, osim brojnih članaka i studija, imamo i biografiju koju je objavio o. Ignacije Radić, ofm tor

 

Priredio: Mladen Praljak